17.4 C
Međugorje
29.09.2222.

Tomislav Žigmanov: Međugorje je hodočasničko odredište velikog broja Hrvata iz Vojvodine

Na Šolti su ovog ljeta održani ”Dani Eugena Buktenice”, jednog od najvećih umjetnika naivaca u Hrvatskoj. Na ovoj manifestaciji sudjelovao je i Tomislav Žigmanov, vodeći čovjek Hrvata u Srbiji, direktor Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata iz Subotice, član Hrvatskog nacionalnog vijeća, predsjednik Demokratskog saveza Hrvata u Vojvodini, zastupnik u parlamentu Republike Srbije… Tamo je dao i intervju za emisiju ‘Sitan kamen do kamena’ Radiopostaje Mir Međugorje, koju uređuje i vodi Vedran Vidović.

Tomislav Žigmanov izdao je više značajnih knjiga u kulturi, autor je mnogih pjesama i proznih djela, a taj njegov rad bio je tema kojim je otvoren razgovor.

”Tri su područja moga zanimanja kada je u pitanju objavljivanje knjiga. Prvo je sociografija. Poznat sam kao autor koji prikazuje društveni položaj hrvatske zajednice u Srbiji. Kada je u pitanju kultura, autor sam nekoliko knjiga rasprava, ogleda, eseja koji problematiziraju književne fenomene. Autor sam i nekoliko knjiga pjesama i kratkih priča u kojima pokušavam referirati ono što određuje život našeg čovjeka tamo, sudbine ljudi u burnim, i po nas tragičnim, političkim procesima dvadesetog stoljeća. Pišem na govoru bačkih Hrvata, bunjevačkoj ikavici, a pišem i na hrvatskom standardnom jeziku”, kazao je Žigmanov na početku razgovora, a njegova djela imala su i kazališna uprizorenja.

Za neke svoje radove je i nagrađivan, ali je Žigmanov govorio i o drugim uspješnim ljudima s književne scene Vojvodine za koju kaže kako je živa, bogata i izuzetno kvalitetna. Brojni su s tih prostora i nagrađivani za svoja djela, naglašava Žigmanov, kojega žalosti što se nedovoljno zna o književnim ostvarenjima Hrvata Vojvodine.

”Još uvijek nismo dovoljno integrirani u hrvatsku književnost. Još uvijek smo nekako na margini, kao oni koji su izvan glavnih tokova književnog života. S time se ne mirimo i činimo korake da inkluzija i u području književnosti bude bogatija. Nastojimo kroz sunakladništvo ući u područje veće vidljivosti. Isto smo činili s književnim prostorom Hrvata u BiH. Imamo dobru komunikaciju s Društvom hrvatskih književnika Herceg-Bosdne. Radimo na tome da se i književna razmjena i međusobni susreti uspostave kao redovita djelatnost te da književnost istoga naroda iz dvije države bude unutar sebe integrirana”, kazao je Žigmanov, koji je govorio i o putu Hrvata Bunjevaca kroz povijest. Predstavio je geopolitičke okolnosti u 17. stoljeću kada se, u povijesnim previranjima, dio Hrvata zapadne Hercegovine, jugozapadne Bosne i Dalmatinske zagore odlučuje sa svojim vodstvom napustiti taj prostor i preseliti se u Liku, primorje, a jedan dio i u Bačku.

”Oko 1000 obitelji dolazi prema predaji, a dovodi ih 17 franjevaca na taj prostor koji je opustošen i gdje nema puno stanovnika te u dogovoru s Bečom najprije uspostavljaju vojnu, a u drugoj polovici 18. stoljeća i civilnu vlast. Prostor Hercegovine ostao je kao mitski u kolektivnoj svijesti i memoriji bunjevačkog puka. Čak se i najdominantnija predodžba o etnonimu vezuje uz rijeku Bunu, pa su po toj predaji Bunjevci dobili ime po toj hercegovačkoj rijeci, ali znanost je to opovrgnula. Svijest da smo mi iz Hercegovine i dalje je prisutna”, kazao je Žigmanov naglašavajući kako je kulturna razmjena s Hercegovinom učestalija, posebno kada je u pitanju vjerski život.

Hodočasnici iz Vojvodine u Međugorju napune i dušu i tijelo da bi nosili svoje križeve

”Općepoznata je činjenica da je Međugorje hodočasničko odredište velikog broja Hrvata iz Vojvodine. Gotovo da nema mjeseca da skupina iz Vojvodine ne dođe u ovo marijansko hodočasničko mjesto. Sve to govori da ta veza i ti sadržaji s prapostojbinskim prostorom, našim ishodištem ima za funkciju osnaživanje našeg nacionalnog, vjerskog i svakog drugog identiteta. Našeg identiteta koji u datim društvenim i političkim okvirima često zna biti dovođen u pitanje. Često se pokušavaju različitim mjerama opovrgnuti ili oslabiti naše identitetske sastavnice, ali s ovakvim programima se to i očvršćuje i osnažuje pa se onda naš hrvatski identitet i pripadnost Katoličkoj crkvi, govor kojim se služimo, a to je ikavica, trajnije vezuju uz ono što pripada hrvatskom nacionalnom identitetu”, kazao je Tomislav Žigmanov, koji je još govorio i o tradicijskoj kulturi bunjavačkih Hrvata, slikarstvu, kiparstvu, izradi suvenira, istaknutim Bunjevcima, položaju Hrvata i skorom popisu stanovništva u Srbiji…

Što je rekao poslušajte u emisiji ‘Sitan kamen do kamena’ na našem YouTube kanalu.

povezano

Youtube kanal

Instagram

Kolumne