Nada koja liječi nova je emisija Radiopostaje Mir Međugorje s temama psihološko-duhovnog karaktera koju priprema psihologinja Marijana Grgić.
„Dođite k meni svi koji ste umorni i opterećeni“, kaže Isus, a u ovoj emisiji pokušat ćemo zajedno pronaći odmor i nadu za dušu.
U emisiji će se govoriti o važnim i dubokim temama koje se tiču duhovnog i mentalnog zdravlja, a tema prve emisije bit će prisilne misli, jer je to tema s kojom se urednica ove nove emisije Marijana Grgić kako kaže često susreće, a dotaknut će se i anksioznosti, unutarnjeg nemira i svega onoga zbog čega ljudi zbunjeni i iscrpljeni dolaze potražiti pomoć, kazala je Marijana Grgić u uvodu emisije.
Urednica emisije Nada koja liječi psihologinja Marijana Grgić majka je četiriju djevojčica, supruga i vjernica, u braku već trinaest godina. Živi u Čitluku, gdje vodi svoje psihološko savjetovalište Majka Tereza. U njemu, kao mala Božja olovčica, prati ljudske priče kako bi, uz Božju pomoć, njihove teške stranice dobile sretan završetak. Kroz savjetovalište je do sada prošlo više od tisuću osoba i mnoge od tih priča danas imaju novi početak.
Prisilne misli
U psihologiji ono što nazivamo prisilnim ili intruzivnim mislima jesu neželjene, ponavljajuće misli, slike ili impulsi koji se pojave u našem umu bez naše volje. Često izazivaju tjeskobu, strah ili osjećaj krivnje.
Važno je znati da se takve misli mogu pojaviti i kod potpuno zdravih ljudi, osobito u razdobljima povećanog stresa.
Ono što iz svoga rada mogu posvjedočiti jest da se prisilne misli vrlo često javljaju kod inače zdravih i stabilnih osoba. Najčešće su to ljudi koji nose veliku odgovornost, imaju osjetljivu savjest i žele činiti dobro.
Drugim riječima, prisilna misao je misao koju nismo izabrali. Dođe sama, zadrži se i uplaši nas. Ali misao nije isto što i želja, namjera ili djelo.
Zašto se prisilne misli pojavljuju?
Možda se netko pita zašto se takve misli uopće pojavljuju? Najčešće se javljaju kada je naš um pod opterećenjem, kada smo pod stresom, kada nosimo previše odgovornosti, kada smo umorni i kada pokušavamo sve držati pod kontrolom.
Mozak tada postaje poput preopterećenog računala. Otvara previše „prozora“ i među njima se pojavi misao koju nismo tražili.
Prisilne misli često se javljaju kod osoba koje imaju visokoosjetljiv živčani sustav i veliku sposobnost empatije. To su ljudi koji duboko proživljavaju svijet oko sebe. Kada pročitaju nešto na vijestima o suicidu, nasilju ili teškom događaju, njihova osjetljivost i empatija mogu biti toliko snažne da se pojavi misao: „Što ako se i meni to dogodi?“ ili „Što ako bih ja mogla učiniti nešto takvo?“
Ta misao ih uplaši. Ali ona nije njihova želja ni njihova namjera, nego posljedica visoke osjetljivosti i snažne sposobnosti uživljavanja u druge.
Zanimljivo je i to da prisilne misli često pogađaju osobe koje su savjesne, moralne, odgovorne i brižne. Jer takve osobe imaju osjetljivu savjest i zato ih vlastite misli više uznemire. Paradoks je sljedeći: što se više bojimo neke misli, to se ona češće vraća.
Zašto ih se ljudi boje?
Ljudi se prisilnih misli boje jer misle da misao govori nešto o njima. Majka koja ima prisilnu misao da bi se djetetu moglo nešto dogoditi zaključi: „Ja sam loša majka.“ Vjernik koji ima ružnu ili bogohulnu misao u molitvi zaključi: „Ja nemam vjeru.“ Osoba kojoj prođe nasilna slika kroz glavu zaključi: „Ja sam opasna.“
Ali to nije istina.
Misao je događaj u umu, a ne karakter, identitet ili namjera. Misli dolaze i prolaze, a ono što nas određuje jest ono što slobodno biramo. Zato od prisilnih misli najviše pate oni koji najmanje žele zlo.
Duhovni pogled
U duhovnom životu Crkva već stoljećima poznaje ovu borbu.
Sveti oci govorili su o napasnim mislima. Misao može doći, ali dok je ne prihvatimo svojom voljom, nije grijeh. Bog poznaje razliku između misli koja se pojavi i odluke koju donosimo. Zato osoba s prisilnim mislima nije u grijehu zato što joj je nešto prošlo kroz glavu. Bog gleda srce. A srce koje se boji zla već pokazuje da želi dobro. Bog se ne boji naših misli. On u njih donosi mir.
Što učiniti kada dođe prisilna misao?
Što možemo učiniti kada se pojavi prisilna misao?
Prvo, prepoznati: ovo je samo misao.
Drugo, ne boriti se s njom silom, jer što se više borimo, ona jača.
Treće, vratiti se u sadašnji trenutak, udahnuti, osjetiti svoje tijelo i vratiti se onome što radimo.
Četvrto, ako se misli ponavljaju i iscrpljuju nas, potražiti razgovor i stručnu pomoć.
To nije znak slabosti. To je znak odgovornosti prema vlastitom životu.
Završna poruka
Isus ne kaže: „Dođite k meni samo kad budete savršeni.“
On kaže: „Dođite k meni svi koji ste umorni i opterećeni.“
Ako te danas muče tvoje misli, donesi ih Njemu. I znaj – nisi sam.
Cijelu emisiju u kojoj urednica psihologinja Marijana Grgić navodi i primjere iz života poslušajte na našem YouTube kanalu.
