O vrlo zanimljivoj i uvijek aktualnoj temi Ranjeni čovjek, o lijeku za ljudsku ranjivost, u emisiji Susret govorio je vlč. dr. sc. Ivan Benaković, profesor Svetoga pisma na KBF-u u Đakovu, voditelj Ureda za biblijski pastoral Đakovačko-osječke nadbiskupije te pastoralni suradnik u župama Preslavnog Imena Marijina u Osijeku i Sv. Ivana Krstitelja u Sarvašu.
Iako pokreće brojne inicijative kako bi se „običnim” vjernicima približila Božja Riječ priznaje kako je dvojio kada je pisao svoju prvu knjigu Ranjeni čovjek, biblijsko-teološka promišljanja nad stvarnošću ljudske ranjenosti, svjestan da znanstveni krugovi „očekuju“ pristup primjeren jednom bibličaru, doktoru znanosti. Ipak se odlučio za svoj originalni put, na temelju biblijskih tekstova progovoriti suvremenom čitatelju i ponuditi mu rješenja u izazovima i potrebama svakodnevnog života.
Tako je cijelo jedno poglavlje knjige, od ukupno osam, posvetio usporedbi Andrije Čordaša iz istoimene pjesme svojih susjeda Najboljih hrvatskih tamburaša, za koju je tekst napisao Mario Vestić, rođen u Županji kao i vlč. Ivan Benaković.
Naime, cijela pjesma prožeta je motivima ljudske ranjenosti: protkana ranama, emotivnošću, srcem, trpljenjem. Uza sve to nazire se lik čovjeka rođenog i napuštenog usred bijede Drugoga svjetskog rata, ali koji ne napušta određene moralne vrednote tijekom svog života, odnosno nastoji dobrim i plemenitim životom nadvladati sve one rane koje su ga u životu snašle. „Može li takav jedan čovjek proći tako lako, a da ne zamijetimo njegovu veličinu koja nas poučava da vjerom i pouzdanjem u Boga naše patnje nisu vječne i trajne, prolazne su. Činiti razne poroke ili postati rob materijalizma nije odgovor na rane, jer ih to ne može izliječiti, nego samo produbiti“ rekao je vlč. Benaković.
Tu je pjesmu povezao s Matejevim Evanđeljem „perikopom koja prikazuje prizor gdje Isus hrani mnoštvo od pet tisuća ljudi. U tom evanđeoskom odlomku apostoli su prikazani kao katastrofisti, pitaju se i sumnjaju kako će uspjeti s pet kruhova i dvije ribe nahraniti ono silno mnoštvo. Sumnjaju, zdvajaju, a s Kristom su! Slika kruhova i ribe, slika je onoga što mi imamo, nosimo u svom životu, koji je nerijetko obilježen borbama, sumnjama, ranama. Ako i u takvim situacijama uspijemo, naravno s Kristom, ono što imamo dobroga umnožiti, podijeliti s drugima, ostati uspravni, pozitivni, nasuprot mukama nad svojim problemima – onda smo uspjeli u životu i ispunili ga. Rane tijekom života ne nestaju, uvijek ih ima, ali takvim pogledom i radom one postaju manje, liječe se, a mogu i nestati. Andrija Čordaš nije pesimist, makar ga život nije štedio. On svojih „pet kruhova i dvije ribe“ nije skrivao ili čuvao s nekim grčem, nego dijelio s drugima. Nije ljudima pokazivao rane, svoja ograničenja, pokazivao je ono dobro, plemenito, što je bilo cjelovito i zdravo u njegovu životu, a to bez duboke ukorijenjenosti u Boga i njegovu svemoć ne možemo.“
Biblija uvijek želi probuditi naše osjećaje. Kada tako pristupamo Bibliji, onda ona mijenja nutrinu, mijenja osobu, mijenja nas…
Vlč. Ivan Benaković je u emisiji uputio i na rješavanja brojnih pitanja i odnosa, kao što su obiteljski konflikti, bolesti, oprost i druge „oluje“ na našim životnim putovima. „Biblija je putokaz za izgradnju zrelog vjernika, ali i mjesto na kojemu su odgovori na sva pitanja. Biblija uvijek želi probuditi naše osjećaje. Kada tako pristupamo Bibliji, onda ona mijenja nutrinu, mijenja osobu, mijenja nas. Čovjek treba iskusiti dodir, kontakt s čovjekom s kojim ne može pronaći „zajednički jezik” zbog međusobnih razlika! Doći do njega, doći upravo do takvoga čovjeka, zagrliti ga, ispričati se, plakati zajedno s njim, otvoriti svoju nutrinu prema njemu ili tražiti od njega oprost – to je jedini put da bismo istinski išli dalje, uistinu živjeli život ne zanemarujući drugoga. Bliskost s čovjekom, blage i tople riječi, uvijek nalaze odjeka u čovjekovu srcu. One izliječe čovjeka, pridignu ga u njegovoj ranjenosti i slomljenosti, ondje gdje je doista slab, gdje je čovjek istinski jadan zbog usamljenosti i nerazumijevanja jer žudi za ljubavlju bližnjega“ kazao je vlč. Ivan i dodao „Računa li danas kršćanska obitelj na Boga? Ovo je temeljno pitanje opstanka našeg naroda i naših obiteljskih zajednica.“
Prof. Benaković je naglasio kako je velika rana nepraštanje te najveći grijeh „u međuljudskim odnosima – zgazimo čovjeka i idemo dalje. Često u razgovoru s ljudima uočavamo kako je oprostiti, doista, teško. Rane koje nanosimo jedni drugima su preduboke, a ljudska krhkost i ograničenost nas sprječava na putu oprosta. S tim problemom čovjek jako pati i stoga bismo mogli, pomoću biblijskog teksta, aktualizirati temu oprosta te ju staviti u okružje ili u situacije koje živimo ili preživljavamo jer Biblija ne smije biti strana knjiga koju se bojimo otvoriti. Ne smijemo se praviti da ne znamo tko je Krist te nastavljati grešan život. Važno je priznati vlastiti pad i vratiti se“.
Cijelu emisiju poslušajte na našem YouTube kanalu.
Višnja Spajić
