Goran Ivančić dolazi iz Velike Gorice, iz župe Navještenja Blažene Djevice Marije, te je dugogodišnji međugorski hodočasnik koji je i ove godine pješačio u Međugorje iz Velike Gorice, za što mu je trebalo 14 dana, te prijeđenih oko 500 kilometara. Ovogodišnje hodočašće u Međugorje mu je bilo jubilarno dvadeseto, a u Međugorje je stigao danas, 17. rujna, gdje smo ga susreli ispred crkve sv. Jakova. Iako je bio vidno umoran i iscrpljen, no sretan i blagoslovljen, radosna srca je s nama podijelio nekoliko riječi o samom hodočašću, nakanama s kojima je pošao na put, vlastitom iskustvu Međugorja…
„Hodočastio sam pješice u Međugorje, a ovo mi je jubilarni 20. put. Od početka, kao i na prvom hodočašću, nakane su mi bile za prestanak psovke hrvatskog naroda, posebno bogopsovke, da hrvatski narod počne moliti krunicu, da se ostavi bludnosti i vanbračnih veza, kao i kontracepcija, te abortusa, jer to su glavni uzroci svih problema koji su nas sada snašli. Svi vidimo da je situacija jako teška, jer dok smo išli s Gospodinom bilo je sve dobro, dobili smo državu, a sad smo izgubili i državu i sve ostalo. Međutim, s tim hodočašćima, kao i s neokatekumenskim putem na koji sam, između ostaloga ušao u međuvremenu, vidio sam da nije problem samo moj narod, nego da sam i ja taj koji se treba obratiti. Tako da ima još puno drugih nakana, ali ove su najveće. Hodočašće je trajalo 493 kilometra, znamo to kada smo jednom išli s autom, s tim da ima tih par prečica, ali uglavnom je oko 500 kilometara, nešto malo manje. Putovanje je trajalo 14 dana, odnosno 13 dana jer sam jedan dan odmarao u Kninu”, kazao je Goran, te dodao kako ove godine posebnih anegdota na hodočašću ovoga puta nije bilo, jer je bilo ugodno hodočašće, za razliku od prošle godine.
„Prošle godine se nisam baš previše ni pripremao, malo sam bio i poletio u smislu da sam iskusan hodočasnik i tada je bilo velikih problema sa žuljevima, ali Gospodin je jednostavno povukao milost da vidim da se moram osloniti na njega. On je sve to riješio preko jednog prijatelja iz Tomislavgrada, čisto da se ja malo spustim na zemlju jer hoćeš nećeš ovo hodočašće je sada dosta i medijski popraćeno, ali ove godine sam znao s kim imam posla, pa je sve dobro prošlo”, kazao je Goran, te dalje govorio o svom odnosu s Međugorjem.
„Inače, Međugorje je mjesto gdje je počeo moj susret s Gospodinom. Ja sam bio iz tradicionalne katoličke obitelji, vjerovao sam u Boga, pa sam došao do zaključka da Boga nema. Kada sam imao sve što mi je trebalo došao sam do zaključka da Boga nema. No, kasnije je došla smrt tate, pa moja bolest raka od koje me je Gospodin ozdravio, najprije preko liječnika, a kasnije i preko jednog svećenika karizmatika p. Mihovila Filipovića. Tako da sam ja imao samo krštenje i onda sam došao sa jednom zajednicom, to je bila sekta, i s njima sam došao u Međugorje, baš iza crkve na otvorenom gdje smo kao primali energiju, a kod njih Bog nije osoba koja te ljubi, koja je krv svoju prolila za tebe da bi ti imao život vječni, nego je energija, a ti zapravo postaješ sve oholiji i oholiji. I taj New age je kompletno pokret koji priča o Bogu, ali te vodi dalje od Boga. Meni je tada nešto bilo čudno, ja primam neku energiju, a umjesto da osjećam mir ja sam osjećao nemir. Kako to, došao sam Kraljici Mira, a ja imam nemir. To mi je bilo čudno i tu sam prvi put vidio da ta zajednica nije u redu, prestao sam ići tamo i ušao u Marijinu legiju, a poslije jednog hodočašća od Bleiburga do Vukovara u neokatekumene. To su dvije predivne zajednice koje svakom preporučujem. To mi je pomoglo u mojoj izgradnji, ali početak je bio u Međugorju gdje sam ustvari vidio da bih se trebao vratiti Gospi i Gospodinu, pa sam dalje primio i sakramente”, kazao je Goran te nastavio:
„Svatko od nas ima puno problema, puno briga i brinemo se zbog nekih stvari koje nisu nebitne, kao što su te da završiš školu ili fakultet, da se oženiš, da imaš kuću, dobar posao… Sve su to bitne stvari, ali nažalost nitko se ne brine o duši i gdje ćemo biti u vječnosti zbog spasenja naše duše, a to je jedina stvar koja bi nas trebala brinuti. Kod mene je bila prekretnica Međugorje, ali ne samo kod mene. Znamo da Međugorje zovu ispovjedaonica svijeta i malo mi je smiješno kada netko počne pričati da nije nikad bio u Međugorje jer ima sliku iz medija koji su protiv Međugorja. Ti mediji se ne brinu o našem zdravlju, ali se brinu o našoj duši itekako i oni su protiv toga. Zato pozivam svakoga da dođe u Međugorje, pa da sam ima svoje iskustvo, a Gospa će dalje napraviti. Isus je rekao tko traži, taj će i naći, a ovdje u Međugorju će najprije naći, tu će svatko susresti Božju ljubav i Majku”, kazao nam je Goran, te dodao:
„Na ovom hodočašću i u neokatekumenima sam se naučio oslanjati na Gospodina, jer nekada je znalo biti situacija teških na hodočašću. Prvi put sam ostao bez vode, dogodilo se da su me psi napali po noći, ali Gospodin je sve riješio. Bilo je tu svega, ali najbitnije je da sam ja vidio da sam grešnik, da sam slab, da sam potreban Boga i kada se oslonim na njega, tada On ili sve riješi, svaki križ, ili mi dadne snage da ga nosim. Kada to prihvati, čovjek stvarno ima mir i radost u srcu koja proizlazi iz ljubavi”, kazao je Goran, te za kraj onima koji se možda žele odlučiti učiniti isti pothvat poručio:
„Puno ljudi ima koji idu, iako to se ne zna javno, i ako sami dođu imat će svoje iskustvo, neće im biti žao. Ako svim srcem traže Boga, Gospa će dalje svoje napraviti”, kazao je Goran Ivančić.
Mateo Ivanković
