Bračni par iz Francuske pješači od Lourdesa do Svete Zemlje, došli su i u Međugorje

Mnogi hodočasnici diljem svijeta svakodnevno hodočaste do određenih svetišta i mjesta molitve. Neki od njih do svoga odredišta prijeđu nekoliko kilometara, oni malo hrabriji i nekoliko stotina kilometara, a postoje i oni hodočasnici koji odluče hodati gotovo cijelu godinu i prijeći ukupno više od 5000 kilometara kao što su Laure i Gauthier Saint Olive, mladi bračni par iz Francuske, točnije iz Pariza. Vjenčali su se prošle godine u listopadu, te su odmah po vjenčanju razmišljali o hodočašću koje bi njihov brak još više produbilo i učvrstilo. Tako su se odlučili na nesvakidašnje hodočašće od Gospina svetišta u Lourdesu u Francuskoj do Jeruzalema u Svetoj Zemlji. Iako prvotno nisu planirali, na prijedlog više osoba, put ih je doveo i u Međugorje gdje smo ih susreli u utorak 20. lipnja ispred crkve sv. Jakova dok su čekali početak svete mise na francuskom jeziku. Zamolili smo ih da nam se predstave i kažu malo više o ovom njihovom velikom hodočašću.

„Mi smo Gauthier i Laure, dvoje francuskih 30-godišnjaka i prije više od sedam mjeseci smo se vjenčali, točnije u listopadu i prije otprilike četiri mjeseca smo krenuli hodati iz Lourdesa prema Jeruzalemu na jednogodišnje hodočašće i na pola puta ovoga hodočašća stigli smo i u Međugorje gdje ćemo biti dva ili tri dana. Do sada smo prešli oko 2500 kilometara, dakle prošli smo kroz Francusku, Italiju, zatim smo išli preko Slovenije i Hrvatske, te sada i kroz Bosnu i Hercegovinu, a prosječno prelazimo 25 kilometara u danu”, kazao je Gauthier, dok je Laura dodala kako pješače oko četiri i pol mjeseca te im je ostalo još oko 5 mjeseci, tako da su negdje na polovici hodočašća.

„Cijelo ovo hodočašće do Svete Zemlje ima ukupno između 5000 i 6000 kilometara, nismo sigurni jer svakoga dana biramo sljedeću rutu, pošto nemamo unaprijed zacrtanu kartu”, kažu Gauthier i Laure te uz smijeh dodaju „naše su noge još uvijek žive, kao i naša leđa.”

Hodočašće nakon vjenčanja

„Što se tiče same ideje ovoga hodočašća, prije nego smo se vjenčali često smo hodali zajedno kako bi se upoznali i proveli vrijeme zajedno, tako smo razmišljali što bi mogli učiniti nakon vjenčanja, a prije nego nam počnu poslovne obaveze, na koji način bi mogli produbiti naš odnos. Bili smo se vjenčali u Francuskoj, htjeli smo imati vremena za produbiti naš odnos zajedno, pa smo rekli kako možemo uzeti za sebe jednu godinu. Razmišljali smo da hodamo ili da idemo s biciklima. Inače smo katolici, a Gauthier nikada nije bilo u Jeruzalemu, a ja sam bila jednom, no sa zrakoplovom”, kazala je Laure, a na naš upit je li ovo njih medeni mjesec, odnosno medena godina, Gauthier kaže:

„Upravo tako. Ljudima koje smo susretali kazali smo da je ovo naš medeni mjesec, odnosno drugi medeni mjesec jer odmah nakon vjenčanja imali smo uobičajeni medeni mjesec u trajanju od dva tjedna u jednom hotelu, ali ovo sada je jedan veoma dug medeni mjesec, sa šatorima i pješačenjem.”

Hodočašće počeli u Lourdesu

„Tijekom hodočašća shvatili smo da u Francuskoj ima puno svetišta, posebno na jugu Francuske, neke od njih smo već poznavali, a neke smo tek otkrili. Gotovo možemo napraviti liniju od Francuske do Italije gdje možete pronaći brojna svetišta ili molitvena mjesta. To nisu bila samo Gospina svetišta. Istina, hodočašće smo započeli u Lourdesu koje je Gospino svetište, ali također posjetili smo i neka mjesta poput Cotignaca za koje mislim da je jedino svetište na svijetu gdje se Sveta Obitelj ukazala. Cotignac je u Francuskoj vrlo poznat, no u svijetu i ne baš, ali je prekrasno mjesto. Također, upoznali smo još neka druga svetišta, župe i samostane. Također smo bili u svetištu sv. Ante u Padovi. U Hrvatskoj smo bili u dosta župa, no nismo bili u nijednom svetištu. Poznato je svetište u Sinju, ali nismo bili tamo jer smo išli preko Dugopolja”, kazala je Laure.

„Moja rodica je sa svojim mužem imala isto hodočašće nakon vjenčanja, te su bili u Međugorju i ona nam je dala ideju. Također, još jedan par iz Francuske je učinio slično, tako da smo imali dva primjera, dva bračna para koja su to učinila”, kazala je Laure.

Na putu čuli za Međugorje

„Kada smo krenuli nismo bili sto posto sigurni da ćemo doći u Međugorje, ali kada smo prolazili kroz Italiju i Hrvatsku saznali smo za Međugorje, svi su nam govorili „Morate otići u Međugorje, morate otići i u Međugorje”, tako da smo nakon prolaska kroz Italiju i Hrvatsku osjetili da želimo doći. Ovo je naš prvi posjet Međugorju”, kazao je Gauthier osvrnuvši se i na reakcije ljudi tijekom hodočašća.

„Svaki put kada smo primljeni od ljudi na spavanje ili hranu, mi smo im objašnjavali naše hodočašće, predstavljali im se i tako stvarali s njima odnos. Zanimljivo je da su ljudi u Hrvatskoj, kada smo im objašnjavali da idemo pješice iz Lourdesa do Jeruzalema, prvo bili šokirani i impresionirani, ali su reagirali pozitivno, govorili su nam da je to dobra ideja, te da molimo za njih i u Međugorju i u Jeruzalemu. Također, takve reakcije su bile i u Italiji, ali u Francuskoj baš i ne. Tako da smo primijetili kako idemo od Francuske preko Italije i Hrvatske da ljudi sve pozitivnije reagiraju na ovakvu vrstu hodočašća”, kazao je Gauthier, dok je Laure dodala nekoliko riječi o molitvi tijekom hodočašća.

„Jučer smo rekli jedno drugom kako smo navikli moliti krunicu kada hodamo jer nam je tada lakše, ali u župi nismo jer je dugo i ponekada teško. No, kada hodamo i molimo tada imamo vremena i to je dobar način za dobiti hrabrost. Mužu sam kazala da mi je drago vidjeti da su nam te navike molitve krunice ovdje potvrđene kao dobre navike. Možda kada se vratimo u Pariz nećemo imati tu naviku jer ćemo biti prezaposleni, ali nadam se da ćemo ovu molitvu zadržati i da je nećemo izgubiti kada se vratimo”, kazala je Laure, a Gauthier nastavio:

„Mi ćemo pokušati zadržati ovu duhovnost tijekom našega hodočašća u Jeruzalem i kako je Laure kazala svakodnevna molitva nam pomaže tijekom hodanja i nadam se da ćemo imati dovoljno snage u Parizu da je nastavimo, jer u Parizu je dosta teško pronaći vremena da sjedneš i moliš.”

Završetak u Jeruzalemu

„Ne znamo točno sljedeće odredište, ali se vjerojatno vraćamo do obale. Vjerojatno ćemo ići prema Dubrovniku, zatim kroz Crnu Goru, Albaniju, Makedoniju, Grčku i Tursku. Ako sve bude u redu, u Jeruzalem bi trebali stići krajem mjeseca studenog. Zatim nam je plan ostati u Jeruzalemu mjesec, mjesec i pol dana kako bi proveli vrijeme u Jeruzalemu, Nazaretu i slično. Hodočašće smo započeli sredinom veljače, tako da će ovo hodočašće trajati gotovo godinu dana. Nadamo se da ćemo se opet vratiti ovdje u Međugorje, ali vjerojatno s autobusom ili zrakoplovom”, kaže nam Gauthier, te nadodaje:

„Za nas kao hodočasnike bilo je zanimljivo doći u Međugorje jer mi svakoga dana hodamo sami i nas je dvoje, tako da ponekada ima usamljenih dana, no imamo puno vremena za zajednički razgovor. Ne viđamo puno ljudi, osim možda predvečer, a jučer kada smo došli u Međugorje slavili smo svetu misu u 19 sati i bilo je doista čudesno vidjeti tisuće ljudi. Trebalo nam je vremena da se naviknemo vidjeti toliko ljudi, ali je veoma impresivno i pozitivno za hodočasnika”, kazao je Gauthier, dok Laure ovakva hodočašća vidi kao dobru priliku prije braka onima koji se žele vjenčati.

„Hodanje je dobar način za upoznati jedno drugo, jer kada si umoran ponekada možeš biti ljut, ali također možeš imati i najbolje zajedničke trenutke jer jedno drugome može pomoći da se ohrabri, da se nasmije. Također, možemo biti i u tišini bez problema pošto ponekada dugo hodamo i u tišini, stoga mislim da ovakvo hodočašće može biti dobra priprema prije braka ako parovi nisu vjenčani, a žele se vjenčati”, kazala je Laure, dok je Gauthier za kraj na naš upit je li lakše ovako dugo hodati ako imaš vjere kazao:

„Tako je, lakše je hodati kada imaš vjeru, a mi imamo hodočašće, dakle imamo cilj. Hodati jednu godinu bez cilja, samo hodati u krug ili hodati do nekoga mjesta i natrag nema smisla, nema cilja, nema možda jednaku snagu. Mi smo fokusirani na Jeruzalem kao naš duhovni cilj. Na kraju možemo reći kako idemo od Gospe u Lourdesu, preko Gospe u Međugorju do Isusa u Jeruzalemu”, kazao je Gauthier, te je naglasio da su na ovo hodočašće ponijeli nešto novca samo za osnovne potrebe jer se uveliko oslanjaju na Božju providnost koja ih, kako kažu, prati cijelim putem.

Zahvalni na ovom razgovoru, poželjeli smo im sretan i blagoslovljen put do Svete Zemlje, te da ih na tom putu, kao i u njihovom braku uvijek prati zagovor Blažene Djevice Marije Kraljice Mira.

Tekst i foto: Mateo Ivanković

povezano

Youtube kanal

Instagram

Kolumne