Ovogodišnji, 35. Mladifest stigao je do svog četvrtog dana. Već se pomalo pojavljuje i tuga na licima onih koji sudjeluju u njemu jer su svjesni kako se primiče kraj, ali zapravo Mladifest ne završava završetkom Mladifesta, nego se nastavlja diljem svijeta gdje će mladi koji su sudjelovali na Mladifestu širiti poruke Mladifesta, poruke mira iz Međugorje na što su ih pozvali svi oni koji su ovih dana bili na vanjskom oltaru crkve sv. Jakova u Međugorja, posebice brojni svećenici, biskupi, nadbiskupi koji su im se obraćali, kao i sam papa Franjo, koji ih je pozvao da Njegovu Riječ prenose drugima.
”Vjerodostojan učenik, k tome, postavši mudar i jak u Duhu, nužno prenosi drugima Kraljevstvo Božje, jer naviještati Njegovu Riječ nije obveza samo svećenicima i redovnicima, nego i vama, dragi mladi. Trebate imati hrabrosti govoriti o Kristu u vašim obiteljima, u vašem obrazovnom i radnom okruženju, u vašem slobodnom vremenu. Naviještajte ga iznad svega vašim životom, očitujući vidljivu Kristovu prisutnost u vlastitoj egzistenciji, svakidašnjem naporu te u dosljednosti s Evanđeljem u svakoj konkretnoj odluci. Gospodin vas želi kao neustrašive apostole svoje Radosne Vijesti te kao graditelje nove čovječnosti”, dio je poruke koju je Sveti otac uputio mladima koji su u Međugorju ovih dana slušali Njegovu Riječ, a u tome ih nije omela ni vrućina, ni kiša, ni kasni noćni sati, ni rani jutarnji sati, ni… Ništa.
Četvrti dan Mladifesta počeo je svjedočanstvima članova zajednice Cenacolo. Veliki broj osoba iz ove zajednice mladima u Međugorju pričali su o svom putu i tome kako su pronašli Božje milosrđe, ljubav, oprost… i na kraju ipak izabrali ”bolji dio”. Uz svjedočanstvo, sudionike Mladifesta koji su došli iz osamdeset zemalja raspjevali su i rasplesali. Nakon svjedočanstava članova zajednice Cenacolo sa svih krajeva svijeta, uslijedila je molitva krunice, a potom i sveta misa koju je predslavio međugorski župnik fra Zvonimir Pavičić uz koncelebraciju 498 svećenika.
Propovijed međugorskog župnika fra Zvonimira Pavičića na 35. Mladifestu
Na početku svoje propovijedi fra Zvonimir je govorio o tome kako nam evanđelja često govore o mnoštvu koje je Isusa slijedilo, koje ga je dolazilo slušati i jednostavno biti s njim.
”Dragi mladi, i mi smo ovdje jedno mnoštvo. Nismo masa, jer masa je nešto neodređeno, skupina ljudi okupljena iz različitih interesa. Mi smo mnoštvo okupljeno s jednim interesom: želimo Gospodina, želimo njegov kruh, želimo se hraniti njegovim Presvetim tijelom”, kazao je fra Zvonimir Pavičić, napominjući kako nas ”u svakoj euharistiji Gospodin hrani i svojom riječju”.
”Kršćani trebaju biti ljudi vjere, a ne oni koji mrmljaju na Boga. Slijepo Bogu vjerovati pa i onda kada se čini da je sve protiv nas i protiv Njega, kada se čini da su sile ovoga svijeta jače od Gospodina. I tada treba ustrajati u vjeri. Što znači jedno moje životno razočaranje, jedan pad, pred onim obiljem kojemu me Gospodin vodi? Trebamo uvijek sebi ponavljati: neću kukati, neću mrmljati, ništa mi nije teško, s Bogom ću hoditi kroz ovaj život!
Naš Bog je veličanstven. Nema riječi kojima bismo ga opisali. Sve što pokušavamo reći o Njemu malo je jer on nadilazi naše riječi i našu logiku. On nas toliko ljubi da ne odlazi od nas ni kada mrmljamo, niti onda kada ga mi zaboravimo, kada zaboravimo na Njegova obećanja, na savez koji smo sklopili s Njim. On je i tada pored nas. Pored nas je čak i onda kada griješimo. Zapljuskuje nas i tada svojom milošću ne bismo li se kako othrvali grijehu i shvatili da nam jedino on daruje život. I onda kada tražimo čudesa od Njega, on ih čini pred našim očima, neprestano nam iskazujući svoje milosrđe”, kazao je fra Zvonimir Pavičić i poručio da ako imamo problem idemo Isusu, tražimo Isusa….
”Na to nas zapravo poziva i sam Isus kad kaže: „Ja sam kruh života. Tko dolazi k meni, neće ogladnjeti; tko vjeruje u mene, neće ožednjeti nikada.“ Što je dakle potrebno? Doći Isusu”, poručio je fra Zvonimir pa pojasnio i kako se najsigurnije dolazi Isusu? Po Crkvi.
”Po sakramentima u kojima nas susreće. Pogledajte koliko nas je ovdje. I svi smo došli Isusu. I to je taj prvi korak. Njemu doći. I što onda? Isus kaže: „tko vjeruje u mene, neće ožednjeti nikada.“ Potrebno je vjerovati Isusu. Kako se vjeruje? Kao što dijete vjeruje mami ili tati kad mu pružaju ruku i zovu ga da napravi svoj prvi korak. Dijete vidi da su roditelji malo udaljeniji od njega nego inače. No u srcu osjeća da ga oni ne napuštaju, i unatoč daljini osjeća toplinu ljubavi koja ga ohrabruje da može zakoračiti znajući da će ga ruke roditelja dočekati. To je vjera, braćo i sestre. Baciti se u Božje ruke, u Božji zagrljaj”, kazao je međugorski župnik fra Zvonimir Pavičić i na kraju pozvao da ”se u mnoštvu prijetnji, strahova i razočaranja ne prepadnemo i ne pogubimo, nego da uvijek idemo za onim kruhom nebeskim, da uvijek težimo za nebeskim stvarima, za onim Srcem koje i naša srca uzdiže i vodi u nebo”.
”Ako te je strah, idi na misu. Tu ćeš susresti Gospodina. On će ti sve objasniti. On će te ohrabriti. Otvorit će ti nove vidike. On će te nahraniti. On će ti život sačuvati i u nebo dovesti”, zaključio je fra Zvonimir Pavičić, a nakon svete mise upriličena je predstava zajednice Cencaolo.
Tekst: Velimir Begić
Foto: Digital Foto Video Studio ĐANI
