Nedavno su nas u našim radijskim prostorijama posjetili hodočanici iz Velenja u Sloveniji. Skupina nasmijanih i dobro raspoloženih ljudi posjetila je Radiopostaju ‘’MIR’’ Međugorje i doznala o našem radu i djelovanju u službi Kraljice Mira i Međugorja. Primio ih je i upoznao s našim radom ravnatelj Informativnog centra ‘’Mir’’ Međugorje Vedran Vidović. Bili smo ugodno iznenađeni saznavši da je riječ o Hrvatima koji žive u Sloveniji, a porijeklom su s područja Bosne i Hercegovine. Uz to su i članovi Hrvatskog kulturnog društva ‘’Velenje’’.
Rado su pristali na razgovor, a o radu HKD ‘’Velenje’’ i dojmovima s hodočašća Kraljici Mira govorili su Mario Briševac, predsjednik HKD ‘’Velenje’’ i Kata Bungić članica spomenutoga Društva.
Kata Bungić je odmah na početku kazala kako za Međugorje ima samo riječi hvale ‘’tu se osjećam blaženo, dolazim inače svake godine jedanput u ovo vrijeme, kraj svibnja ili početak lipnja i mogu reći da željno iščekujem taj trenutak da dođem. Tu nađemo blaženi Mir, toliko spokojno, toliko lijepo se osjećam da je to teško izraziti riječima. To su unutarnji osjećaji koje je teško napisati na list papira, a kamoli izreći ovako.’’
Mario Briševac, predsjednik HKD ‘’Velenje’’, ističe kako se u Društvu nastoje ne samo baviti folklorom i gastronomijom, nego da u Društvu postoje različite sekcije i programi. ‘’Uvijek u programu rada imamo razne izlete za djecu, a tako i za odrasle. Ali uvijek i većinom se bavimo hodočašćima. Godišnje organiziramo barem dva puta hodočašća. Također, idemo u Mariju Bistricu kad je hodočašće Vrhbosanske nadbiskupije i Banjalučke biskupije, a tu nam je i Međugorje uvijek u planu. Bez vjere ne vidimo ni djelovanje samoga Društva. Ovoga puta su došla 42 hodočasnika i to je u principu godišnje obavezno jednom. Volimo doći u Međugorje, prelijepo nam je!’’
Kazao je kako je Društvo osnovano u svibnju 2014. godine i ove godine slave 10 godina postojanja. Ističe kako imaju jako dobar odnos sa slovenskim svećenicima, tako da već 10 godina koriste župne učionice, gdje održavaju molitvene susrete, molitvu krunice i sastanke Društva. Ove godine planiraju u mjesecu studenom proslavu obljetnice Društva uz kulturni program.
‘’Jedino smo Društvo u Sloveniji koje je stvarno specifično, jer dolazimo iz različitih krajeva Bosne i Hercegovine i po tome smo stvarno posebni. I narodne nošnje koje prezentiramo iz različitih su krajeva, njegujemo kulturu, tradiciju i gastronomiju. Krajem prosinca imamo Božićni domjenak, gdje imamo prezentaciju starih jela, tako da se uvijek krajem godine podružimo i zaključimo godinu.’’
Kata nam kaže kako je porijeklom s područja Jajca, točnije župe Podmilačje gdje se nalazi Svetište sv. Ive, gdje su također s Društvom hodočastili. Tako ih je ugostila Katina majka.
‘’Ja sam u Velenju od 1983. godine. Došla sam nakon sklapanja braka u Podmilačju s mužem koji je sad nažalost pokojni. Tu sam počela raditi i evo nakon punih 40 godina s 1. srpnjem odlazim u mirovinu. Članica sam Društva i to mi je velika čast! Sva događanja koja imamo, igre i plesovi iz naših krajeva, gastronomija, domaća jela koja pripremamo to nam je velika čast. To je jednostavno zahvala našim roditeljima, bakama, djedovima, pradjedovima, to su naši korijeni, tim se ističemo i tim se ponosimo svi.’’
Dodaje kako je Velenje poznato po tome što se tu nalazi rudnik lignita Velenje, ali i dobro poznata tvrtka Gorenje. Slovenci su trebali puno radne snage i odlazili su u Bosnu tražeći radnu snagu. Tako su ljudi doseljavali i nakon nekoliko godina su osnovali svoje obitelji i ostajali u Velenju.
U sklopu Saveza hrvatskih društava Slovenije održava godišnje okupljanje, kaže nam Mario, a ‘’ove godine imamo okupljanje 5. listopada u Portorožu. To će biti veliki događaj na kojeg dolaze Hrvati iz Slovenije s prezentacijom folklora i gastronomije. Inače ima nas registriranih u Savezu oko 13, a najavljuje se registracija još jednog društva. Pokrivamo područja od Kopra, Ljubljane, Škofja Loka, Velenja, Lendave, Novo Mesta… U principu ako gledamo zemljopisnno Sloveniju pokrivamo sve dijelove.’’
Govoreći o Međugorju Kata ističe kako ovo mjesto mira i molitve posebno nadahnjuje. ‘’Mogu reći da pri samom dolasku u Međugorje osjetiš Mir. Mir u duši! Pronalaziš odgovore za mnoga pitanja. Kad bih imala mogućnost, jer nije dovoljno samo 3 dana, za mene bi i mjesec dana malo bilo, da bih ispunila svoju dušu i tijelo, svime onim što bih željela čuti, vidjeti i osjetiti, ali ipak i u 3 dana se može puno toga osjetiti. Jer tu ljepotu, taj mir, je nisam to nigdje drugdje našla.’’
Govoreći o njihovom hodočašću u Međugorje, Mario kaže kako imaju jako aktivan program. ‘’Krećemo najprije s ispodvjedi, tko želi naravno, a kasnije imamo molitveni program, navečer odlazimo na brdo Ukazanja. To nas veseli. Lani smo imali dosta djece, vjerujem da će oni to cijeli život pamtiti. Sljedeći dan, petkom, imamo običaj da idemo na kraći izlet po Međugorju i okolici,. Vraćamo se nazad u Međugorje i ponovno krećemo dalje s programom. Subota je predviđena za rani jutarnji uspon na Križevac. Poslije toga slijedi molitveni program u crkvi. Zadnji dan odlazimo prvo na svetu misu, pa do Plavog križa, završavamo s ručkom i na kraju se pozdravljamo s punim srcem i odlazimo iz Međugora.’’
Za kraj našega razgovora pitali smo naše sugovornike što će ponijeti u svojim srcima s ovogodišnjeg hodočašća Kraljici Mira. Mario ističe, ‘’budući da mi je posao stresan ponesem duševni mir koji traje jedno vrijeme dok me ne stignu opet poslovni pritisci i onda to sve malo nestane. Ali ispunjava me, kada se četiri dana opustim, predam se molitvi i duhovnom prelijepom osjećaju.’’
Kata kaže kako će za nju ova godina biti posebna, ‘’odlazim u mirovinu i došla sam zahvaliti Majci međugorskoj. Uz sve poteškoće i probleme koje sam imala do sada ipak sam uspijevala doći. Toliko sam ispunjena mirom. Blaženim mirom da se zahvalim što sam doživjela 40 godina i da završavam jedno razdoblje, da se sada mogu još više posvetiti molitvi, svom duhovnom životu. Nadam se da ću ne samo jednom godišnje, nego da ću iskoristiti svaku priliku koja se bude ukazala da dođem malo češće, da malo više vremena preživim u Međugorju.’’
Oprostili smo se od hodočasnika iz Velenja u radosti i s nadom u novi susret ili u Međugorju ili pak u njihovom Velenju.
Dragan Soldo
