Danas, trećeg dana Devetnice Kraljici Mira za 45. obljetnicu Gospinih ukazanja na vanjskom oltaru crkve sv. Jakova u Međugorju krunicu su predmolili članovi Trećeg franjevačkog reda iz župe Međugorje zajedno sa svojim duhovnim asistentom, međugorskim župnikom fra Zvonimirom Pavičićem, a na misi je pjevao zbor Franjevačke mladeži iz Međugorja. Svetu misu predslavio je fra Bože Milić, koji je bio na službi u Međugorju, a danas je župnik i gvardijan u Tomislavgradu.
”Okupili smo se oltara Gospodnjeg da slavimo Kristovu nekrvnu žrtvu. Slušamo Njegovu svetu riječ u kojoj nas poučava kako moliti, kako na najbolji način moliti. Mi i želimo naučiti kako se to dobro i ispravno moli, koja je najbolja molitva… Ovdje u Međugorju naša nas Majka Marija okuplja na molitvu i uči nas moliti. Ovo je jedna velika škola molitve za nas ovdje okupljene, za sve one koji su ovdje molili i za sve one koji će nekad doći. Svi će ovdje napredovati u molitvi”, kazao je fra Bože Milić uvodeći u misno slavlje.
U svojoj homiliji osvrnuo se na ulomak iz Knjige Sirahove koji govori o proroku Iliji pa je izdvojio mnogo detalja koji su slični kod Isusa i kod Ilije pa se nastavio s evanđeoskim ulomkom u kojem Isus govori svojim učenicima, ali i nama kako treba moliti pa naglasio kako za molitvu ne treba puno riječi.
”Molitva nije stvar riječi. Nije to stvar jezika. Molitva je stav. Molitva je stav srca. I Gospa nas ovdje u Međugorju poziva da molimo srcem, iz dubine svoga bića. Kao što kaže psalam: ‘Iz dubine Gospodine vapijem tebi’. I psalmist je osjetio svoju dubinu i iz te dubine moli Gospodinu”, kazao je fra Bože pa osvrćući na molitvu Očenaša koju Isus govori svojim apostolima nastavio kako u njoj nema nepotrebnih riječi nego samo bitno u sedam zaziva.
”Oče naš koji je si na nebesima. Njemu se obraćamo, naš je Bog, Otac, i On je na nebesima. I molimo da se sveti Njegovo ime, da Njegovo ime bude sveto. To je jako važno. Bog je svet i njegovo je ime sveto. I treba biti sveto i po nama vjernicima.
Dođi kraljevstvo Tvoje. Isus nas je naučio i dao nam nalog i zapovijed da neprestano molimo da dođe kraljevstvo Božje. Na drugome mjestu nas uči da je kraljevstvo Božje među nama, ono je blizu, nije opipljivo, nije vidljivo, ali je tu negdje na svoj poseban način. Ali je naše da molimo da ono dođe, da bude nazočno, da bude djelatno među vjernicima, i ne samo među vjernicima, nego po nama vjernicima i u cijelome svijetu. Naravno, molimo i za konačni dolazak Kristovog kraljevstva na kraju vremena.
Budi volja Tvoja. Molimo da bude volja Božja kako je na nebu, gdje se Božja volja savršeno izvršava među duhovnim bićima, anđelima, koji izvršavaju Božju volju na savršen način. Na nebesima sve funkcionira onako kako je to Bog na najljepši i najbolji način postavio. E pa mi molimo da nešto od te dobrote, ljepote i savršenstva siđe i na zemlju. I da se tako vrši volja Božja i među nama ljudima i u cijelome svijetu.
Kruh naš svakdanji daj nam danas. Molimo Gospodina za kruh svagdanji da možemo živjeti, da se možemo hraniti, da nitko ne bude gladan. Na svijetu ima dovoljno resursa, ima dovoljno hrane i za ovako velik broj ljudi. Bog je to tako zamislio, tako ostvario. Nitko ne bi trebao biti gladan. Ima gladnih ljudi, molimo za njih, a molimo i za one koji su gladni ljubavi, smisla, pravde, mira, mirnih noći… Bez uznemiravanja, bez bombardiranja, bez gladi…
Otpusti nam duge naše kako i mi otpuštamo dužnicima našim. Ovo je zaziv koji je uzročno-posljedičan, uvjetovan je. Gospodine, otpusti nam duge naše. Svi smo Tvoji dužnici, Tebi svi dugujemo. Nema pravednog čovjeka na svijetu. Nema na svijetu čovjeka koji je pred Bogom potpuno pravedan, ispravan i čist. Svi Bogu dugujemo. Ako bi bio netko tako neporočan i dobar, onda dugujemo ljubav svojim bližnjima, a tu opet nema kraja. Međutim, Bog otpušta naše dugove kako mi otpuštamo svojim dužnicima. Imamo svoje dužnike. Neki nam ljudi nešto duguju. Neki su nas povrijedili, neki vrlo teško. A i mi smo Božji dužnici. Nije lako otpuštati dugove, nije lako opraštati, ali ima očito u tome nešto jako veliko, nešto Bogu jako drago, nešto što nosi velike milosti… I zato nas Bog poziva da praštamo onima koji nama duguju. Uostalom, i sam Bog nama prašta. Rekoh, svi smo njegovi dužnici.
Ne uvedi nas u napast. Neobičan zaziv oko kojeg ga svi teolozi raspravljaju. Može li Bog uvesti u napast? Čini li On to? Kako bilo da bilo, molimo ono što nam je Gospodin ostavio, iako ne razumijemo uvijek do kraja. Ne uvedi nas, Gospodine, u napast jer smo u napasti slabi. Ako budemo u napasti najprije da ćemo pasti izglednije nego da ćemo ostati čvrsti i vjerni.
Izbavi nas od zloga. To je nešto što samo Bog može. Samo nas On može spasiti od zloga. To ne možemo mi ljudi sami. Tu nam treba Božja pomoć”, kazao je fra Bože Milić pa opet podsjetio kako za molitvu ”nije potrebno govoriti mnogo riječi, nego raširiti ruke i reći: Gospodine, kako ti hoćeš i znaš, smiluj se! Ako dođe napast, tada moli: Gospodine, pomozi!”
”Molitva je izdanak blagosti i mirnoće. Molitva je zaštitno sredstvo protiv turobnosti i malodušnosti. Kad moliš uđi u svoju sobu – nije riječ o sobi sa zidovima, nego je riječ o sobi u tebi, gdje su zatvorene tvoje misli, gdje miruju tvoji osjećaji – ta soba tvoje molitve uvijek je s tobom, kamo god ti krenuo. U njoj nije drugi sudac, nego sami Bog. Ovdje u Međugorju, u mjestu molitve, u školi molitve, molimo i mi, Gospodina po zagovoru, Kraljice Mira, da i nas nauči moliti onako kako je najbolje”, zaključio je fra Bože Milić, a cijelu njegovu homiliju poslušajte u audiozapisu.
I večeras kao i prethodnih dana Devetnice Kraljici Mira nakon svete mise okupljeni župljani i hodočasnici zajedno s vidiocima Marijom Pavlović Lunetti i Ivanom Dragićevićem izmolili su Marijin hvalospjev Velića,
Tekst: Velimir Begić
Foto: ICMM
