”U pripravi smo za 45. godišnjicu ukazanja Gospe na Brdu ukazanja u Bijakovićima, župa Međugorje. Zdravo milosti puna, to možemo i mi klicati kao što uvijek kličemo, jer želimo ući u prostor Božjega milosrđa.
Ovdje dok mi svećenici ulazimo na oltar nalazi se Isusovo tijelo i kad gledamo koljena Isusova, vidimo na tim koljenima modrice i kaplje krvi. Takva koljena često su vidljiva ovdje, kroz ove godine u Međugorju. Na koljenima tražeći milost. Na koljenima izlijevajući svoje molitve i zavjete po Mariji i Isusu. Kapljice krvi kao tragovi naše ljubavi za onu veliku ljubav koju je Isus Krist nama darovao s križa. I sad je prosimo, i sad je molimo. O Isuse, po Mariji našoj majci, smiluj nam se. Pokajmo se, braćo i sestre, srcem padnimo na koljena da nam milost Božja novi duh i novo srce podari”, kazao je uvodeći u misno četvrtog dana Devetnice Kraljici Mira u Međugorju fra Mario Knezović, župnik i gvardijan u Mostaru. Krunicu su predmolili župljani iz Bijakovića i fra Karlo Lovrić, a na misi je koncelebriralo 77 svećenika, a pjevao je Muški zbor Kraljica Mira.
U svojoj homiliji, osvrćući se na milijune i milijune onih koji su sa svih krajeva svijeta na zov Gospe došli u Međugorje, kazao je kako se važno o obljetnicima vraćati izvorima, a da su međugorski izvori 24. lipnja 1981. godine kada su djeca na brdu Crnica vidjela prekrasnu lijepu ženu, najljepšu koju su dotada vidjeli, koja im samo rukom da se približe..
”Ali oni prestrašeni, slično kao što su bili prestrašeni i oni kad je Isus uskrsno, trčahu svojima javiti što je bilo. Tek trećeg dana, kako svjedoče naši vidioci, Gospa je progovorila. ‘Mir, mir i samo mir. Mir neka vlada između čovjeka i Boga i među ljudima.’ To je, rekla onâ, koja je ovdje tim svojim mahom ruke mnoge približila Isusu Kristu. To je mjesto gdje su mnogi našli svoj mir, gdje su se izmirili i sa svojima i s dragim Bogom. Jer tek u miru može se vidjeti bistrina naših života”, kazao je fra Mario pa mladim naraštajima naglasio kako teško mogu shvatiti u kakvim je okolnostima u Međugorje došla velika milost.
”Kad smo ovdje bili i žedni obične vode. I obične vode! Istinu vam govorim. Kad smo čuvali vodu u čatrnjama samo za napojiti ljude i skuhati ručak, kad nismo imali ništa osim povjerenja u Boga, kad su mnogi poput vapaja za Sionom pružali molitve za slobodu naroda, jer zlokobno zlo komunizma kojeg vi nikad koji niste ovdje živjeli ne možete shvatiti, stavio je bio svoju šapu i svoje lance na slobodu ovog naroda, na slobodu čovjeka. Htio je i Bogom ovladati, a ne samo ljudskim savjestima. Ali čuje Bog taj vapaj, čuje Bog krik, čuje vapaj kao i sužanjstva u Babilonu i plakanja za Sionom dok sjeđasmo u svojim noćima moleći krunice, pozdravljajući Gospu… Odzvanjala su hercegovačka sela, i gdje god vi sada hodate, hodočasnici, osobito kad vidite stare stepenice i stube, tu se Boga molilo, tu su se litanije kantale, tu se Gospa pozdravljala, tu se Bogu duša otvarala u vremenu kad nisi smio reći nikome svoju tajnu ni svoju istinu… I zato taj vapaj dolazi k nama i Bog bira ovo mjesto kao svoj novi Sion. Sveti Petar govori za Sion da je to ugaoni kamen, izabrani i dragocjeni kamen, tko vjeruje u njega neće posrnuti. Ugaoni kamen vam je nosivi kamen, stožerni kamen i na tome se gradi, na tome se sve ostalo slaže i tko se drži ugaonog kamena, ugaonog, što se ovdje u Međugorju dogodilo neće posrnuti.
Taj ugaoni kamen je ovdje po Mariji postao graditelj nove Crkve, ne mislim institucionalne, nego nove Crkve gdje su se mnogi vratili svojoj Katoličkoj crkvi, vratili sakramentima, vratili svome Bogu… Nosioci kamena ugaonog su svjedoci ovoga Međugorja”, kazao je fra Mario Knezović pa pozvao ”zato, dragi moji prijatelji Međugorja, zahvalan za žrtvu koju činite, nemojte zaboraviti sjesti svoje dijete na svoje krilo i kazati mu što je bilo.”
Kazao je i kako je u Međugorju ljudima najvažniji susret sa živim Bogom po Mariji na koljenima pa je naveo i primjere ljudi koji su Međugorje došli ismijati, a na Brdu ukazanja su se obratili. Fra Mario je za kraj kazao kako samo želi Gospi reći hvala, kao dijete svojoj mami.
”Mnogi ćete se naći, sjetite se kad mama skuha ručak, a ti to nećeš da jedeš nego svojom njuškom ideš tražiti u hladnjak, štednjak, frižider… Zato kažem ovdje u ime svih nas: Gospe, hvala Ti za ove godine i oprosti nam što smo nekada kao Tvoja djeca bili nestašni, razmaženi, buntovni, nezahvalni, bahati… Odbijali smo Tvoju duhovnu hranu i ponudu. Mimo onoga što si Ti nama skuhala, mi smo tražili poput djece neke namaze u štednjacima, odbijajući nam što nam je Majčina ruka priredila za hranu koja hrani i dušu, i srce, i tijelo. Kraljice mira, moli za nas”, zaključio je fra Mario Knezović, a cijelu njegovu homiliju možete poslušati u audiozapisu.
I večeras kao i prethodnih dana Devetnice Kraljici Mira za 45. obljetnicu Gospinih ukazanja nakon svete mise okupljeni župljani i hodočasnici zajedno s vidiocima Marijom Pavlović Lunetti i Ivanom Dragićevićem izmolili su Marijin hvalospjev Velića,
Tekst: Velimir Begić
Foto: ICMM
