Blagdan Uzvišenja Svetog Križa u nedjelju 14. rujna svečano je proslavljen u Međugorju svetom misom na Križevcu. Svetu misu predslavio je fra Jozo Grbeš provincijal Hercegovačke franjevačke provincije u koncelebraciji sa fra Zvonimirom Pavičićem, međugorskim župnikom i brojnim drugim svećenicima.
“Od 1934. godine, Križevac je mjesto okupljanja, ono je mjesto molitve, mjesto na kojem se traži blagoslov od Gospodina, ne samo za ovo podneblje, nego za čitav svijet. I Gospa je u svojim porukama rekla da je križ bio u Božjoj namisli, naravno da je bio u Božjoj namisli, kad se gradio, a mi svjedočimo koliko vjernika iz čitavoga svijeta moli pred ovim križem i dobiva snagu upravo kad se uspinje uz brdo Križevac moleći i razmatrajući Kristovu muku. Tako da Uzvišenja Kristova Križa je zapravo blagdan koji nama govori o nadi, da sve naše boli, svi naše grijesi, sve naše poteškoće su pobijeđene u Kristovu križu, njegovoj boli, u njegovoj smrti, da u njemu pobjeđujemo svijet, da u njemu pobjeđujemo smrt, da s njim pobjeđujemo zlo”, kazao je fra Zvonimir Pavičić, međugorski župnik o važnosti Križevca.
“Gospodin nas spaja u jedno, i iako mnogi jedno smo tijelo po pričesti, po slavljenju euharistije, po jednoj vjeri u Krista raspetoga na Križu i uskrsnuloga i to je ono što nas različite spaja u jedno. Svi jedno u Bogu koji nas je stvorio”, rekao je fra Zvonimir o tome kako hodočasnici na Križevac pristižu sa svih strana svijeta, pa ih sve pozvao da stanu u sjenu Kristova križa.
“Jedan naš fratar uvijek napominje kako mu je jedna propovijed od fra Ivana Dugandžića davno ovdje na Križevcu pomogla da prepusti svoje brige, svoje križeve Bogu. A fra Ivan je tada rekao da sve patnje postanu manje, svi križevi postanu manji kad stanem u sjenu Kristova križa. Sve pozivam da uvijek stoje u sjeni Kristova križa. Samo nam on može donijeti i pobjedu nad našim patnjama”, kazao je fra Zvonimir Pavičić, a nakon mise smo razgovarali i s fra Jozom Grbešom.
“Biti na ovom svetom mjestu je poziv, pa i čast. S Kristom je čast putovati. I kad se penjete negdje do njegova križa, gdje god je to u svijetu, a posebice ovdje, ovo je sveto mjesto za milijune ljudi, onda ja samo mogu reći Bogu hvala. Križ je izuzetan znak poniznosti. To je poziv kršćanima da budu ponizni, jer s poniznima Gospodin razgovara i s njima planira i sadašnjost i budućnost. Križ je uvijek i čin poniženja i poniznosti i čin spasenja, zato to je, poziv nama da budemo ponizni”, govorio je za program našega radija fra Jozo Grbeš, pa nastavio i o tome kako križ postaje za vjernike znak nade i vjere.
“Pa da, to bi trebao biti jedini znak koji ne bismo trebali zloupotrijebiti. Danas je jako puno znakova, ljudi po sebi stavljaju i puno stvari, vješaju i puno stvari. Križ, križ ima jedno posebno mjesto, ne bi ga se smjelo olako bilo gdje stavljati, on je čisto znak ljubavi. Suosjećam uvijek se s onima kojima je to teško nositi. Evo, križ nam je pokazao da ga moramo donijeti do kraja, a zašto je to nekim ljudima jako dugo, nekima kraće, Bog zna u svojoj tajni spasenja, ali valja ga nositi i biti zahvalan. Uz tu zahvalnost, postaje nam lakše”, kazao je fra Jozo o onima koji tešku nose životne križeve i poslao poruku mladima da zagrle križ i prihvate Krista.
“Kršćanstvo je odgovor na sva nasilja, na sva zla, na sve sebičnosti ovoga svijeta, jer mi bi trebali biti svjedoci ljubavi. Zato svi oni koji se kršćanima zovu i koji izgovaraju U ime Oca i Sina i Duha Svetog, a to je znak križa, neka budu svjedoci ljubavi”, pozvao je fra Jozo Grbeš, a svoja iskustva s nama podijelili su jučer i neki hodočasnici.
“Nekoliko puta sam se ovdje našao kod križa. Ovdje je svaki put lijepo doći. Došao sam sa svojom obitelji, ne cjelokupnom, ali imamo ovdje i dvoje male djece koji su prvi put se popeli ovdje i nadam se da im je lijepo. Ovdje je svaki put lijepo doći. Pomolit se Bogu i Blaženoj Djevici Mariji, jer ona nam je sve. Ovdje svake godine dođe masa ljudi iz svih krajeva svijeta. Ovo je jedno posebno mjesto u svijetu, a ne samo ovdje kod nas, u Bosni i Hercegovini”, rekao je hodočasnik iz Posušja o dolasku na Križevac.
“Mi toga nismo ni svjesni. Bogu u ruke predati sve i Bog će upraviti svime i hvala mu na svemu”, kazala je Kristina iz Posušja o važnosti križa u svakodnevnom životu.
“Danas kao i svake godine dolazim ovdje na molitvu na Uzvišenje Svetoga Križa. Vidim da ljudi dolaze. Ovo je jedno posebno mjesto gdje se vjernici okupljaju i mislim da ovdje čovjek traži ono nešto više. Gdje svatko osobno dolazi, donosi svoje molitve i nada se boljem sutra. Poželio bih svakome tko može doći da dođe, tko ne može neka se moli doma, nek’ se moli u crkvi”, kazao je Josip Mišić iz Čitluka o dolasku na Križevac.
“To se ne može objasniti. To je posebno, neki doživljaj, samo u glavi mislim: Isuse, kako nas je iznijelo kao pticu odozdo”, kazala je Ljuba Radoš iz Tomislavgrada o usponu na Križevac, a o važnosti križa u svakodnevnom životu je rekla kako joj je to na prvom mjestu.
”I djeci još sve objašnjavamo. Toliko ništa ne može imati vrijednosti kao to. I doista mi je posebno da i stariji ljudi od mene idu na Križevac. Hvala Bogu i Gospi na svemu”, kazala je Ljuba.
“Skoro svake godine smo tu. Ja i gospođa smo ovdje, redovno. Ili tu ili dolje u Međugorju. Jedino što mogu reći, na misi sam i u Rami, i na Kedžari, i u Makarskoj, i u nas kod svetog Ante. Odavde kad pođem, ispunjen sam. To je nešto što se ne može objasniti”, kazao je Slobodan Galić iz Imotskog.
“Uživamo doći na ovo brdo svake godine. Veselimo se tome kada će doći to vrijeme. Križ bi u životu trebao biti najvažniji. Meni je to najvažnije od svega”, rekao je Marko.
“Ovo je za me normalno, iako sam u dobrim poznim godinama. Inače svake godine ne propuštam dolazak. Eto, divota je doživjeti ovo. Veliki narod iz cijelog svijeta. I veličanstveno kada vidiš kako ljudi dolaze”, kazao je Mate Šaravanja iz Dobrog Sela o ozračju uoči slavljenja svete mise na Križevcu.
Mijo iz Posušja stigao je na Križevac sa suprugom i dvoje djece: “Došli smo, dolazimo kad god možemo, malo se družimo. Pomalo idemo, molimo, družimo se… Dosta toga ide u kontra smjeru, pa nastojimo i djeci pomoći te ih uputiti u pravom smjeru, da vide važnost Boga i Crkve, da idemo na misu redovito i molimo se Bogu”
Mijo Brkić
