U subotu je u Međugorju održana korizmena duhovna obnova Hercegovačkog područnog bratstva Franjevačkog svjetovnog reda. Program ove duhovne obnove započeo je u dvorani sv. Ivana Pavla II. gdje se okupilo oko 380 sudionika iz 17 bratstava koji su u Međugorje došli iz cijele Hercegovine. Na početku su sve nazočne pozdravili Marijana Barbarić, područna ministra Franjevačkog svjetovnog reda u Hercegovini, Vesna Ostojić, ministra Franjevačkog svjetovnog reda Međugorje, te fra Josip Vlašić, područni duhovni asistent OFS-a.
„Hvaljen Isus i Marija, dragi trećari, dragi duhovni asistenti sve vas srdačno pozdravljam na još jednoj korizmenoj duhovnoj obnovi. U ime područnog vijeća OFS-a Hercegovina želim vam svima dobrodošlicu. Drago mi je da smo se okupili u ovolikom broju, svake godine broj je sve veći. Prošle godine na korizmenoj duhovnoj obnovi bilo nas je između 340 i 350 osoba, a sada po prijavama nas ima oko 380 sudionika. Drago mi je da taj broj raste. Ja se stvarno uvijek iznova radujem ovim područnim duhovnim obnovama, radujem se što vas mogu susresti, vidjeti i popričati. Ja vjerujem da se i vi isto tako radujete ovim našim duhovnim obnovama. Na početku želim zahvaliti mjesnom bratstvu Franjevačkog svjetovnog reda u Međugorju koji su stvarno radosna srca prihvatili da budu domaćini ovoj duhovnoj obnovi, stoga bratstvo Međugorje od srca vam hvala”, kazala je Marijana Barbarić nakon koje je nekoliko riječi pozdrava uputila i Vesna Ostojić, ministra OFS-a Međugorje poželivši svima dobrodošlicu u Međugorje uz nadu da će duhovna obnova biti plodonosna za sve sudionike. Nakon nje prigodne riječi uputio je i fra Josip Vlašić, područni duhovni asistent OFS-a.
„Hvaljen Isus i Marija, Gospodin vam dao mir i dobro! Ja baš volim ovaj Franjin pozdrav, Lijepo je biti zajedno, a mi to činimo dva puta godišnje kao zajednica, kao bratstvo, kao red. Želimo započeti ovo sveto vrijeme korizme zajedno. Ovoga puta to je u Međugorju, u mjestu Kraljice Mira, zajedno s Gospom želimo ići putem njezinog Sina i rasti u njezinoj prisutnosti. Ovo je duhovna obnova, već sada kada smo zajedno mi primamo puno, mi puno primamo. Ne primamo samo kada slušamo, sigurno ono što će fra Zvone govoriti bit će jako dobro, jako kvalitetno, ali opet nećemo sve moći primiti u svoju pamet. Ali prije nego pođemo slušati fra Zvonu mi primamo, kada smo zajedno mi primamo milost koja proizlazi iz ljubavi i spremnosti da živimo zajedno, da budemo dio jednoga bratstva. I ono što je sigurno da s neba sv. Franjo nas prati svojom zagovornom molitvom i to nikada ne smijemo zaboraviti. Nije sv. Franjo netko tko je osnovao Treći red i pustio nas, rekao ne briga me za Treći red. Nego on, kao i Gospa za cijelu Crkvu, zagovara. Tako i sv. Franjo za svoju djecu, za svoje sinove i kćeri, za svoju duhovnu djecu. I onda kada smo zajedno sigurno je da primamo tu milost zagovora sv. Franje, osobito onda i sv. Ljudevita, sv. Klare i sv. Elizabete koji su naši nebeski zaštitnici”, kazao je fra Josip Vlašić te naglasio okupljenima kako će duhovnu obnovu započeti sa molitvom Duhu Svetom.
„Sv. Franjo nas uči da iznad svega trebamo tražiti Duha Gospodnjega, Duha Svetoga i Njegovo sveto djelovanje u svome životu. Sve treba služiti tome. Sv. Franjo i svojoj braći i sestrama stavlja na srce molitvu, odnosno odnos s Gospodinom, a sve drugo se iz toga rađa. Svaka naša karitativna aktivnost, svaka naša aktivnost i prisutnost u društvu, skrb za brak, za obitelj, za siromahe, sve se treba roditi iz molitve, iz tog odnosa s Duhom Gospodnjim, iz djelovanja Duha Svetoga u nama. Zato nam je važno moliti, biti ljudi molitve i to ovdje danas u Međugorju želimo zajedno činiti, moliti, moliti, moliti da Duh Sveti živi u našim bratstvima, da Duh Sveti poveže vas međusobno, da Duh Sveti poveže vašeg asistenta i vas, da zajedno kao braća i sestre, kao udovi jednog tijela, dionici iste karizme možemo ići naprijed. Zato molimo Duha Svetoga da se On izlije na nas, da se nastani u nama, da nam On pomogne živjeti svoj franjevački poziv s puno predanja, s puno žara, da budemo radosni što smo primili radost franjevačkog poziva. Meni je osobito drago vidjeti ovdje neke ljude koje možda u njihovim bratstvima ne viđam kada dođem, ali vidim da su danas tu, da su dionici jedne duhovne obnove. Zato molimo Duha Svetoga da bude naš vođa danas, ali i u svim danima života vaših bratstava”, kazao je fra Josip Vlašić, a nakon njega uslijedio je i duhovni nagovor međugorskog župnika fra Zvonimira Pavičića koji je kazao da mu je na osobit način drago da se ova duhovna obnova održava u Međugorju.
„Pogotovo što vidim dosta ljudi iz vremena dok sam ja bio malo dijete na Širokom Brijegu, od kojih sam učio i trebam učiti i učim i dalje. Tema ove duhovne obnove je korizma. Na prvi pogled je i lagana tema, ali opet je i teška tema. Kad čujemo riječ korizma i kada znamo da nam se ona približava, vjerujem da smo svi razmišljali što ćemo. Mislim da je svakome tako, pa i meni se vrte te misli što ću ovu korizmu, hoću li postiti, koje ću dane postiti, uvijek je aktualno i pitanje čega ćemo se odreći u korizmi, što ćeš činiti za korizmu. Svi znamo da je korizma jedno jako vrijeme, pokorničko vrijeme, vrijeme kada se trebamo trapiti, kada trebamo činiti pokoru da bismo duhovno rasli. Međutim i u takvom pristupu se može dogoditi da upravo promašimo bit korizme. Ima jedna rečenica koja se stalno ponavlja kroz korizmu, od njenog početka, pa sve do kraja „Evo sad je vrijeme milosno, evo sad su dani spasa”. I za korizmu se uvijek spominje ta milost, da je korizma milosno vrijeme. A kad razmišljamo o tome onda se jednostavno zapitamo što je to milost. Od koga dolazi milost? Milost je dar i nezasluženi dar koji Bog daruje nama ljudima”, kazao je fra Zvonimir, te dodao kako ta milost nije nešto što je od nas, nego da je to nešto što nam Bog daruje.
„I ako je korizma vrijeme milosti, to je onda vrijeme koje nam Bog daruje. Dakle, nije naglasak na meni, nego je naglasak na Bogu. Bog je glavni, Bog je prvi, to je Njegovo vrijeme koje nam On daruje. I zato u korizmi nisu najvažnija odricanja, nije najvažnije ono što ja činim, nisu najvažniji moji napori, nego je veoma važno da mogu prepoznati što Bog čini za mene. To je jako važno postići u korizmi i zato nam pomažu naša djela. Ona nisu cilj, nije cilj postiti, nije cilj trapiti se, nije cilj iživljavati se na svome tijelu ili odreći se nečega što ti je lijepo, što ti je drago. To je sredstvo da bismo postigli neki cilj, a cilj korizme je upravo prepoznati Boga koji nam se daruje. Kada kažemo da je korizma milosno vrijeme to znači da Bog kuca na vrata mojega života i da Bog želi biti prisutan u mome životu. Zato mi za korizmu kažemo da je jako vrijeme, mijenja se boja, ne pjeva se Aleluja, orgulje se stišavaju, jednostavno nekako sve utihne, a utihne upravo zbog toga kako bismo bolje čuli Božju riječ, kako bismo bili koncentrirani na ono što dolazi od Gospodina. Pa i naši postovi i sve ono što činimo, naša odricanja, imaju tu svrhu. Sve ono što je suvišno odmaknuti kako bi dopustio Bogu da uđe u moj život”, kazao je, između ostaloga, fra Zvonimir Pavičić u svome duhovnom nagovoru.
Nakon završetka programa u dvorani sv. Ivana Pavla II., sudionici ove duhovne obnove pristupili su sakramentu ispovijedi, te sudjelovali na večernjem molitvenom programu u crkvi sv. Jakova. Molili su krunicu od 17 sati, slavili svetu misu od 18 sati koju je predslavio fra Jozo Grbeš, provincijal Hercegovačke franjevačke provincije, te se nakon svete mise opet okupili u dvorani sv. Ivana Pavla II. gdje su imali zajedničko druženje uz prigodni domjenak.
Tekst i foto: Mateo Ivanković
