”Što su to liturgijske posljednice ili sekvence? Kada se one čitaju ili pjevaju? Je li njihovo pjevanje, odnosno čitanje, u određenim liturgijskim slavljima, kada se one predviđaju, obavezno? Tko ih je napisao?”, zanimalo je našega slušatelja, a odgovor je dao fra Stipan Klarić, svećenik Hercegovačke franjevačke provincije koji je na službi gvardijana samostana sv. Jeronima u Slanom i kapelana u policijskoj kapelaniji sv. Vlaha, u Policijskoj upravi dubrovačko-neretvanskoj.
Fra Stipan je na početku kazao kako je u jednom vremenu, osobito u srednjem vijeku, kao odgovor na Božji dar, koji se očituje u milosti primljenoj u otajstvu, narod Božji je liturgijskim slavljima davao svoj odgovor kroz poetičnost, odijevajući svoju molitvu u jedan svečani izričaj koji se očituje kroz liriku, kroz pjesmu.
”Liturgijske posljednice su zapravo liturgijska poezija, koja je, kao i svi liturgijski himni, izraz jednog dubokog proživljavanja kršćanskih otajstava, koja se slave u određenom bogoslužju. Autori tih posljednica nisu bili tek vrsni pjesnici, nego prije svega to su bili jako duhovni ljudi i do potresenosti, do suza, bili su uronjeni u otajstvo, a upravo iz takve uronjenosti, a da bi izrazili tu svoju ganutost i potresenost, koristili su liriku. Te liturgijske himne nazivamo sekvencama ili na hrvatski posljednicama. Liturgijska književnost, u drugoj polovici srednjega vijeka, nabraja više od 500 posljednica. U obnovljenoj liturgiji, u misalu kojim se mi danas koristimo, sačuvane su samo četiri.
To su ‘Svetoj Žrtvi uskrsnici’, koja se pjeva na sami dan Uskrsa, ‘Dođi Duše Presveti’ na svetkovinu Duhova, ‘Hvali Sion’ na svetkovinu Tijelova, te ‘Stala plačući tužna mati’ na spomendan Blažene Djevice Marije Žalosne”, kazao je fra Stipan Klarić, dodajući kako su prema današnjem Misalu dvije od ove četiri posjednice obavezne, na Uskrs i na Duhove, dok se druge dvije mogu uzeti ili izostaviti.
Kazao je kako u Misalu više nema one poznate posljednice koja se pjevala na Dušni dan ‘U dan onaj’ (‘Dies Irae’) te da se četiri posljednice koje se nalaze u lekcionarima pjevaju između drugoga čitanja i poklika Aleluja.
”Posljednica ‘Svetoj Žrtvi uskrsnici’ pjeva se ili čita na sami dan Uskrsa, a njezin autor je iz 11. stoljeća i zove se Wipo koji je bio dvorski kapelan cara Konrada II. Međutim, liturgičari pretpostavljaju kako je moguće da je prva polovica ove posljednice postojala još i prije Wipa, a da je on preradio, odnosno proširio njezin sadržaj.
Druga posljednica koja se izvodi na sami dan Duhova, ‘Dođi Duše Presveti’ pripisuje se Stjepanu Langtonu, nadbiskupu Canterburyja iz 13. stoljeća. U počecima se ona izvodila u duhovskoj osmini, a od obnovljenog Tridentskog misala sve do danas uzima se na samu svetkovinu Duhova.
Posljednica ‘Hvali Sion Spasitelja’, uzima se na svetkovinu Tijelova, ima 24 strofe, a spjevao ju je Toma Akvinski 1263. godine.
Posljednja posljednica ‘Stala plačući tužna mati’ uzima se na spomendan Blažene Djevice Marije Žarosne. Ovaj spomendan je nastao u 12. stoljeću, a slavio se ponajviše među franjevcima. Smatra se da je autor ove posljednice sveti Bonaventura, iako ne imamo dokaza za to. Ispočetka je bio samo Franjevačkom časoslovu, a tek od 18. stoljeća u Rimskom misalu, kada je službeno uveden blagdan Sedam žalosti Blažene Djevice Marije. Ova posljednica je puku Božjem puno poznatija danas kao pjesma koja se pjeva u pobožnosti križnog puta i ima modifikacije u različitim varijantama ovisno o kraju gdje se izvodi”, kazao je fra Stipan Klarić o autorima i nastanku posljednica pa se osvrnuo na posljednicu koja je dosta poznata ‘U dan onaj’ (‘Dies Irae’), a više nije službeno dio liturgije, ali se njome još služi u sprovodnim slavljima u nekim krajevima.
”Spominje se prvi puta u 12. stoljeću, pripisuje se franjevcu Tomi Čelanskom, iako to nije posve sigurno. Do posljednje liturgijske reforme pjevala se na Dušni dan, na misi za obljetnicu smrti, na svakom pjevanom rekvijemu, odnosno misi za pokojne”, kazao je fra Stipan Klarić ističući za kraj i zanimljivost kako jedan Dubrovački lekcionar iz 1784. ima posljednicu za Božić pod naslovom ‘Pjesma božićna od 32 strofe’ pa pojašnjava kako je to ona poznata božićna pjesma koju mi izvodimo u našem narodu, a zove se ‘U sve vrijeme godišta’.
Ako i vi imate pitanja ili nejasnoća javite nam se. Pitanja se mogu postaviti porukom (SMS, Viber, WhatsApp) na broj mobitela 00387 63 455 655 ili e-mailom na adresu: radio-mir@nullmedjugorje.hr.
Rubrika ‘Pitajte svećenika’ u programu Radiopostaje Mir Međugorje je ponedjeljkom od 8 sati i 20 minuta, te u reprizi ponedjeljkom navečer u 20 sati. U njoj na pitanja slušatelja odgovaraju svećenici, suradnici Radiopostaje Mir Međugorje.
