Blagoslovom humačkog gvardijana fra Darija Dodiga i međugorskog župnika fra Marinka Šakote krenula je još jedna Hodnja mira od Humca do Međugorja. Ovaj tradicionalni molitveni hod nastao je 1992. godine, a pokrenuo ga je međugorski zaljubljenik Hubert Liebherr sa svojima prijateljima.
Nakon što je fra Dario zazvao božji blagoslov na, mahom domaće hodočasnike, fra Marinko Šakota je istaknuo kako će se i ove godine moliti za mir, a za mir se molilo i na večernjoj svetoj misi koju je na uočnicu Gospinih ukazanja predslavio fra Danko Perutina. On je odmah na početku misnog slavlja naglasio kako se Gospa ''ovdje u našem Međugorju izrijekom predstavila kao Kraljica Mira''.
Fra Danko Perutina je u svojoj propovijedi podsjetio na događaj od prije 39 godina, kada su ''šestoro malene djece na mjestu zvanom Podbrdo, na brdu Crnica, ugledali divnu, veličanstvenu, mladu ženu s djetetom u naručju za koju su odmah pomislili da je to Gospa''.
''Od toga trenutka je u svijet potekao prvo potok, a potom rijeka milosti, koja teče i dan danas i mi smo dio te velike rijeke. Evo nas nakon 39 godina na istom mjestu. Mnogi koji su bili tada živi sada ih više nema, a tko se tada rodio sada je odrastao čovjek pun snage i života. Nema više malih, kamenih kuća, zamijenili su ih pansioni za prihvat hodočasnika. Dosta se toga promjenilo, ali ono glavno je ipak ostalo isto. Ostala je ista crkva, isto Brdo ukazanja i Križevac na kojima su hodočasničke noge zaoblile oštri hercegovački kamen. Gospina blizina je isto onako jaka i snažna kao prvih dana ukazanja'', kazao je fra Danko koji je o Međugorju govorio kao mjestu obraćenja, mjestu susreta čovjek as Bogom odakle se čovjek vraća preobražen.
''U šumi informacija koje primamo svaki dan poruka mira, koju nam je donijela Kraljica mira, godinama odjekuje unatoč različitim pritiscima da je se uguši, izruga ili omalovaži. Gospa iz Međugorja upućuje svijetu i snažnu poruku nade, a ta je, da Bog ima zadnju riječ, a ne ratovi, bolesti ili različite nepogode. Milijuni su ovdje osjetili i doživjeli Božju ljubav i Gospinu blizinu'', kazao je fra Danko koji je na kraju svoje propovijedi pozvao: ''Mi, a ne netko drugi, trebamo biti molitva za sve one koji ne mole, mi trebamo biti radost za sve one koji ne vide izlaza, mi trebamo biti nositelji svjetla u tami ovoga nemirnog vremena''.
