Međugorski Mladifest nam još živi u srcima. Susreli smo brojne koji su posvjedočili o svojim iskustvima s ovoga susreta, a među njima su bili fra Ivan Maria Lotar, rektor bazilike svetoga Antuna Padovanskoga na zagrebačkom Svetom Duhu, župnik župe svetoga Antuna na Svetom Duhu i Bijeniku u Zagrebu, Filip Panza kantautor duhovne glazbe i kolega s Laudato TV-a, te Ana Kušec iz župe svetog Mihovila Arkanđela, Miholec.
Fra Ivan nam kaže kako je uvijek lijepo doći u Međugorje, a posebice za trajanja Mladifesta. ‘’Ja sam zadnji put bio, i tada prvi put na Mladifestu prije devet godina. To je bio moj prvi doživljaj. Doživjeti cjelokupni program, od početka do kraja, sa svim katehezama, sa svim svjedočanstvima. A Međugorje je u mojom osobnom životu već 16 godina. Svake godine samo ovdje. Na neki poseban način zapravo obilježava i moj život. Život moje obitelji i moj duhovni poziv na kraju krajeva. To je uvijek prilika zahvaliti Majčici na svim darovima, na pratnji kroz cijelu godinu i u mom svećeništvu i redovništvu. Ovdje čovjek naleti na brojne ljude koje nigdje drugdje ne sretne u bijelom svijetu. Sretnem ih ovdje u sakristiji ili za oltarom, kolege svećenike od koje kuda, vjernike iz svoje župe ili negdje gdje sam bio na službama. Lijepo je da je Međugorje istovremeno mjesto gdje se čovjek makne od svakodnevice i pronađe mir, a s druge strane opet mjesto susretišta gdje na poseban način susretneš drage ljude’’, kaže nam fra Ivan Maria Lotar.
Filip Panza često dolazi u Međugorje, nekoliko puta godišnje.
‘’Na Mladifestu sam drugi put, a moje iskustvo Mladifesta započinje prije otprilike 12 godina. Tada sam još bio sa župom iz Zadra. Vodio nas je pokojni don Ivica Mustać. Svjedočiti tolikom broju mladih koji stvarno žive za Crkvu, za Krista, to je nešto predivno‘‘, ističe Panza.
Ana Kušec je prvi puta na Mladifestu, ali kaže nije prvi put u Međugorju.
‘’Bila sam u Međugorju kao malo dijete sa svojom obitelji. Sad se pojavila prilika da zajedno s prijateljima iz naše župe dođemo na Mladifest, jer smo osjetili potrebu za duhovnim rastom, a isto tako i daljim razvojem našeg zajedništva. Mladifest nam se baš činio kao odlična prilika i za jedno i za drugo. Mislim da će nam trebati još puno vremena da se dojmovi slegnu. Nismo sad ni svjesni koliko nam je ovdje predivno! Zajedništvo koje vidimo među svim sudionicima, želimo da se održi i u našoj župi, budući da se ovih dana spominje i to ‚‘sjeme‘‘. Da mi to ‚‘sjeme‘‘ kojeg ovdje ima obilno prenesemo doma kod nas i posijemo na dobro tlo‘‘, kaže oduševljeno Ana.
Ovogodišnji Mladifest je bio u znaku mladih, ali i više stotina svećenika koji su neumorno tih dana bili na raspolaganju mladima, posebice za sakarament Pomirenja, Fra Ivan ističe iskustvo svećenika i plodove za njihove živote.
‘‘Mislim da svaki svećanik i redovnik kroz svoj život iskusi najrazličitije faze i stanja i posebno na tako velikim župama kao što je trenutno župa gdje sam na službi. Jako je važno to svećenstvo i svećanika iz drugih zemalja. Mi smo često posebno u Hrvatskoj, pa reći ću, izrazito nezahvalni zbog velikog broj ljudi koji još uvijek dolazi na svete Mise i na Klanjanja i na sve sadržaje koji se nude. Što nam vrijede sadržaj ako nema ljudi koji će doći, a to se možda najbolje vidjelo, ne ponovilo se, u pandemiji i u lockdownu, kad smo proživljavali tu razdvojenost od svojih vjernika. Svaki svećanik je postao svećanik i zbog naroda, zbog ljudi, da služi ljudima, a onda kad nema tih ljudi onda jednostavno pola tog identiteta nestane. Poseban je doživljaj vidjeti njihov elan, jer mi iz Hrvatske, Hercegovinu i Međugorje doživljavamo kao naše i tu smo kod kuće, ali bez obzira na to mislim da treba čovjek rast u zahvalnosti. Već perspektiva s oltara vizualna je potpuno drugačija kad jednostavno vidiš sve te ljude koji su ovdje, i mlade i starije i djecu i divim se obiteljima koji dođu s petero, šestero djece. U nas u Bazilici najviše radim s obiteljima i znam koji je to projekt zapravo dovesti djete na Mladifest. S druge strane vidimo osobe u invalidskim kolicima, osobe s teškoćama, to je sve još deset puta kompleksnije i kompliciranije, po vrućini i po brdima, mislim da jednostavno svaki od nas treba staviti pod taj zajednički nazivnik zahvalnost da smo svi okupljeni ovdje oko istoga‘‘, svjedoči fra Ivan Maria Lotar.
Filip pak ističe kako je glazba na Mladifestu poticajna i jedna posebna vrsta evangelizacije.
‘‘Duhovna glazba potiče čovjeka na slavljenje, na molitvu, tako da je to također oblik evangelizacije. Prije svega moram pohvaliti Zbor i orkestar na Mladifestu, kako je sastavljen taj Međunarodni zbor, kako vježbaju, kako se trude. To stvarno zvuči jako dobro! Iz moje perspektive glazbenika koji slušam i čujem sve i svašta, stvarno prekrasno zvuče, jako su lijepo uvježbani, voditelj to jako lijepo vodi i sve te pjesme su vidim jako dobro i pomno odabrane marijanske pjesme. Pjesme na latinskom za Misu, pjesme na engleskom, na stranim jezicima, to se treba uvježbati, odabrati, treba taj reperuar sastaviti, raspisati note, to je veliki trud. Te pjesme ljudi koji dođu ovdje po prvi puta, vjerujem da ih pokupe pod navodnike i onda žele te pjesme također u svojim župama pjevati. To se meni dogodilo da sam prvi put ovdje čuo ‚‘ Sanctus‘ ili ‚‘Agnus Die‘‘ koje sam ja poželio pjevati u svojoj župi. Ne samo zato što mi se svidjela melodija, nego sam tu vidio i priliku da ljudi na Misi mogu naučiti neke dijelove na latinskom. To je savršena prilika da kroz glazbu imate edukativni dio, gdje će mladi koji su krenuli recimo u Crkvu i nikad nisu niti bili na latinskoj misi ili možda ne znaju te dijelove na latinskom, imati priliku to naučiti kroz lijepu melodiju, kroz jedan njima prihvatljiviji način. Vidim tu veliku priliku za evangelizaciju i u njihovim župama. Vidim zu veliki potencijal i priliku da se mladi još više uključe u zborove, slavljeničke timove, bandove, solo vode bilo kakvo služanje u svojoj zajednici ili crkvi, a da je to pokrenuo Mladifest‘‘, ističe Filip.
Anu smo pitali i o dojmovima prijatelja koji su došli prvi put na Mladifest.
‘‘Svi dojmovi koje sam zasad čula su pozitivni, čak su oduševljeni! Posebno im se sviđa Misa zato jer vide kakvo je to slavlje i koliko mladih sudjeluje. Neki su toliko entuzijastični da su čak dva puta za redom išli na Podbrdo, pa ih danas jako bile noge. Mene je osobno iznenadi prvi dan kad smo došli. Brinula sam se hoće li njima sve to možda biti previše, ali oni su bez ikakvog problema samoinicijativno došli na Klanjanje. Tako da me sve to oduševilo i baš sam sretna da su svi ovdje’’, svjedoči nam Ana, na koju se nadovezuje i Filip sa svojim promišljanjem ‚‘nakon svakog programa Mladifesta vidjeli smo ispred crkve sv. Jakova da ljudi nastavljaju slaviti. Tamo su plesali, tamo su slavili, tamo pjevaju, mole se ispred Gospina kipa, znači to ne prestaje. Jučer je program završio oko 22:30, ljudi su do ponoć ispred crkve sv. Jakova, svatko u svojim skupinama, na različitim jezicima, slavili, pjevali, plesali, ljudi tu izađu iz svoje komfort zone i stvarno se prepuste tom Duhu Mladifesta i Međugorja’’.
Pitali smo naše sugovornike što će ponijeti u svojim srcima s ovogodišnjeg Mladifesta. Filip ističe predivne propovijedi koje je čuo od predslavitelja Misa na Mladifestu ‘’predivne su bile, svakim danom se oduševiš. Koliko zapravo toga možeš novoga čuti i nove pjesme koje sam čuo, koje ću pokušati staviti u svoj repertuar za slavljenje. Međutim, ovo što bi stvarno potaknuo mlade ljude koji će se vratiti svojim kućama i svojim župama, jest da se ne obeshrabre kada dođu natrag. Ja stvarno potičem mlade ljude da, nakon ovog iskustva oni mogu biti ti koji će nešto pokrenuti, neku molitvenu zajednicu, biblijsko-liturgijsku skupinu za čitače, neki mali slavljenički tim, što god, neka im ovo bude na poticaj da stvarno budu oni ti koji će biti ‘’svijetlo svijeta i sol zemlje’’.
Ana naglašava kako je najvrijednije spoznanje da se vrijedi boriti. ‘’Koliko god je naš put pun prepreka, neizvijesnosti, išekivanja što će biti na kraju, ipak kad dođemo ovdje i vidimo toliko mladih sve se mijenja. Toliko se ispunimo radošću, da se za to vrijedi boriti, svi se moramo vratiti u naše župe i u naše obitelji, tamo gdje dijelujemo i to nastaviti prenositi drugima’’.
Fra Ivan Maria Lotar je stava ‘’kako je efekt koji probudi mladog čovjeka ovdje – nisi čudan! Često, pogotovo mlad čovjek koji je u razvojnim, preobražavajućim razvojnim fazama često čuje rečenicu kako nitko tako ne živi ili to svi rade. Mladifest i ovakvi susreti su sasvim jedna druga priča. Oni jednostavno neće moći više doći kući i reći tako svi žive ili nitko ne živi vjeru, nitko ne ide na misu, nitko ne slavi Boga, svi žive kako im padne na pamet, oni iz razumskog poštenja prema sebi, ne samo iz nekakvog vjerskog doživljaja ili emocije, jednostavno to neće više nikad moći reći’’.
Dragan Soldo
