U srijedu 22. veljače u Međugorju je započela i dvodnevna duhovna obnova za župljane Međugorja. Duhovna obnova se sastoji od molitve krunice u 17 sati i svete mise u 18 sati u crkvi sv. Jakova te se nakon mise nastavlja u dvorani Ivana Pavla II., duhovnim nagovorom fra Josipa Vlašića, kapelana Polja i voditelja Franjevačke kuće molitve Masna Luka.
Prvog dana duhovne obnove, fra Josip je govorio o otvorenosti Duhu Svetomu, plodovima koji se iz toga rađaju, ali i o suprotnim plodovima tijela, koji rađaju grijeh. Fra Josip je govorio o plodovima ljubavi i radosti, a razgovor s njim, emitirali smo u Međugorskim minutama u programu Radiopostaje Mir Međugorje.
Fra Josipe, na početku smo korizme, a najbolje započeti korizmu je otvaranjem Duhu Svetome, da nas On vodi kroz korizmu. Na koje načine to možemo učiniti?
“Jako jednostavno! Zazivanjem Duha Svetoga! Molimo Ga, otvaramo Mu se u molitvi, molimo Ga da djeluje u nama i onda nekako ulazimo u sve ono što Duh Sveti jest. Duha Svetoga pronalazimo u Isusovu životu, pronalazimo Ga u Svetom pismu. Čitamo, svo pismo je bogoduhno kako nam kaže Sveto pismo samo za sebe, i kako se otvaramo toj riječi i pronalazimo mjesto za riječ Božju u svom životu i onda nas riječ Božja vodi kroz korizmu, a samim time nas vodi i Duh Sveti. On nas neprestano nadahnjuje. Zato bih rekao ono prvo kako se otvaramo Duhu Svetomu je da Ga jednostavno zazivamo: “Dođi Duše Sveti, ja ti se otvaram, djeluj u mom životu”, osluškujem Ga, prepoznajem Njegove poticaje i želim živjeti vođen tim poticajem.”
Bog trajno oprašta i to je Božanski put. Ako želim biti na Božjem putu, odnosno na putu mira, onda sam pozvan činiti ono što Bog čini, opraštati drugima, ali i opraštati sebi.
Kada se otvaramo Duhu Svetomu rađaju se i razni plodovi. Koji su plodovi Duha Svetoga?
“Prvi plod je ljubav. To je najveći plod. Sveti Pavao nam kaže da je to najveći dar, kao karizma. On kaže da postoje darovi ozdravljanja, darovi prorokovanja, darovi raznih jezika, čudesa, čudotvorstava, ali najveći dar je ljubav. Čak je ta ljubav veća od vjere i nade, kako on kaže. Tako kada razmišljamo o plodovima Duha Svetoga, prvi plod kojeg sveti Pavao u poslanici Galaćanima u 5. poglavlju nabraja je baš taj plod – ljubav. A to znači kada se otvorim Duhu Svetomu, ja sam sposoban ući u iskustvo ljubavi koja se opet očituje na razne načine. Prvi i najvažniji način je imati iskustvo da sam ljubljen, ne da ja ljubim, nego imam iskustvo da sam ja ljubljen, da mene Bog ljubi. C. S. Lewis pomalo apsurdno kaže: “Mi nismo na svijetu da Boga ljubimo”, kaže: “Jesmo i zbog toga, ali mi smo na svijetu prvenstveno da bi nas Bog mogao ljubiti”. To je prvo očitovanje toga ploda.
Drugo, Duh Sveti nas čini sposobnima i poziva nas, potiče nas, ali nas i osposobljava da možemo ljubiti druge, tako zapravo vršimo Isusovu zapovijed, koji nas poziva, daje nam novu zapovijed: “Ljubite jedni druge”, i onda dodaje: “Kao ja vas”. I opet treće očitovanje tog ploda ljubavi, najvećeg i najvažnijeg ploda Duha Svetoga, je imati sposobnost ljubiti svoje neprijatelj. To je ono što Isus kaže: Ako ljubite svoje prijatelje, ne činite ništa osobno, jer carinici ljube carinike, grešnici ljube grešnike, kriminalci ljube kriminalce, ali ako ljubiš one koji nisu kao ti, koji su čak tvoji neprijatelji, to je ono baš božanska stvar, činiš nešto što je Bog činio.”
Tijekom duhovnog nagovora, na ovim duhovnim vježbama za župljane Međugorja, kazali ste da kada ljubimo druge, nadilazimo sami sebe.
“Tako je! To je jedna misao koju sam pročitao nedavno. To je rekao Tomaš Halik. Mi možemo nadići sebe, baš zbog te sposobnosti koju imamo, nadnaravne sposobnosti po svojoj logici. Šta ću ljubiti nekoga tko mene ne ljubi, ako mi čini zlo, ako mi stvara i pravi smicalice u životu, ako mi ne želi dobro i želi mi propast, sve čini da propadnem, da me unesreći. Kada ja na to ne odgovaram na isti način, nego ga ljubim, a to znači opraštam mu, ne osvećujem se, ja nadilazim samog sebe, i to mogu samo zahvaljujući Bogu i Božjoj milosti koja je u meni po Duhu Svetomu.”
U svemu postoje suprotnosti, pa tako kada se ne otvorimo Duhu Svetomu, otvaramo se duhu tijela i rađaju se plodovi tijela. Na početku korizme odričemo se slatkiša, cigareta, alkohola…, a možda bi se trebali odreći plodova tijela?
“Točno. Ali ne treba obescijeniti ta naša mala odricanja. Ivan Kasijan kaže da je prva strast, koju čovjek treba pobijediti u duhovnom životu, strast ugađanja nepcu, a to znači proždrljivost. Zašto? On kaže: “Pa tko će meni vjerovati da mogu pobijediti srdžbu, požudu, svu drugu nečistoću na bilo kojem području svoga života, ako nisam sposoban pobijediti tu malu strast”, jer ove su jako velike strasti u nama. Požuda, koja je me uvodi u preljub, razvratan život, to je strašno agresivna strast, kako ću ja to pobijediti ako nisam sposoban odreći se čokolade, žvakaćih guma, cigareta, zato ima smisla vježbati se u tim malim odricanjima, kako bi bili sposobni, kada uđemo u te velike bitke, biti jaki.”
Duh Sveti nas čini sposobnima i poziva nas, potiče nas, ali nas i osposobljava da možemo ljubiti druge.
Za Međugorje se kaže da je ispovjedaonica svijeta. Mnogi dolaze ovdje i traže oproštenje za svoje grijehe, a Vi ste govorili o nepraštanju, kada čovjek upadne u grijeh, kako sebe još više razara, ubija, i da tim nepraštanjem vodi rat s Bogom.
“Bog trajno oprašta i to je Božanski put. Ako želim biti na Božjem putu, odnosno na putu mira, onda sam pozvan činiti ono što Bog čini, opraštati drugima, ali i opraštati sebi. Kada ne opraštam sebi, ja sam u ratu sa sobom, kada ne opraštam drugima, ja sam u ratu s drugima. Ne treba to biti neki bijesan, otvoreni rat, ali kada je u mome srcu mržnja, nepraštanje, onda je to nemir, to je trajno stanje, biti na suprotnoj strani od Božje strane. Zato je jako važno opraštati, a to u Međugorju učimo i Međugorje nas uvijek iznova poziva da obnavljamo to praštanje, budući da mi trajno griješimo i Bog nam trajno oprašta, onda je potrebo trajno praštati i drugima, ali i samom sebi, a to znači trajno davati nove prilike i drugima i sebi.”
Fra Josipe, što nas danas očekuje drugog dana duhovnih vježbi za župljane Međugorja?
“Prvoga dana smo govorili o ljubavi i radosti, a drugog dana (23. veljače) ćemo govoriti o miru, i možda samo miru, ovisi o vremenu. Bila je ideja da i prvoga dana govorimo o miru. Uglavnom nastavljamo govoriti o plodovima Duha Svetoga, odnosno što se u nama događa kada se otvorimo djelovanju Duha Svetoga.”
Razgovarao: Andrija Šego
Foto: Mateo Ivanković
