Kad Isus završi sve ove prispodobe, ode odande. I dođe u svoj zavičaj. Naučavaše ih u njihovoj sinagogi te zapanjeni govorahu: „Odakle ovomu ta mudrost i te čudesne sile? Nije li ovo drvodjeljin sin? Nije li mu majka Marija, a braća Jakov, i Josip, i Šimun, i Juda? I sestre mu nisu li sve među nama? Odakle mu sve to?“ I sablažnjavahu se o njega. A Isus im reče: „Nije prorok bez časti doli u svom zavičaju i u svom domu.“ I ne učini ondje mnogo čudesa zbog njihove nevjere. (Mt 13, 53-58)
Isus u svom zavičaju nije učinio mnogo čudesa. Matej navodi razlog: Zbog nevjere ljudi u tom kraju. Čudno je da su to bili vjernici, ljudi koji su bili u sinagogi, slušali Božju riječ, izvršavali vjerno zakone, a Matej kaže da je nevjera uzrok njihova odbijanja Isusa.
Ova nas situacija uči da je moguće biti u sinagogi, u crkvi, sudjelovati u molitvi, a ne susresti se s Isusom. Moguće je biti blizu Isusu, a ipak daleko od njega. Moguće je biti vjernik, a imati nevjeru.
Pogledajmo iz bližega što se događalo u sinagogi. Ljudi iz Isusova zavičaja gledaju i slušaju Isusa kako naučava u njihovoj sinagogi. Možemo pretpostaviti da je Isus govorio o Kraljevstvu Božjem. Vjerojatno je uputio neku snažnu poruku preko neke lijepe i prikladne slike iz života, iz prirode kao što je to običavao činiti. Ti ljudi su to primijetili i priznaju da je Isus govorio mudre stvari. I da su čudesne sile djelovale preko njega. Sve to on ide i konstatiraju. No Isusova riječ ipak pada na kamenito tlo njegovih slušatelja. Ne dopire do njih. Oni su se čak sablaznili, skandalizirali. Skandalon znači prepreka na putu. Između njih i Isusa nastala je velika prepreka, veliki zid. Umjesto da se otvore poruci koju je Isus htio uputiti, njegovoj mudrosti, umjesto da se u njima postavilo pitanje što to On želi reći, o čemu to govori, odnosi li se to na njih, umjesto takvih pitanja oni postavljaju potpuno drukčije: „Odakle ovomu ta mudrost i te čudesne sile?“ Isus njima upućuje poruku, mudru poruku, a oni vraćaju temu na njega i počinju se baviti njime: Odakle ovomu sve to?
Postavimo sada pitanje o gledanju ljudi u sinagogi. Što se događa s njihovim pogledom? Nakon što je Isus izrekao mudre riječi i pokazao čudesne sile, njihov pogled silazi s Isusa i ide u potragu za odgovorom na pitanje odakle njemu to. Njihov pogled sada traži uzroke i zaustavlja se na Isusovoj obitelji: On je drvodjeljin sin, a majka mu je Marija… Potom se njihov pogled ponovno vraća na Isusa. No sad ga promatraju kroz njegovu obitelj. Ne vide njega čisto nego ga gledaju kroz nešto drugo – kroz njegovu obitelj. A njegova obitelj – Josip drvodjelja, majka Marija – jednostavne su i priproste osobe. Tu zastaje njihova misao. Ne može dalje. Pred zidom su. U njima se stvara zaključak: Nemoguće je da on ima takvu mudrost i takve čudesne sile, a dolazi iz tako jednostavne obitelji! Znamo njegove. Nešto tu nije u redu!
Tako se dogodila velika promjena. Znanje koje su ljudi u sinagogi imali o Isusu pretvorilo se u nepremostivu barijeru preko koje nikako nisu mogli prijeći. Zatvorili su se prema Isusu. U njihovim srcima nastala je nevjera, nepovjerenje, stvorila se čudna atmosfera zatvorenosti i sumnjičavih pogleda, srca su se blokirala tako da Isus više nije mogao doprijeti do njih.
U Međugorju smo pozvani na molitvu srcem, da se naše srce otvara Gospodinu i njegovu pogledu, u sakramentu ispovijedi, u svetoj misi… Da gledamo u Isusa u klanjanju, u molitvi pred križem i da mu dopuštamo da mijenja, da oblikuje naš pogled… Da se srce oslobađa u postu srijedom i petkom. Da nutrinu hranimo čitanjem i slušanjem Božje riječi. Krunica na Podbrdu i molitva križnog puta na Križevcu – sve to ima za cilj da nam pomaže u otvaranju pogleda. Izlazeći na brdo da se naše srce transformira, čisti i preobražava kako bismo se kući, u svakodnevicu vraćali s promijenjenim pogledom.
Iz ovoga možemo puno naučiti o našoj nutrini, o onome što se u nama događa, a što je jako važno za naše odnose i prema Bogu i prema ljudima. Nazarećani koji su u sinagogi nisu svjesni da njihov pogled nije bio čist, da se u njihov pogled, zapravo u srce, nešto uvuklo i da je to nešto odlučivalo o njihovu gledanju i razmišljanju. Nisu svjesni da je nešto radilo na stvaranju slike o Isusu, da je nešto oblikovalo njihovu sliku o Isusu. Nisu svjesni da Isusa ne vide čisto, nego da ga gledaju kroz nešto drugo – kroz njegovu obitelj.
Ovo nam pruža priliku za veliku školu o čovjekovu srcu. U srcu nastaje naše gledanje i razmišljanje. U srcu se stvara slika o drugima. Sjetimo se Isusovih riječi: „Kad ti je oko bistro, sve ti je tijelo svijetlo. A kad je ono nevaljalo, i tijelo je tamno.“ (Lk 11, 34) Kad je u nama svijetla, dobra, pozitivna misao, tada takva misao utječe na naše gledanje. Ako je u nama pak negativna misao o nekome ili negativni osjećaji, tada ti čimbenici sudjeluju u stvaranju slike o određenoj osobi.
Sjetimo se one druge Isusove riječi: „Blago čistima srcem, oni će Boga gledati.“ (Mt 5, 8) Barem tri stvari učimo iz ovoga: a) Srce odlučuje o gledanju; b) Srce može biti nečisto; c) Srce treba čistiti kako bismo mogli vidjeti.
U svakodnevici imamo prilike vidjeti ljude koji fotografiraju fotoaparatima i mobitelima. Ljudske oči i fotoaparat imaju sličnosti, ali se u bitnom razlikuju. Fotoaparat uhvati stvarnost onakvu kakva je u trenutku fotografiranja i zaledi je. Oko, naprotiv, stvarnost komentira i oblikuje, nešto joj dodaje, a nešto oduzima.
Kada se promatra krajolik, o njegovu izgledu odlučuje ne samo oko nego i vrijeme. Pogled na planinu ili s planine nije isti kad je dan sunčan i kad je oblačno. Pored izvanjskih čimbenika u kreiranju slike o krajoliku uključena je i čovjekova nutrina. Priroda izgleda drukčije kad je čovjek radostan, a drukčije kad je umoran, pospan ili neraspoložen.
Kad je netko zaljubljen, tada tu osobu gleda na poseban način, idealizira je. Sve je lijepo na toj osobi. Lijepa je kako hoda, lijepa je kako se smije, lijepa je kako gleda i kada šuti. Jednostavno – sve je u nje lijepo.
Prije nekoliko godina jedna majka iz Barcelone svjedočila je na Mladifestu. Rekla je da je rodila osamnaestero djece, od kojih je petnaestero živih. U svom govoru rekla je da je slušala kako neki govore: „O jadna ona, udovica s petnaestero djece!“ No ona sama misli drukčije: „Ja njih slušam kako to govore, ali ja se ovako osjećam: Blago meni, majci okruženoj s petnaestero djece!“
Kad dvojica gledaju treću osobu, tu istu osobu vidjet će različito. A razlog za to leži u čovjekovoj nutrini. Ako su u srcu zavist ili ljubomora, gledanje će biti pod njihovim utjecajem, a ako je ljubav, osoba će drukčije izgledati. Sjetimo se Isusove prispodobe u kojoj milosrdni otac i stariji sin promatraju mlađeg sina, odnosno brata. Ista je osoba, ali oni je gledaju različito.
Prije nekoliko godina jedna majka iz Barcelone svjedočila je na Mladifestu. Rekla je da je rodila osamnaestero djece, od kojih je petnaestero živih. U svom govoru rekla je da je slušala kako neki govore: „O jadna ona, udovica s petnaestero djece!“ No ona sama misli drukčije: „Ja njih slušam kako to govore, ali ja se ovako osjećam: Blago meni, majci okruženoj s petnaestero djece!“
Možemo iskrivljeno promatrati osobu druge nacije, druge vjere, druge stranke, susjeda… Kad Isus u sinagogi, u svom zavičaju, pohvalno govori o udovici u Sarfati sidonskoj koja je pomogla Iliji i o Naamanu Sircu koji se očistio od gube, slušatelji su se skočili i mislili ga ubiti: „Čuvši to, svi se u sinagogi napune gnjevom, ustanu, izbace ga iz grada i odvedu na rub brijega na kojem je sagrađen njihov grad da ga strmoglave.“ (Lk 4, 28-29) Isus kaže: „Što gledaš trun u oku brata svojega, a brvna u oku svome ne opažaš? Ili kako možeš reći bratu svomu: De da ti izvadim trun iz oka, a eto brvna u oku tvom? Licemjere, izvadi najprije brvno iz oka svoga pa ćeš onda dobro vidjeti izvaditi trun iz oka bratova!“ (Mt 7, 3-5) Isus time želi reći: Nemoj vaditi trun iz oka drugoga prije nego izvadiš brvno iz svoga oka, odnosno iz svoga srca. Najprije je važno biti svjesni da u nama, u našem srcu, može biti nešto što uzrokuje iskrivljeno gledanje. I trebamo činiti sve da to otkrijemo. Ne žalimo truda shvatiti kakvo je staklo kroz koje gledamo, da to staklo može biti isprljano, nečisto. Na naše oči se može navući neki sloj koji iskrivljuje naš pogled.
Zamislimo koliko je brvno bilo u očima ljudi koji su promatrali onu ženu koja je sagriješila pa su podigli kamen da bace na nju i da je ubiju! Zamislimo koliko je brvno bilo u oku starijeg brata iz Lukine prispodobe pa nije mogao prijeći prag kuće i zagrliti mlađeg brata koji se vratio kući! Zamislimo kakve su se negativnosti uvukle u oči i u srca farizeja koji su prigovarali Isusovim učenicima: „Zašto vaš učitelj jede s carinicima i grješnicima?!“ Što je utjecalo na odluku svećenika i levita da se ne zaustave pored onog ranjenog čovjeka nego da nastave put? Što se uvuklo u srce dvojice Isusovih učenika koji se tužni vraćaju iz Jeruzalema u Emaus pa ne prepoznaju Isusa? Natanael je mogao otići u krivom smjeru kad je od Filipa čuo da Isus potječe iz Nazareta. Njegova reakcija je bila pod utjecajem predrasude: „Iz Nazareta da može biti što dobro?“ (Iv 1, 46)
Tekst koji govori o Isusu i Nazarećanima u sinagogi uči nas nečemu vrlo važnom: Da trebamo pripaziti na svoju nutrinu. Da trebamo pripaziti čime hranimo svoje srce, kakav je sadržaj u nama. Zamislite kolikim smo i kakvim utjecajima izloženi izvana i iznutra! Kako mediji utječu na naše gledanje, kako ga formiraju! Kako različiti interesi usmjeravaju naše gledanje i razmišljanje!
Naši problemi ne nastaju toliko zbog toga što imamo različita mišljenja o istoj stvari, nego što nismo svjesni svoga nečistog pogleda. Da su Nazarećani bili svjesni predrasude koja se uvukla u njihovo srce, možda bi se stvari drukčije odvijale.
S pravom postavljamo pitanje: Ako je naša percepcija tako nesigurna, ima li smisla truditi se oko spoznaje? Možemo li onda uopće donositi zaključke i sudove o drugima?
Budući da je u srcu uzrok iskrivljenog gledanja, isto tako se u njemu nalazi ključ za ispravljanje gledanja. Kako pronaći taj ključ?
Naši problemi ne nastaju toliko zbog toga što imamo različita mišljenja o istoj stvari, nego što nismo svjesni svoga nečistog pogleda. Da su Nazarećani bili svjesni predrasude koja se uvukla u njihovo srce, možda bi se stvari drukčije odvijale.
Čovjek drukčije gleda na sebe i na druge kad je u njemu nevjera, nepovjerenje kao u Nazarećana, a drukčije kad su u njegovu srcu vjera, nada i ljubav. Kad je naše srce čisto, kad je u njemu ljubav, neprijatelj se može promijeniti i pretvoriti u prijatelja. Kad je srce slobodno, tada uspjeh, bogatstvo ili tragedija drukčije izgledaju.
Zato smo u Međugorju pozvani na molitvu srcem, da se naše srce otvara Gospodinu i njegovu pogledu, u sakramentu ispovijedi, u svetoj misi… Da gledamo u Isusa u klanjanju, u molitvi pred križem i da mu dopuštamo da mijenja, da oblikuje naš pogled… Da se srce oslobađa u postu srijedom i petkom. Da nutrinu hranimo čitanjem i slušanjem Božje riječi. Krunica na Podbrdu i molitva križnog puta na Križevcu – sve to ima za cilj da nam pomaže u otvaranju pogleda. Izlazeći na brdo da se naše srce transformira, čisti i preobražava kako bismo se kući, u svakodnevicu vraćali s promijenjenim pogledom.
Mi vjernici koji se nedjeljom, blagdanom ili svaki dan okupljamo na susret s Isusom u euharistiji, molimo ga da nam otvori oči i srce kako bismo bili svjesni blokada ako ih u nama ima: predrasuda, etiketiranja drugih, generaliziranja, idealiziranja ili sotoniziranja drugih, oholosti našeg ega ili kompleksa manje vrijednosti, tvrdoće srca, nepraštanja drugima i sebi, ljubomore i zavisti… Molimo ga da naša srca čisti svojim pogledom, svojom ljubavlju kako nam se ne bi dogodilo ono što se dogodilo Nazarećanima u sinagogi.
Piše: fra Marinko Šakota
*******************
List Glasnik mira izlazi jednom mjesečno. Godišnja pretplata (12 brojeva): Hrvatska 130 HRK, BiH 30 KM, europske zemlje 40 €, Švicarska 60 CHF, USA, Kanada i Južna Amerika 80 USD, Australija 120 AUD.
Služba pretplate:
Nikolina Sivrić
e-mail: pretplategm@nullmedjugorje.hr
Tel.: 00 387 36 653 300
