Papa Franjo nam je predložio da ponovno otkrijemo ljepotu moljenja krunice ovoga svibnja. Mnogi crkveni dokumenti govore o važnosti i dragocjenosti moljenja Gospine krunice. U ovome promišljanju oslonit ću se na jedan dokument koji sav govori o krunici i koji u nekoliko točaka sažima važnost moljenja krunice. To je enciklika pape Lava XIII., Magnae Dei Matris – enciklika Velike Bogomajke.
Papa Lav XIII. započinje Encikliku govoreći o svom osobnom štovanju Marije pa kaže da ga je širenje ljubavi i pobožnosti prema Majci Božjoj, kad god mu se za to pružila prilika, uvijek ispunjavalo posebnom radošću. Veli da ta pobožnost odgovara i najdubljim osjećajima njegova srca. Spominje da je tu pobožnost dobio već s majčinim mlijekom, a s godinama ona je u njemu sve više rasla, jer je njegovoj duši s vremenom bivalo sve jasnije kolike je časti i ljubavi dostojna ona koju je Bog obdario tolikim milostima i tako ljubio da ju je izabrao sebi za Majku. Veli da je Gospa mnogim i sjajnim dokazima pokazala svoju dobrotu prema njemu. Očito se radi o nekim uslišanjima. On se tih dokaza njezine majčinske dobrote sjeća s najvećom zahvalnošću pa i sa suzama, što još više hrani i osnažuje u njemu pobožnost prema Majci Božjoj.
Potom dokument prelazi na dokazivanje potrebe moljenja krunice: Spominjući s jedne strane negativne pojave u civilnom društvu, gdje se u javnim ustanovama Božje ime sve više prešućuje ili čak namjerno vrijeđa, a s druge strane spominjući negativne pojave u Crkvi, kao što su ravnodušnost, tromost i nespremnost svjedočenja. Kršćanskog svjedočenja.
Spomenuti Papa kaže da se molitvom krunice može dati Bogu zadovoljština za ove grijehe i propuste, ali i pribaviti potrebno ozdravljenje/spasenje onima koji čine te negativne stvari.
Enciklika podsjeća na važnost molitve krunica i u svim krizama i ugrozama svijeta. Naime, Marijina majčinska ljubav prema nama tako je velika da nam ona u svakoj nevolji, osobito u onome što se tiče našega vječnog spasenja, hita u pomoć i bez našeg zazivanja. Stoga, ne treba oklijevati pristupiti Mariji, i to ne na bilo koji način, nego na onaj koji je njoj posebno drag, a to je moljenje krunice.
Daljnji je učinak moljenja krunice, ističe Enciklika, jačanje naše vjere. Papa citira Poslanicu Hebrejima gdje u jedanaestome poglavlju stoji da je bez vjere nemoguće ugoditi Bogu… Kršćanina rastresaju različite životne brige te on lako odluta za beznačajnim stvarima. Da bi otklonila te velike opasnosti od svoje djece, Crkva ne zaboravlja preporučiti krunicu kao sredstvo za poticanje i življenje vjere. Moleći krunicu, vjernik stalno doziva u pamćenje tajne vjere, ponavlja ih i otima zaboravu. I ne samo to: Moleći krunicu vjernik stalno iznova biva ispunjen milinom pobožnosti koja dira srca tako snažno kao da on u toj molitvi čuje glas same Majke Božje. Stoga nije pretjerano reći, kaže ovaj Papa, da se na onim mjestima i u onim obiteljima gdje se moli krunica ne treba bojati da će doći do gubitka vjere.
Međugorje se doista može ovdje u duhu molitve pridružiti Papi Lavu XIII. i potvrditi istinitost tih riječi o molitvi krunice. Zajedno sa svima vama, dragi hodočasnici i prijatelji Međugorja, kao i vi u Međugorju.
Spomenut ću još jedan poticaj moljenja krunice koji Enciklika spominje, a taj je da moljenje krunice potiče vjernika na sveto djelovanje. Upravo u duhu Poslanice sv. Jakova, tamo u drugome poglavlju, gdje stoji da ne koristi čovjeku ako ima samo vjeru, a nema i odgovarajućih djela koja potvrđuju tu vjeru. Nama je ova poslanica sv. Jakova tako blizu, ovdje u Međugorju. Trebaju na djela koja će potvrditi vjeru.
I znamo: u krunici molitelj, iznad svega, susreće Isusa, dobročinitelja svih ljudi.
Zbog svega ovoga, krunica zaslužuje da je kršćanin svaki dan uzme u ruke i pobožno izmoli. Pridružimo se pozivu pape Franje, molimo i razmatrajmo ovu dragocjenu molitvu koja prožima čitav naš kršćanski život ali i duhovnost Međugorja. Mir vama!
