U emisiji „Sitan kamen do kamena“ Radiopostaje Mir Međugorje gostovao je fra Šimun Oreč, hercegovački franjevac, dugogodišnji pastoralni djelatnik u Austriji i hodočasnik koji je tijekom 22 godine ostvario 25 velikih pješačkih hodočašća. S urednikom i voditeljem Vedranom Vidovićem razgovarao je o odrastanju u Posuškom Gracu, obiteljskoj vjeri, životu hrvatskih iseljenika, zavjetima, hodočašćima te svojoj povezanosti s Međugorjem.
Prisjećajući se djetinjstva nakon Drugoga svjetskog rata, fra Šimun govorio je o siromaštvu, dugom putu do škole i vremenu u kojem se vjera nije mogla slobodno javno izražavati. Unatoč pritiscima tadašnjeg sustava, vjerski život čuvao se u obitelji. „Bili smo obiteljski odgojeni u molitvi. Išli smo redovito na svetu misu. Iako nismo bili dobro odjeveni i nismo imali što obuti, išli smo jer je misa bila nešto posebno važno“, kazao je fra Šimun. Posebno se prisjetio običaja prema kojemu je majka, nakon povratka djece sa svete mise, pitala o čemu je bilo Evanđelje i što je svećenik govorio u propovijedi. Djeca su zbog toga pozorno slušala misna čitanja i propovijed kako bi ih mogla prenijeti ukućanima. Takvim se jednostavnim obiteljskim praksama vjera prenosila s jednoga naraštaja na drugi.
Fra Šimun potječe iz obitelji s osmero djece. Najstariji među braćom bio je fra Leonard Oreč, trinaest godina stariji od njega, kojega je od djetinjstva doživljavao kao primjer. „Ja sam svoga brata doživljavao kao svoj uzor“, istaknuo je govoreći o fra Leonardovu svećeničkom i pastoralnom djelovanju. Fra Leonard je bio međugorski župnik od 1988. godine. Za njegova župnikovanja izgrađen je vanjski oltar iza crkve sv. Jakova, na kojem se i danas slave mise za veliki broj hodočasnika. „Zbog toga je podnio mnoge žrtve, ali, Bogu hvala, milijuni hodočasnika dolaze i sudjeluju u liturgiji u Međugorju upravo na vanjskom oltaru“, kazao je fra Šimun.
Očuvanje vjere i zajedništva u iseljeništvu
Velik dio svećeničke službe fra Šimun proveo je u Austriji. U Frohnleitenu je živio i djelovao 42 godine, prvenstveno među austrijskim vjernicima, ali se istodobno brinuo i o hrvatskim iseljenicima. Hrvatska zajednica nije bila velika, no redovito se okupljala oko svete mise na materinskom jeziku. „Svake nedjelje i svakoga blagdana imali smo hrvatsku misu i tako smo tu malu zajednicu sačuvali“, prisjetio se fra Šimun. Nakon odlaska iz Austrije nastojao je osigurati nastavak pastoralne skrbi za tamošnje Hrvate kako zajednica ne bi nestala. Njegovo iskustvo pokazuje da se identitet u iseljeništvu ne čuva samo kroz povremena kulturna okupljanja, nego ponajprije kroz redovit zajednički život, jezik, vjeru i međusobnu povezanost.
Zavjetni hod prema Kraljici Mira
Prvo veliko pješačko hodočašće fra Šimuna Oreča bilo je povezano sa zavjetom nastalim tijekom ratnih godina. Zavjetovao se da će, ako rat prestane, pješice krenuti iz Austrije prema Međugorju. „Na početku rata odlučio sam: ako rat prestane, idem pješice Kraljici Mira u Međugorje. Taj sam zavjet ostvario 1996. godine“, kazao je fra Šimun.
Na tom je putu za četrnaest dana prešao približno 700 kilometara. Nakon prvoga hodočašća nastavio je pješice povezivati Međugorje s drugim velikim europskim kršćanskim i marijanskim svetištima, među kojima su Mariazell, Lourdes, Fatima i Santiago de Compostela. Hodočastio je i prema Svetoj zemlji, prolazeći kroz krajeve u kojima su ubrzo nakon njegovih putovanja započeli ratovi. Svoja hodočašća opisao je kao molitvu zahvale za prestanak rata, ali i kao trajnu molitvu za mir u Bosni i Hercegovini i cijelome svijetu.
„Moja hodočašća od 1996. bila su zahvala za mir i molitva za mir u Bosni i Hercegovini, koja još nije u potpunosti u miru, te za mir u svijetu. Tako sam nastavio s tim mirotvornim hodočašćima“, rekao je.
Međugorje kao mjesto odrasle vjere
Govoreći o počecima međugorskih događanja, fra Šimun se prisjetio velikoga zanimanja koje su vijesti iz Međugorja izazvale među vjernicima u Austriji. Već tjedan dana nakon prvih događanja došao je u Međugorje kako bi osobno vidio što se događa. Prvi dojam opisao je kao snažnu obnovu religioznoga i crkvenoga života:„Ovdje se prakticira ‘fede adulta’ – odrasla vjera. Ovdje se žive smjernice Drugoga vatikanskog sabora“, istaknuo je fra Šimun. Pod „odraslom vjerom“ podrazumijeva vjeru koja se svjesno prihvaća i živi kroz molitvu, sakramente, obraćenje i osobnu odgovornost. Kao posebnu vrijednost Međugorja izdvojio je sakrament pomirenja, naglasivši kako upravo ispovijed Međugorju daje posebno mjesto među velikim svjetskim svetištima. Fra Šimun je ostao povezan s Međugorjem od samih početaka, dovodeći hodočasnike i tijekom ratnih godina, kada je putovanje bilo znatno teže i zahtijevalo zaobilazne pravce.
„Budite bolji i molite za mir“
Na kraju razgovora fra Šimun je uputio poruku slušateljima i djelatnicima Radiopostaje Mir Međugorje, pozivajući ih na ustrajnost i zahvalnost za sve što se preko Međugorja čini za ljude diljem svijeta. „Nastavite raditi kao što ste radili. Ostanite ustrajni i zahvalni Bogu i Gospi za ovo što se u Međugorju događa. Ovo je oaza mira iz koje se mir treba širiti cijelim svijetom“, poručio je. Svoju je poruku sažeo u poziv koji povezuje obitelj, zajednicu i opću odgovornost za mir: Budite bolji i molite za mir: mir u svojim srcima, mir u obiteljima, u zajednicama, u državama u kojima živite i mir u cijelome svijetu.“
Razgovor s fra Šimunom Orečem pokazao je kako se tradicija ne čuva samo u knjigama, muzejima i zapisima. Ona živi u obiteljskoj molitvi, nedjeljnoj misi, zavjetima, hodočašćima, materinskom jeziku i iskustvima koja stariji prenose mlađim naraštajima.
Cijelu emisiju ‘Sitan kamen do kamena’ poslušajte na našem YouTube kanalu.
