Jako me potreslo kad je mom šogoru bio potreban bubreg. Njegova supruga, koja je ujedno i moja sestra, nije mu bila kompatibilna. Ja sam najstrašljivija osoba na svijetu i ne mogu ni iglu vidjeti, no Gospa mi je rekla: “Shvati da se život treba dati. Ja sam ti dala dva bubrega. Preostaje ti jedan, a tvoj šogor ti ja podario 2 nećaka, zato mu trebaš dati jedan bubreg.” I dao sam mu ga drage volje zahvaljujući vjeri i toj pouci, te uvelike i Međugorju.
Javierovo prvo hodočašće u Međugorje bilo je tijekom Festivala mladih. Bio je jako dirnut mnogim svjedočanstvima izrečenim u Međugorju tijekom tog tjedna. No, svjedočanstvo koje je na njega ostavilo najjači dojam bila je priča o ‘anđelu čuvaru’, bivšem ovisniku koji se dodjeljuje svakom pridošlici u zajednicu Cenacolo. Nadahnut ovim primjerom služenja i požrtvovnosti, Javier je po povratku u Španjolsku odlučio donirati bubreg svom šogoru koji je bio teško bolestan. Zajedno s nekolicinom svojih prijatelja Javier sada organizira veliku online molitvenu zajednicu pod nazivom Macrofiesta del Rosario. Kako je Međugorje utjecalo na njegov život, objasnio je za serijal Plodovi Međugorja koji vodi Marija Jerkić. Na YouTube kanalu Fruits of Medjugorje i na našoj web stranici možete pogledati ili pročitati i brojna druga svjedočanstva ljudi kojima je Međugorje promijenilo život, a Javierovu priču donosimo u nastavku.
Ja sam Javier Pacheco, dolazim iz Barcelone. Bilo bi lakše reći da sam mladić koji ima nešto više od 37 godina, no usudio bih se reći da sam jedna normalna osoba sa svojim padovima, križevima. Nadahnuta i zaljubljena u istinu, i zato sam u Međugorju. Zanimljivo je to bilo, izlazio sam s jednom djevojkom s kojom sam jednostavno želio provesti nekoliko dana. Ona je s nekom župom išla u mjesto koje se zove Međugorje gdje se Gospa ukazala, a ja sam tražio smjer s jednom skroz drugačijom župom i završio sam u Marijinoj zemlji.
Marija mi je privukla pozornost jer se nije ukazala u nekom idiličnom selu u Švicarskoj gdje je sve savršeno lijepo, nego u jednom selu koje, ljudski gledano, nije tako lijepo.
Ukazuje se normalnim ljudima koji zasigurno imaju svoje križeve, nisu to ljudi koji mogu letjeti i to te podsjeti, ovaj boravak ovdje u Međugorju, da se Isus nije rodio u palači, da u dubini mi Isusu nismo uopće potrebni, ali nas ljubi iznad svega. Da se Isus rodio pred vratima Betlehema, zar ne?
I kada netko otvori srce i počne shvaćati te stvari, primijeti da čudo nije neka velika stvar, nego je čudo vidjeti tolike ljude na ispovijedi. Čudo je kada dođeš ovdje zamišljen, a odeš sa željom da postaneš bolja osoba.
Marija mi je privukla pozornost jer se nije ukazala u nekom idiličnom selu u Švicarskoj gdje je sve savršeno lijepo, nego u jednom selu koje, ljudski gledano, nije tako lijepo.
Kada sam tek došao, prvi puta sam isto bio od 1. do 8. kolovoza na Festivalu mladih, Nikola je rekao jednu rečenicu: Stariji ljudi nose u sebi nakupljenu mladost. I na tom hodočašću konkretno, mislim da je 90 posto ljudi krenulo s “nakupljenom mladošću” s voljom da nasljeduju Svjetlo i sami isto postanu i žive mladost srcem.
Zanimljivo, nešto me stvarno pogodilo i ispunilo. Nadahnuli su me brojni primjeri iz života, različita svjedočanstva koja su me potaknula da tijekom svih ovih godina razmišljam o svemu tome i primijenim na osoban način u svome životu, primjerice kada sam prije četiri mjeseca dao bubreg svome šogoru.
Glavna pandemija nije covid, glavna pandemija, što se vidi na društvenim mrežama, je da su mnogi okruženi hrpom ljudi, ali nikada ljudi ljude nisu činili tako nesretnima i osamljenima, zar ne?
Kada su u Cenacolu govorili o anđelu čuvaru, to mi se duboko urezalo u srce, da zapravo ovdje nitko nije sam, da ovdje pojedinac lako prihvaća slabost druge osobe, te tu slabost prima kao svoju. To me stvarno dotaknulo.
Glavna pandemija nije covid, glavna pandemija, što se vidi na društvenim mrežama, je da su mnogi okruženi hrpom ljudi, ali nikada ljudi ljude nisu činili tako nesretnima i osamljenima, zar ne? To me ponukalo i kada je moj šogor trebao bubreg, jer njegova žena, moja sestra, nije mogla biti kompatibilan donor, a ja sam najstrašljivija osoba na svijetu jer ni iglu ne mogu vidjeti,
Gospa mi je rekla: “Shvati da se život treba dati, ja sam ti dala dva bubrega, preostaje ti jedan, a tvoj šogor ti je podario dva nećaka, stoga, treba dati bubreg.” Dao sam ga drage volje zahvaljujući vjeri i toj pouci, a uvelike i Međugorju te kršćanskom rastu kroz godine što dugo godina nisam prakticirao iz vlasite sebičnosti, a onda shvatiš da brak funkcionira i s osjećajima i bez njih, da se ljubiti mora svaki dan.
Onda uvidiš da ponekada pomislimo da smo vječni, a ovdje vidimo da nismo ništa, nismo vječni ni nužni. Tako da nam je Gospa ponudila tu mogućnost da kažemo “da”, postoje ljudi koji su u sebi anđeli čuvari.
Odlučili smo ući u molitvu krunice bez straha i iz ljubavi prema Gospi, imali volje ili ne imali. Zašto? Jer smo shvatili da to preobražava srca i mijenja ljude upravo preko te inicijative Gospine najdraže molitve kako je više puta ovdje ponovila.
Postoje ljudi koji daju bubreg i oni koji ne daju, ali s malim djelima pokušavaju svoj svijet i svijet drugih učiniti boljim. Kao i uvjek, nakon doniranja nisam imao taj osjećaj euforije, nego čovjek uči moliti, uči voljeti. Kada čovjek ljubi, ne može se temeljiti na osjećajima, jer osjećaji danas jesu, a sutra nisu.
Zato jer je vjera povjerenje i ja sam povjerovao da nam je Bog pripremio nešto veliko, da nam je Gospa pripremila nešto veliko i tako je bilo. Prije godinu dana osnovali smo jednu inicijativu na društvenim mrežama, Najdraža Marijina molitva, da u zajedništvu štujemo Gospu, vidjeli smo da se na društvenim mrežama konzumira sadržaj koji ozbiljno šteti mladima.
Stoga smo odlučili ući u molitvu krunice bez straha i iz ljubavi prema Gospi, imali volje ili ne imali. Zašto? Jer smo shvatili da to preobražava srca i mijenja ljude upravo preko te inicijative Gospine najdraže molitve kako je više puta ovdje ponovila.
Vidjeli smo da su mlade djevojke odlučile zadržati dijete, ljude koji se nisu bacili s mosta jer su u tom trenutku primili obavijest da se pridruže toj našoj velikoj molitvenoj proslavi. Čudo da smo tu zahvaljujući, eh, neću reći imena, jer se Nikoli i Ireni ne sviđa kada se to kaže, ali zahvaljujući njima smo tu. Tu su i čuda s brakovima koji su se izmirili i sve to zahvaljujući moći molitve koju netko u ovome trenutku moli, često i bezvoljno jer, ponavljam, nemojmo misliti da mi kršćani uvijek imamo volje moliti, poduzimati nešto.
Nisam bio cjeloviti kršćanin, nego sam jedan dan vidio jedan video na toj jednoj društvenoj mreži. Ono što tvoj um konzumira, kontrolira tvoj život.
Normalni smo ljudi koji griješe, ali vole raditi, osmjehnuti se i prenijeti ljudima iz iskustva i s iskustvom da se život mora živjeti otvoriš li srce Mariji. Prije ili kasnije, sada ovdje ili za 10 godina Gospa je cijelom svijetu spremila iznenađenje i to je bilo naše iznenađenje koje vidimo danas preko osoba koje nas prate na digitalnoj krunici, koje upoznajemo i međusobno brinemo jedni o drugima.
To bi zapravo bilo malo čudo, svjedočanstvo što znači povjerenje, pouzdanje u neograničenu moć molitve. Velika proslava od krunice je jedna osobna inicjativa koja je nastala u jednom trenutku kada ja jesam imao vjere, ali nisam je živio sukladno.
Nisam bio cjeloviti kršćanin, nego sam jedan dan vidio jedan video na toj jednoj društvenoj mreži. Ono što tvoj um konzumira, kontrolira tvoj život, zar ne?
Zadovoljstvo je biti u Međugorju, mjestu, zemlji Marijinoj gdje je čast boraviti. Ono što mi činimo je da molimo najdražu Gospinu molitvu. Kamo da idemo, ako ne u Međugorje?
To sam dugo vremena ponavljao i u jednom trenu vidio sam video s dječakom od 5 godina s Downovim sindromom kako umire od leukemije i sjećam se da sam nazvao jednog svećenika kojega sam poznavao iz srednje škole, igrao je odlično nogomet i kao osoba je bio otvoren, stoga sam mu rekao: “Don José María, moramo moliti za to dijete online”. Ja sam inače bio naviknut na sadržaj koji je poticao taštinu koja mi na kraju nije donijela nikakve vrijednosti niti me je učinila boljom osobom, a njegov odgvor je bio da sa svime što donosi dobro idemo naprijed!
Te iste noći smo se već povezali i prvog dana spojilo se 500 ljudi. U određenom trenutku, tijekom molitve jednog od otajstava pridružio se Javi iz kreveta sa svojom obitelji. Zamolili su nas da mole jedno otajstvo. Molili smo za njega i za tjedan dana Javi, koji je inače zagovornik inicijative, rodio se u nebu.
Zadovoljstvo je biti u Međugorju, mjestu, zemlji Marijinoj gdje je čast boraviti. Ono što mi činimo je da molimo najdražu Gospinu molitvu. Kamo da idemo, ako ne u Međugorje? I uistinu smo dirnuti za tako veliki dar koji nam je Gospa pružila da budemo ovdje i spremno otvorimo srce da čujemo ono što nam želi reći.
Kako se svatko može pridružiti inicijativi i Proslavi od krunice? Toj brizi pridružile su se još dvije osobe, Clara i Laura. Preko naših Instagram računa koje uvijek navedemo. Svake nedjelje kroz godinu, ponekad u 9:30, ponekad u 10, ovisno o dobu godine, može se zapratiti ta molitva, u obitelji.
Ali najvažnije je, dobro je ići i na Proslavu od krunice, ali najvažnije je da se naviknemo moliti krunicu u obitelji, s novom digitalnom obitelji na društvenim mrežama jer je to zajednička molitva koja nam pokazuje da je Gospina molitva predivna. Jedna od stvari koja mi se ovdje sviđa je da ljudi ovdje u Međugorju shvaćaju da nas Bog Ljubi, da nas Gospa ljubi u našoj slabosti.
Udubljeni smo u digitalni sadržaj, ali moramo biti svjesni da se moramo suprotstaviti tom sadržaju koji nam tako malo daje, koji nas jedva senzibilira, te odabrati sadržaj koji prenosi vrijednost.
Kao što rekoh na početku, Bog nije odabrao ljude koji uživaju neki prestiž, Gospa se nije ukazala ljudima s puno diploma i profesionalnih uspjeha, nego se Gospa ukazala nevinima. Gospa se ukazala ljudima koji su danas sigurno svoje živote normalno usmjerili i koji imaju iste probleme koje možeš i ti imati ili ja, i koliko god nam bilo loše, ako otvorimo svoja srca, Marija i Isus će sve učiniti novim.
Želim nastaviti tako, i da svi tako nastave. Jer nekada padnemo i kažemo: Nisam toga dostojan, zar ne?
Ne osjećamo se pravim osobama za to i vjerojatno baš u toj nesuvislosti i slabosti Gospa te već čeka. Posebno mi je drago da mogu poslati poruku mladima danas, vrlo direktno i vrlo jednostavno. Ono što tvoj um konzumira, kontrolira tvoj život.
Udubljeni smo u digitalni sadržaj, ali moramo biti svjesni da se moramo suprotstaviti tom sadržaju koji nam tako malo daje, koji nas jedva senzibilira, te odabrati sadržaj koji prenosi vrijednost, zar ne?
Da nam je potrebno manje influencera slikom i tijelom, a više životnih referencera, sa smislom. Jako je ipak važno da ako želiš dati nešto, najprije to moraš imati. Ako je netko prazan, neće moći ništa ponuditi. Zato je krunica važna, ona ima svoju vrijednost i ako smo bezvoljni jer koliko kreposti imaš, toliko ćeš ih moći dati kao referencer, tj. uzor.
Ako možemo primjetiti, pet stupova Međugorja su ti koji, kada ih primijenimo u životu, preobražavaju srca naša kao i srca drugih ljudi. Stavivši Gospodina u središte života, oslanjajući se na Djevicu Mariju, Njegovu majku, kao izabranicu da nam donese svoga Sina.
Kako Ona nikada ne govori o sebi, uvijek govori da nasljedujemo Njezinoga Sina, da se od Nje učimo takvoj poniznosti. Tako to je. Ono što drži Medjugorje, kao što sam rekao na početku, nije ljepota jer nije lijepo.
Nema ništa, ali ima sve, zar ne? A to sve su tih prt stupova koji čine da se tvoje srce preobrazi u jedini mišić sposoban ljubiti.
Mladi ljudi, navikli smo ići u teretanu, zar ne? Da vježbamo mišiće koji nam jasno donose mnoge ili nikakve stvari. Ali jedini mišić sposoban ljubiti je srce. To srce vježbamo tako da u praksu stavimo tih pet stupova koji su tako važni u Međugorju.
