Katehezu je trećeg dana 37. Mladifesta, nakon jutarnje molitve koju je predvodio fra Zvonimir Pavičić, mladima održao fra Ljubo Kurtović, župnik u Tihaljini i nekadašnji župni vikar u Međugorju.
Na početku je mlade upitao zašto su došli u Međugorje kad se mnogi opuštaju, odmaraju, traže malo zabave…
”I to je jedno od čuda Međugorja. Nema ovdje ni mora, niti išta turistički atraktivno osima dva brda puna kamenja i crkve koja nema umjetničku vrijednost, ali ovdje ima nešto što se doživi, iskusi, susretne i kao blago ponese u život”, kazao je fra Ljubo naglašavajući kako i u Gospinim porukama nema ništa novo, one su vrlo jednostavne, ne proriču budućnost… Ali nam Gospa govori ono što smo mi zaboravili, a jedna od tih tema je post”, kazao je fra Ljubo Kurtović pa nastavio kako post nije cilj, nego sredstvo dolaska u Kraljevstvo Božje.
Kazao je kako je vrlo važno govoriti o postu, koji je zaboravljen u Crkvi i izvan prakse kod mnogih kršćana… Govori se, kazao je, o terapijskim postovima, dijetama za mršavljenje, o tome kako vratiti narušeno zdravlje…
”Post je odricanje od suvišnih stvari. Post je dovođenje u red našega života. Za nas kršćane korizma bi trebala trajati cijelu godinu, jer ako se mi ne ispraznimo onda nam Bog ne može uliti svoju milost”, kazao je fra Ljubo i dodao da je smisao posta da nas ojača u vjeri nadi i ljubavi te da vjerovati, nadati se i ljubiti uvijek možemo više.
Post postoji u svim religijama, motive nalazimo u Bibliji, snažno je sredstvo u borbi protiv zloduha i njegovog utjecaja.
”Naš fra Slavko Barbarić koji je bio istinski učenik u Gospinoj školi imao je hrabrosti započeti seminare posta, molitve i šutnje na Gospin poticaj. Gospini pozivi našli su odjek u fra Slavkom srcu”, kazao je fra Ljubo pa ispričao i nekoliko anegdota kada je kao mladi svećenik nakon fra Slavkove smrti vodio svoj prvi seminar posta, molitve i šutnje.
Jedna od njih je i kako mu je došla žena na tom prvom seminaru i rekla da mora jesti, da će umrijeti, a on ju je poslao u restoran, ali ona mu je rekla kako ga nije poslušala nego je molila Gospodina da joj da snage kako bi izdržala.
”Vidio sam kako u ozračju posta, molitve i šutnje puno muka, trauma, rana, frustracija izlazi na površinu. Onda sam vidio kako naše tijelo preuzme terete naše duše pa danas postoje psihosomatske bolesti koje nemaju uzrok u virusu ili bakteriji, nego dolaze iz dubine duše”, kazao je fra Ljubo pa nastavio kako su neki nervozni kada poste pa je odmah pojasnio kako to nije uzrok nervoze, jer da su nervozni samo oni koji poste ne bi na svijetu bilo puno nervoznih ljudi.
”Post je put u slobodu, a tko mi je može dati osim onoga koji je sloboda, koji je ljubav, koji je punina života. U postu otkrijem istinsku glad, to je glad za Bogom. Srce ne možemo prevariti hranom i pićem, ono traži Boga. Srce naše zna tko ga je stvorio i mi imamo veće potrebe, od potrebe samo za hranom”, kazao je fra Ljubo, naglašavajući kako post pomaže našu molitvu, da se u našu molitvu ne uvuče sebičnost, oholost…
”A to znači da se može dogoditi da Božju ljubav, milosrđe, dobrotu mjerimo prema onome što smo dobili ili nismo dobili, od onoga za što smo molili. Naša molitva može biti i bezbožna. To jest da ne tražimo mi Boga, Njegovu volju, Njegovu ljubav, Njegovo kraljevstvo…, nego da Ga tražimo u toliko koliko nam on može nešto dati. Zato Isus kaže da tražimo najprije Kraljevstvo nebesko”, kazao je fra Ljubo ističući kako nas post može učiniti poniznima i zahvalnima te da se zato odričemo hranu koju nakon posta otkrivamo kao dar i osjetimo zahvalnost Bogu za hranu i blagujemo zahvalna srca.
”Post nam pomaže da hranu možemo još bolje uživati. Zato je postojao običaj da se prije velikih blagdana na uočnicu posti. Prije Velike Gospe, prije Božića… Postojao je post u crkvi prije Drugog vatikanskog koncila puno stroži nego što je to, nažalost, danas”, naglašavajući kako je Crkva za post propisala minimum od dva dana Čsitu srijedu i Veliki petak, ali nije zabranila postiti više.
”Kad se govori o postu, onda se ne misli samo na post o kruhu i vodi. Može se postiti i od interneta, od mobitela… I dobro je možda sebi odrediti: ako ne može cijeli dan, onda barem do podne, ili popodne”, kazao je fra Ljubo i dodao kako i molitva pomaže da se izdrži napor u postu.
Kazao je kako je načelo duhovnoga života je činiti ono što baš i nije ugodno te da je naša volja ranjena i da je treba vježbati.
”I ako ne možemo postiti o kruhu i vodi možemo naći neki drugi post. Postiti od lošega štiva, knjiga, slika, ružnih riječi, ogovaranja, jer ispravno življeni tjelesni post je uvijek i duhovni post. Može biti nekada lakše postiti jedan dan o kruhu i vodi nego nekome oprostiti, ali istinski življeni post o kruhu i vodi nas vodi prema opraštanju, prema ljubavi, prema milosrđu… To je cilj posta. Ako post ne uvećava ljubav u nama, on nas može odvesti u oholost. I da mi pomislimo kako smo sada svetiji i bolji od drugih, onda je to samo znak da je nešto krivo, da ne ide u dobrom pravcu”, kazao je fra Ljubo i pozvao sve da se usude probati odreći nečega te da iz Međugorja odu s jednom odlukom da će se boriti protiv neke svoje ovisnosti, protiv nečega čega se stide…
”Najgore je ako se prestaneš boriti. Đavao hoće da upadneš u očaj. Nemamo pravo očajavati. Jer je Krist uskrsnuo, Krist je pobijedio i hoće i u nama pobijediti, a njegova milost može u nama sve pobijediti. Dopustimo mu to u ovom ozračju molitve ovih dana, u ovom ozračju Gospine blizine. Neka nas ona svojim plaštem zakrili, povede.
Mi joj darujemo svoje ruke i svoje srce. Neka je slava Ocu i Sinu i Duhu Svetom”, zaključio je fra Ljubo Kurtović.
Nakon kateheze fra Zvonimir Pavičić i danas je pred mlade stavio novi izazov – digitalni post, odnosno dva sata bez mobitela, a mnoštvo mladih na vanjskom oltaru prihvatilo je izazov i obećalo je izvršiti ga.
Velimir Begić
