Iako smo zakoračili u jesen, i u marijanskom smo mjesecu listopadu, Međugorskim minutama vratili smo se u one vruće hercegovačke dane mjeseca kolovoza, kada se u Međugorju održavao 32. Međunarodni molitveni susret mladih, na kojemu je sudjelovala i Ljiljana Antić, koja je zajedno sa svojim prijateljima pristigla iz Zagreba.
„Prvi put sam na Mladifestu i to se ne može opisati, samo se treba naći ovdje, opustit se i uživat. Na Mladifestu sam se našla sasvim slučajno. Planirala sam tjedan dana godišnjeg odmora provesti na moru, što sam i učinila, a drugi tjedan u Međugorju, da si napunim baterije za jesen koja dolazi, za radnu godinu“, kazala je Ljiljana, te podijelila s nama one trenutke Mladifesta koji su joj se posebno urezali u srce.
„Posebna mi je bila kateheza fra Gorana Azinovića, jer ja imam nećaka koji se zove Maksimilijan, i nisam znala sve ove priče vezane uz Maksimilijana Kolbea“, kazala je Ljiljana dodajući kako je tijekom tih šest dana u Međugorju pronašla i odgovor pitanje koje je bilo postavljeno u geslu ovogodišnjeg Mladifesta „Koje dobro moram činiti?“
„Dosta toga trebam dobroga učiniti. Prvo dobro koje ću činiti, to će biti unutar moje obitelji, a sljedeća nakana će biti na mom radnom mjestu“, objasnila nam je Ljiljana kojoj je ovo bio prvi dolazak na Mladifest, ali ne i prvi u Međugorje.
„Ovdje najviše nađem mira. Ispunjava me dolazak ovdje. Sama sam se penjala na Križevac, bilo mi je predobro. Isto sam napravila i za Brdo ukazanja. Osjeti se da je Marija ovdje stvarno prisutna, na svakom koraku. Uz to što su ljudi ljubazni i susretljivi, sve što tu vidite i dotaknete odiše nekom mirnoćom i stvarno to ljude ispunjava, da se čovjek poželi ponovno vratiti. To se ne može opisati riječima“, kazala je međugorska hodočasnica Ljiljana Antić iz Zagreba, objašnjavajući nam zašto se vraća u Međugorje.
Andrija Šego
