U ponedjeljak je u Washingtonu održana molitvena noć pod nazivom “Po plodovima njihovim ćete ih poznati”. Za ovaj međugorski susret svoja vrata otvorio je duhovni centar Kristovih legionara “Naša Gospa od Bethesde”. Susret se sastojao od molitve krunice, euharistijskog klanjanja koje je predvodio fra Danko Perutina i svete mise koju je predvodio pater Theo Brea, argentinski svećenik Družbe svetog Ivana, koji od prošle godine živi u SAD-u. U homiliji pater Theo je govorio o razlici između teološke, plodne i karizmatske vjere. Nakon sv. Mise sudionici su se zadržali u bratskom zajedništvu i uz kratku okrepu pripremili se za duhovni nagovor kojega je vodio fra Danko Perutina.
Fra Danko je govorio o plodovima Međugorja u svijetu i njihovom poticaju za naš život. Istaknuo je kako nitko ne može mijenjati čovjeka, osim dragoga Boga. Ono što mi možemo činiti za druge ljude s kojima živimo razložio je u četiri koraka: prihvatiti, oprostiti, zavoljeti i pomoliti se. Kako prepoznati pravog kršćanina saznajemo ako odgovorimo na sljedeća dva pitanja: Jeli radostan? Jeli ponizan? Svaki pravi kršćanin mora biti radostan i ponizan. Najbolji primjer poniznost je Gospa, jer ona je bila ponizna. U poniznosti je prihvatila volju Božju i ponizno služila Gospodinu.
Zatim je fra Danko govorio o današnjem vremenu naglasivši kako i ”Isus kaže: ‘Čitajte znakove vremena!’ Velika je kriza u svijetu, veliki ratovi, a spasit će se samo oni koji su s Bogom, Gospa želi da se spase svi ljudi, jer ona je majka sviju! Stoga se obratimo i odgovorimo na pozive naše Nebeske majke”.
U trećem dijelu svoga predavanja fra Danko je govorio o Međugorju.
”U Međugorju sam se nagledao puno čuda, unutarnjih čuda, vanjska čuda me ne zanimaju, važnija su mi čuda koja se događaju iznutra u čovjeku. Sjećam se Cvjetnice 2001. godine, kada u Međugorju bude jako puno ljudi koji traže ispovijed. Mi smo počeli ispovijedati u 6 sati, nakon tri sata ispovijedanja izašao sam pogledati jesu li se smanjili redovi. Red je bio još veći. Nas deset svećenika je ispovijedalo. Vratio sam se u ispovjedaonicu i rekao sam sebi, nakon prve sljedeće osobe koja se ispovijedi napraviti ću malu stanku i popričati s tom osobom, tko god da bude. Ušao je jedan gospodin i ispovjedio se, nakon ispovjedi on meni govori: ‘Mogu li vam nešto reći?’
I ispričao je: ‘U Međugorje sam sa svojom suprugom došao prije 10 godina, bila je bolesna, imala je rak, nismo mogli imati djece. Došavši ovdje, nismo znali što raditi, vidjeli smo da se ljudi penju na Križevac, i mi smo pošli, žena je išla ispred mene, plakala je pognute glave. Ja sam razmišljao o njezinom pogrebu. Kad smo došli do XI. postaje Križnoga puta, ona je viknula: ‘Ja sam zdrava i roditi ću ti djecu’. Podržao sam ju, ali u sebi sam pomislio, ona je poludjela. Ostali smo dva dana u Međugorju. Kad smo se vratili u Zagreb, išli smo na preglede i doktori u ustvrdili da karcinoma nema.
Doktor je pitao: ‘Što ste radili?’ Rekli smo: ‘Bili smo u Međugorju’. Doktor se nije iznenadio, jer to nije bilo prvo međugorsko čudo kojem je svjedočio. Zato sam sada došao ovdje nakon deset godina zahvaliti Gospi, ali nisam sam, tu su moja žena i dvoje djece”, prepričao je fra Danko ovaj razgovor, a nakon njegovog nadahnutog nagovora sudionici obnove postavljali su pitanja.
Duhovna obnova organizirana je dvojezično na engleskom i španjolskom jeziku, organizator ove duhovne obnove je Centar za mir iz Washingtona. Na kraju noći nazočni su otišli svojim kućama s Gospinom slikom u rukama i s velikom željom da posjete Međugorje, mjesto koje je Majka Božja prije više od 42 godine izabrala za evangelizaciju svijeta.
Drugi dan u Washingtonu bio je dan pun susreta, ali ne onih masovnih, već intimnih i osobnih susreta koji obilježavaju život i mijenjaju tijek stvari. U jutarnjim satima fra Danko Perutina, pater Inocencio Llamas i Vedran Vidović posjetili su dvije župe u ovom gradu, čiji su župnici širom otvorili vrata Gospinoj poruci.
Fra James Morris, mladi i veseli svećenik župe Naše Gospe Lurdske, u svojoj župi ima mnogo Latinoamerikanaca pa je otišao u El Salvador naučiti španjolski i upoznati kulturu iz bližeg mjesta služiti i bolje razumjeti svoju zajednicu. Nikada nije bio u Međugorju, ali je nakon ovog posjeta izrazio želju da ode i formira molitvenu skupinu u svojoj župi.
Na drugom dijelu grada, u salezijanskoj župi Gospe Žalosne, fra Shaun Foggo čekao je izaslanstvo s ukusnim karipskim ručkom te s osmijehom i otvorenošću za Gospine poruke. U njegovoj župi trećina župljana govori engleski, trećina španjolski i trećina francuski jezik, zbog čega će susret koji će fra Danko imati zadnji dan u ovoj župi biti preveden na tri jezika: engleski, španjolski i francuski. Pater Shaun također nije bio u Međugorju, ali već planira putovati. Dvojici župnika poklonjena je knjiga fra Slavka Barbarića „Molimo zajedno radosna srca“.
Radost i entuzijazam Amerikanaca doista su zarazni. Pomolimo se za ovu lijepu zemlju, da se odazove pozivu Gospe.
U poslijepodnevnim satima na rasporedu je bio molitveni susret u nacionalnom svetištu svetog Ivana Pavla II. Toplo mjesto koje plijeni svojom ljepotom. Susret je započeo molitvom svete krunice, euharistijskim klanjanjem i svetom misom koju je predvodio o. Inocencio Llamas. Na kraju je fra Danko održao izlaganje o Mariji i Euharistiji te govorio o pet kamenova protiv našeg Golijata: molitvi, postu, Bibliji, ispovijedi i svetoj misi.
Znamo da je sveti Ivan Pavao II. bio vrlo otvoren prema Međugorju i da ga je nazvao ispovjedaonicom svijeta. Stoga je biti u njegovu svetištu uistinu bilo kao biti kod kuće.
Vrijedi spomenuti da na ovom putovanju nije nedostajalo hrvatskih motiva, pa smo tako u bazilici nacionalnog svetišta Bezgrešnog začeća, posjetili lijepu kapelicu Majke Božje Bistričke, koja je 1970. godine izgrađena kao zavjetni dar Hrvata katolika SAD-a i Kanade.
Vedran Vidović
