Između mnogih imena i naziva koji su dodijeljeni Djevici Mariji, najkarakterističniji izraz koji ovdje u Međugorju ona ima je Kraljica Mira. I ono što zovemo duhovnošću Međugorja jest utjecati na mir, kako ovdje, tako i u svijetu.
U povodu četvrte godišnjice službe apostolskog vizitatora za župu Međugorje, nadbiskup Aldo Cavalli bio je gost u programu Radiopostaje Mir Međugorje. Nadbiskup Cavalli živi i djeluje u Međugorju, sudjelujući u svakodnevici župljana i hodočasnika. U razgovoru se osvrće na osobno iskustvo života u Međugorju, ali i na raznovrsni pastoralni i molitveni program koji tijekom cijele godine okuplja vjernike iz cijeloga svijeta – od duhovnih obnova i seminara do susreta mladih i brojnih molitvenih inicijativa. Poseban naglasak stavljen je na poruku mira koja već desetljećima iz Međugorja, po zagovoru Kraljice Mira, odlazi u svijet, osobito u vremenu obilježenom nesigurnošću i izazovima. U razgovoru će otac nadbiskup i o važnoj odluci Vatikana „nihil obstat“ za Međugorje, kao i o nedavnom susretu sa Svetim Ocem, papom Lavom XIV., koji dodatno osvjetljava smjer i značenje međugorskog poslanja danas. U ozračju korizmenog vremena razgovor donosi i poticajnu poruku vjernicima o tome kako pripravu za Uskrs živjeti dublje, iskrenije i plodonosnije.
Prije malo više od mjesec dana, u mjesecu veljači, obilježili ste četvrtu obljetnicu Vašeg dolaska u Međugorje i početka Vaše službe apostolskog vizitatora za župu Međugorje. Kako se, oče nadbiskupe, osjećate kao svećenik i čovjek u ovome mjestu u susretu sa župljanima, a kakvi su vaši dojmovi gledajući iz kuta pastoralne službe apostolskog vizitatora nakon četiri godine boravka u ovome mjestu?
Kada me Sveti Otac poslao u Međugorje, jasno je naznačio moje poslanje. Papinski mandat apostolskom vizitatoru jasno naznačava pastoralne smjernice koje mora izvršiti u ovome mjestu, kako za župljane tako i za hodočasnike. Za duhovne, financijske, ekonomske i pastoralne potrebe određuje se jedan biskup, koji ima ovlasti kao da je biskup neke biskupije. Iz toga proizlazi da apostolski vizitator ima pastoralno vodstvo i župljana koji tu žive i hodočasnika koji dolaze. Župljani, stanovnici Međugorja, jako su me dobro prihvatili, zadovoljni što je Sveti Otac u Međugorje poslao jednog biskupa, odnosno nadbiskupa. Hodočasnici me uvijek prihvaćaju s izrazitom simpatijom i zadovoljstvom što je Sveti Otac povjerio brigu o Međugorju jednom nadbiskupu. Trenutno u pastoralnom poslanju postoje brojne osobe koje mi pomažu i koje se raduju sa mnom. To su prije svega oci franjevci, koji su u ovoj župi već dugi niz godina i znaju kako se stvari odvijaju sa župljanima, a isto tako i s hodočasnicima, odnosno na koji način trebaju biti prihvaćeni. Uz to u Međugorju postoji 15 različitih ustanova koje pomažu u liturgiji, u pjesmi i u pastoralnom radu s hodočasnicima. U suradnji s tim ustanovama, a posebice u suradnji s ocima franjevcima, moje poslanje može biti dobro izvršeno. Na taj način hodočasnici su dobro prihvaćeni i imaju dobru pratnju. Na taj način i jedni i drugi u ovom posebnom mjestu potpomognuti su da idu u susret Gospodinu Isusu Kristu uz zagovor Djevice Marije.
Nismo mi ti koji pokrećemo inicijative, nego pastoralno promatramo gdje milost želi novu inicijativu, novi događaj i to ostvarujemo na najbolji mogući način.
Međugorje je mjesto u kojem se tijekom cijele godine održavaju različite obnove, susreti, seminari. Nedavno ste imali prigodu sudjelovati u jednoj od obnova, 31. Međunarodnoj obnovi za vodiče, voditelje centara mira i karitativnih skupina vezanih za Međugorje. Održavaju se obnove za svećenike, za bračne parove, Hodnja mira, Mladifest, kateheze, doček Nove godine, seminari u kući „Domus Pacis“… Kako gledate na ta duhovna dobra za župljane i hodočasnike? Nedostaje li još nešto što bi bilo dobro i korisno za ovo mjesto i za hodočasnike?
Mi pratimo naputke milosti. Nismo mi ti koji pokrećemo inicijative, nego pastoralno promatramo gdje milost želi novu inicijativu, novi događaj i to ostvarujemo na najbolji mogući način. Nismo mi bili ti koji su pokrenuli te različite događaje, kao što su utemeljenje karitativnih skupina, molitvenih skupina, duhovne obnove za svećenike, za bračne parove, Hodnja mira, Mladifest… To nije od nas, nego smo izvršili, učinili ono što nam je milost Božja ukazala da je potrebno učiniti u Međugorju. Mi smo samo surađivali. I sve se to događa ovdje u Međugorju; svi događaji i svi susreti imaju svoje sjedište u Međugorju i ovdje se ostvaruju. Milost i karizma su uvijek poslanje. Gdje nas vodi karizma Međugorja? Milost Međugorja vodi nas u cijeli svijet. U svijetu su „rođeni“ brojni centri, stotine i stotine centara koji se nazivaju međugorski Cenakul, centri nazvani Kraljica Mira. Ti centri koji su nastali u svijetu sada pozivaju da dođemo u njihove sredine. I odlaze u njih u posjet oci franjevci ili neke druge osobe i tamo svjedoče, tamo gdje oni jesu. U budućnosti ćemo činiti ono što osjetimo da milost od nas traži i bit ćemo suradnici te milosti na najbolji mogući način.
Poruka mira iz Međugorja krenula je kao poziv Majke Marije u svijet prije 45 godina. Svijet se u tom vremenu promijenio, sve je više nemira i ratova, mnogi vjernici osjećaju zabrinutost, tjeskobu, nesigurnost. Koliko nam poziv Majke, Kraljice Mira, može biti ohrabrenje u ovome trenutku, njezine riječi putokaz u ovome nemirnom svijetu?
Između mnogih imena i naziva koji su dodijeljeni Djevici Mariji, najkarakterističniji izraz koji ovdje u Međugorju ona ima je Kraljica Mira. I ono što zovemo duhovnošću Međugorja jest utjecati na mir, kako ovdje, tako i u svijetu. To je jedno od obilježja Međugorja. I što učiniti da bismo doprinijeli miru u svijetu? Moliti da Djevica Marija svojim zagovorom pred Ocem Nebeskim, pred svojim Sinom u Duhu Svetom, izmoli milost da ljudi koji imaju ljudske sudbine u rukama vode svijet na razuman način, na učinkovit način prema miru. Prva stvar koja je posebno značajna za ovo mjesto jest molitva krunice. Moliti krunicu da bi Djevica Marija zagovarala za sve nas i čuvala nas. A druga stvar, u onoj mjeri u kojoj nam je to moguće, zauzeti se za probleme koje svijet danas ima. To znači zauzeti se u mjestima u kojima ljudi trpe progonstva, tragedije, maltretiranja, zločine i pomagati im na način na koji je to moguće. Treća stvar, misliti, neprestance misliti što ja mogu učiniti za mir u svijetu. Mi iz ovog mjesta možemo učiniti jako malo, vezano za užase koji se događaju u svijetu, za te točke ratova koje su aktivne u svijetu. Ali ono što možemo napraviti jest da možemo na određeni način intervenirati i to molitvom krunice, svojim zanimanjem za ljude u potrebi i razmišljanjem što ja osobno mogu učiniti za mir.
I mi u Međugorju prisno se sjedinjujemo s papom Lavom XIV. u neprestanoj molitvi za mir Djevici Mariji da bi zagovarala pred Bogom i da bi Bog u konačnici uvjerio vladare svijeta da svijet dovedu do mira.
U Vatikanu je u rujnu 2024. godine službeno objavljena odluka o „nihil obstat“ za Međugorje. Kako je i na koji način ta odluka promijenila odnos prema Međugorju, odnosno snažnije otvorila i Crkvu za ovo mjesto? Koje konkretne plodove vi vidite nakon te odluke?
Godine 2024. objavljena su dva službena dokumenta u Vatikanu. Jedan koji se odnosi na sveopću Crkvu i drugi koji se odnosi na Međugorje. Nakon dugog i ozbiljnog istraživanja koje je Sveta Stolica provela nad nadnaravnim događajima, Sveta Stolica je zaključila sljedeće: postoje mnogi nadnaravni događaji koji imaju duboku vrijednost, ali su, nažalost, primijetili da postoje i drugi događaji koji su zapravo izmišljeni. Da bi izbjegla teške i ozbiljne posljedice takvih izmišljotina, Sveta Stolica je donijela vrlo važnu odluku. Biskup, kao i Dikasterij za nauk vjere, više nikada neće zaključiti u odnosu na određeni nadnaravni događaj – Gospa se ukazuje ili Gospa se ne ukazuje. Na latinskom je taj izričaj „constat“ ili „non constat“ i to nikada više neće zaključiti. Samo Sveti Otac u nekim posebnim okolnostima može zaključiti i odlučiti – Gospa se ukazuje. Sveta Stolica se odlučila za drugačiji kriterij da bi se očitovala o nadnaravnim događajima. Primjerice, ako u jednom mjestu vidimo milijune i milijune ljudi koji dolaze moliti, ako se u tom mjestu milijuni hodočasnika u susretu s Gospodinom Isusom i Djevicom Marijom žele obratiti, ako se po tom mjestu dobivaju nova duhovna zvanja i mnogi bračni parovi se mire i žele početi ispočetka, ako su u tom mjestu vidljivi, očiti znakovi čudesa koja se događaju, za to mjesto će se reći jedna karakteristična rečenica vezana za crkveno pravo, a to je „nihil obstat“, što bi u doslovnom prijevodu značilo – nema ništa protivnoga. Ta rečenica znači tri važne točke. Prva točka – to mjesto je zaista mjesto milosti i idite, idite, idite u to mjesto. Kada je za Međugorje proglašen „nihil obstat“, Papa je time rekao – Međugorje je doista duhovno mjesto. Rekao je cijelome svijetu – to je mjesto milosti, vjere i obraćenja i idite, idite u Međugorje jer ćete u njemu, zajedno s Djevicom Marijom, susresti Gospodina Isusa. Druga točka „nihil obstat“ jest – to mjesto je mjesto milosti i ima svoju duhovnost, duhovnost koja je karakteristična upravo za to mjesto. S izjavom „nihil obstat“ ističe se da duhovnost tog mjesta vrijedi za cijeli svijet. S izjavom „nihil obstat“ za Međugorje Papa je rekao da duhovnost Međugorja vrijedi za cijeli svijet i za cijelu Crkvu. Treća točka „nihil obstat“ jest sljedeća – pobožnost, posebna pobožnost koja se ima prema Djevici Mariji u Međugorju, a to je pobožnost Mariji Kraljici Mira. Ta pobožnost vrijedi za cijeli svijet. Evo, to su tri točke kojima je potpuno priznata duhovnost Međugorja. A ako bismo to saželi, to bi glasilo: prva točka – idite u Međugorje jer je to mjesto milosti, vjere i obraćenja; druga točka – duhovnost Međugorja je valjana, duboko valjana za cijeli svijet; treća točka – pobožnost prema Djevici Mariji u Međugorju jest pobožnost koja je valjana za cijeli svijet. Evo, to bi bilo priznanje Međugorja kao mjesta koje je valjano za cijeli svijet.
Nedavno ste, oče nadbiskupe, boravili u Vatikanu. Susreli ste se s papom Lavom XIV. Bio je to vaš prvi osobni susret s novim Papom. Kakve ste poruke izmijenili s papom Lavom XIV. i kakva su njegova promišljanja o Međugorju?
U Katoličkoj crkvi postoji kontinuitet. To je kontinuitet između papa i kontinuitet Crkve. Kontinuitet pape Lava XIV. ogleda se u kontinuitetu koji je krenuo od pape Ivana Pavla II., preko Benedikta XVI., zatim pape Franje i taj kontinuitet nastavlja se u pontifikatu pape Lava XIV. Primjerice, Mladifest (Međunarodni molitveni susret mladih u Međugorju) snažan je duhovni susret za mlade. Pape su slale svoja pisma mladima i papa Lav XIV. je to nastavio – poslao je pismo mladima. Danas imamo ozbiljnu situaciju u svijetu, a to je pitanje stanja mira. Papa Lav XIV. nam poručuje: molite, molite, molite Kraljicu Mira da zagovara za mir pred Bogom. Ta molba Kraljici Mira za njezin zagovor pred Bogom za mir vrlo je važna da bi se doprinijelo pomaku u glavama vladara svijeta da svijet vode prema miru. I mi u Međugorju prisno se sjedinjujemo s papom Lavom XIV. u neprestanoj molitvi za mir Djevici Mariji da bi zagovarala pred Bogom i da bi Bog u konačnici uvjerio vladare svijeta da svijet dovedu do mira.
Neka nam Duh Sveti da milost, duboku spoznaju dara, snažnog dara našega života i da neprestano rastemo i rastemo u poslanju koje smo primili
U vremenu smo korizme i pripremamo se za proslavu svetkovine Uskrsa. Oče nadbiskupe, koja bi bila vaša poruka vjernicima, kako korizmu živjeti tako da ona ne bude samo vrijeme izvanjskih odricanja, nego istinska duhovna priprava srca?
U ovim tjednima liturgija nam nudi duhovni put. To je put koji vjernike kroz 40 dana vodi u pripravi za proslavu Uskrsa, da ga zaista proslavimo srcem i s radošću zbog Gospodinova uskrsnuća. Taj duhovni put vrlo je dobro označen, naglašen u čitanjima koje nam donose korizmene nedjelje. U prvoj korizmenoj nedjelji slušali smo o kušnjama koje je Isus imao u pustinji i Isusov stav bio je – da Bogu, a ne Zlome. Prva točka naše korizmene priprave za Uskrs treba biti i meni i tebi – da Bogu, a ne Zlome, da Bogu, a ne Sotoni. Druga korizmena nedjelja – Isusovo preobraženje na gori. To je onaj duboki glas koji su učenici čuli – ovo je Sin moj ljubljeni, njega slušajte. Taj glas treba duboko ući u naš um, u naše biće, u naše srce – njega slušajte, slušajmo ga i slušajmo. Treća korizmena nedjelja – Isusov susret sa Samarijankom. Kad bi ti prepoznala dar Božji, kad bi znala tko je taj koji s tobom govori, njega bi zatražila žive vode. Molimo Gospodina, tražimo od njega tu živu vodu, a to je Duh Sveti. Neka Duh Sveti uđe u moje srce, u moj um, neka Duh Sveti uđe u tvoje srce i u tvoj um, da bi ti mogao razumjeti ovaj svijet i Gospodina Isusa u ovome svijetu kojega je poslao Bog Otac. Četvrta korizmena nedjelja, četvrta točka korizmenog hoda – slijepac od rođenja. Tom slijepcu od rođenja Gospodin ponovno daruje vid i on može vidjeti. On Isusa vidi, razumije ga u Duhu Svetom, klekne ispred njega i kaže mu – Gospodine, ja vidim. Neka nam svima Gospodin Isus da milost u Duhu Svetome da vidimo, da vidimo njegovu snagu, njegovu prisutnost u nama i u ovome svijetu. Posljednja korizmena nedjelja – Uskrs, vječni život. Neka nam Duh Sveti da milost, duboku spoznaju dara, snažnog dara našega života i da neprestano rastemo i rastemo u poslanju koje smo primili, da bismo zaista ostvarili plan našega života i da bismo na taj način sve više ulazili u Božji život, a to je vječni život. U takvom korizmenom hodu, praćeni Božjom riječju, moći ćemo doista razumjeti smrt i život, smrt i uskrsnuće Gospodinovo. Želim svima sretan Uskrs!
Razgovarao: Dragan Soldo
Prijevod s talijanskog: Marija Dugandžić
