U Međugorju je i ove godine organizirana Međunarodna duhovna obnova za bračne parove, koja se održala 24. put, a trajala je od 5. do 8. veljače 2025. godine. Bračni parovi su na ovoj duhovnoj obnovi imali priliku obnoviti svoju vjeru, ljubav i zajedništvo, a tema ove duhovne obnove bila je “Hajdemo u dom Gospodnji!“ (Ps 122,1).
Ova duhovna obnova sastojala se od predavanja, klanjanja, molitve na Križevcu i Brdu ukazanja, kao i svakodnevne molitvene programe, a predvodio ju je fra Jure Barišić, župni vikar u Međugorju. U nastavku donosimo svjedočanstvo jedne sudionice ove duhovne obnove, koja nam se još prepuna dojmova javila nakon završetka.
Željela bih se zahvaliti Bogu, Majci Mariji i svim članovima ekipe koji su se tako dobro brinuli za sve bračne parove. Hvala vam na osmjesima, poslasticama, pripremi, kao i fra Jurinim dubokim mislima i predavanjima. Nisam prvi put u Međugorju. Otkako sam prvi puta doživjela Marijinu ljubav (prije otprilike četiri godine), što je veliko čudo u mom životu, imala sam vrlo snažan osjećaj da ću ponovno doći tu. Oduvijek sam željela da moj muž ide sa mnom, ali on nikada nije pokazao interes i bio je sumnjičav u vezi s ovim mjestom. Tako da smo samo ja i moje troje djece dolazili tu na Mladifest u zadnje dvije godine. Nekoliko tjedana prije početka ovoga seminara bila sam jako tužna zbog naših odnosa. Činilo se da se pretvaramo kako se nosimo sa svim tim, ali zapravo to uopće nije bilo tako. Jedne sam večeri bila u takvom očaju i pala mi je na pamet misao: Moramo ići zajedno u Međugorje (samo ja i moj suprug). Provjerila sam program za 2025. i saznala za ovaj seminar. Bila sam tako pozitivno iznenađena kada je rekao: Da. Nikada prije nije htio ni čuti ni razgovarati o tome, ali ovaj put je pristao tako da ga više nikada neću morati moliti da ide tamo. A također sam mu obećala kako ću ja osobno pokriti troškove našega putovanja. Bilo je toliko prepreka, posebno tijekom zadnjega tjedna uoči samoga seminara.
Prvo čudo na našem putu do Međugorja je činjenica da smo zaboravili natočiti gorivo u auto. Senzor razine goriva bio je na nuli. Bilo me strah da će auto stati, a najbliža benzinska crpka je bila udaljena više od 25 km od nas. Možete li zamisliti da je 0 (NULA) bila dovoljna za vožnju dulju od 25 km. Suprug me pitao: ”Kako ovo možeš objasniti?”, sugerirajući da je to možda ipak jedno čudo. Hvala ti Gospe što si nam pomogla da sigurno dođemo na odredište! Kad je prvoga dana seminara, dva sata nakon naše prijave, fra Jure počeo govoriti, došlo je do nekog tehničkog problema s prijevodom. Pretpostavljam, ali ne znam, jer još nisam imala slušalice za prijevod. Sjećam se da nas je zamolio da pričekamo nekoliko minuta. Zatim su sestre odmah počele pjevati i hvaliti Boga. Ne znam kako, ali imala sam vrlo snažan osjećaj da je Isus bio tako blizu svake prisutne obitelji i to me je natjeralo plakati zbog spoznaje koliko me Isus voli i štiti. Osjetila sam njegovu prisutnost i blagoslov!
Predavanja, posebno posljednja o važnosti molitve u obitelji i svetosti obitelji toliko su me dirnula. Meditacije na Podbordu i Križevcu kao da su direktno govorile baš mome srcu. Vrijeme klanjanja je bilo prekrasno!
A sada glavna stvar – Naš brak. Htjela bih istaknuti da je moj muž zaista dobar muž, pun poštovanja. Ako smo imali kriznih trenutaka on je bio taj koji se borio za nas, a ne ja. Ali on nikada nije iskusio Božju ljubav. Većinu vremena koje smo ovdje proveli bila sam jako tužna jer sam željela da moj muž osjeti kako ga Bog i Gospa vole, ali to se nije događalo! To bi umnogome promijenilo naše odnose jer smo uvijek govorili “različitim” jezicima ne razumijevajući se zbog suprotnih životnih vrijednosti. Prvi znak Božjeg djelovanja je bio nakon što smo sišli s Križevca i kada mi je moj suprug rekao da želi iskusiti ono što je Isus činio, želi čitati o Isusovom životu i znati više o Njemu.
Naravno, bilo je nekoliko trenutaka koji mi još uvijek izazivaju bol, kao kad je usporedio naš redoviti odmor na drugim mjestima s našim boravkom u Međugorju. Rekao je nešto poput: Znaš, ovdje mi se čini kao da smo više udaljeni jedno od drugoga nego kad smo na nekim drugim mjestima. A ja iskreno, suprotno tomu, nikada nisam osjećala da smo blizu jedno drugome na tim drugim mjestima. Tijekom naših razgovora prebirali smo osnovne teme. Nikada nismo razgovarali o Bogu i duhovnom životu koji je za mene bio toliko važan. Ako je to nešto do čega ti je stvarno stalo a to ne možeš podijeliti s tebi dragom osobom osjećaš se potpuno neshvaćenim i neprihvaćenim. Sve te dane ovdje stvarno sam čekala da se dogodi nešto što će promijeniti njegovo i moje srce i naš život. Posljednjih minuta boravka ponovno sam počela plakati jer sam morala prihvatiti: Tako je kako je. Ali Gospa mi je dala dar osjetiti da moram voljeti, rasti u ljubavi i pomoći sebi i svojoj obitelji odlučiti se biti sveti. Uvidjela sam i svoje greške u našem braku. Uopće nisam željela otići.
Na povratku u zračnu luku pitala sam muža želi li da čitam naglas knjigu ”Moje srce će pobijediti” od Mirjane Soldo. Toliko je pozorno slušao da smo počeli razgovarati o nekim trenucima iz te knjige. U zračnoj luci mi je rekao kako je poželio otići na ispovijed zadnjeg dana našega boravka u Međugorju. Pokušao je naći nekog svećenika za naš jezik, ali kako je već bilo vrijeme mise to nije uspio učiniti. Hvala ti Bože na toj želji njegova srca da Ti preda sve svoje grijehe (usput, nije se ispovijedao oko pet godina). A ako je to i činio prije, to je bilo samo zato što bih ga ja zamolila da to učini.
Naša Majka Marija nikada ne ostavlja svoju djecu bez darova. Za nju nitko nije nevidljiv. Svi smo joj tako važni i tako dragocjeni! A kako nas može toliko voljeti ako smo joj ubili Sina?! Ali ona će nas uvijek voljeti! I željela bih da cijeli svijet to može doživjeti!
Ne znam ni kako izraziti svoju zahvalnost svima vama!! Jednostavno ću se moliti za vas! Vjerujem da je fra Jurino poslanje (on to stvarno odlično radi) voditi ovakve seminare za bračne parove. Bio je tako otvoren i mogla sam osjetiti njegovu snažnu želju da nam svima pomogne.
Hvala vam svima što se odlučujete za Boga svaki dan! Neka vas Gospodin sve blagoslovi.
