Odbor za ustavna pitanja talijanskog Senata odobrio je prijedlog zakona kojim se 4. listopada, blagdan sv. Franje Asiškog, zaštitnika Italije, vraća kao nacionalni praznik.
To je prošli mjesec u prvom čitanju odobrio Zastupnički dom talijanskog parlamenta sa samo dva glasa protiv. 4. listopada stoga će biti državni praznik od sljedeće godine, a taj blagdan je bio talijanski državni praznik do 1977.
Na ovim našim prostorima blagdan svetog Franje nije državni praznik, ali svetac je to koji zahvaljujući tri franjevačka reda i Franjevačkoj mladeži ima najviše sljedbenika. Večeras, na uočnicu svetkovine sv. Franje franjevačkim crkvama nakon večernje svete mise bio je Obred preminuća sv. Franje pa tako i u Međugorju.
Sveti Franjo je preminuo u predvečerje, 3. listopada 1226. godine, u crkvi svete Marije Anđeoske u Asizu, nakon što su mu pročitali Evanđelje i nakon što je otpjevao Psalam 142. Njegov prijelaz u vječnost sveti Bonaventura je opisao: ”Kad su se konačno na njemu ispunile sve tajne i kad se njegova duša lišila tijela i utonula u ponor ljubavi Božje, blaženi je čovjek usnuo u Gospodinu.”
Obredom preminuća u Međugorju je predsjedao međugorski župnik fra Zvonimir Pavičić, uz sudjelovanje trećara, framaša i drugih svećenika, a nazočan je bio veliki broj župljana i hodočasnika.
Sveti Franjo ljubio je Gospu i postao njezin sin
Prije obreda preminuća u crkvi je održan redoviti molitveni program, kao i svaku večer. Svetu misu predslavio je međugorski župni vikar fra Ivan Hrkać uz koncelebraciju 79 svećenika, a krunicu je predmolio fra Karlo Lovrić. U svojoj homiliji fra Ivan je osvrćući se na evanđeoski ulomak u kojem Isus govori ”jao” galilejskim gradovima Korozainu, Betsaidi i Kafanrnaumu, kroz koje je prolazio, činio čuda i ozdravljenja, propovijedao…
”Taj jao nije neka prijetnja, nego taj jao označava jedan žalosni usklik, jednu žalost koju Isusovo srce trpi zbog onih koji ne povjerovaše, koji se nisu obratili. I taj jao se najviše očituje zato što Isus govori Židovima, narodu koji vjeruje izabranom narodu i uspoređuje ih s dva poganska grada, koji vjeruju u više bogova koji nisu upoznali Boga i kaže da će ta dva grada lakše na sudu proći nego ovi nabrojani galilejski gradovi”, kazao je fra Ivan Hrkać, naglašavajući kako smo primili krštenje, svetu, pričest, ispovijed, krizmu., što je znak Božje prisutnosti u našem životu. Kazao je kao svi koji imamo tu milost imamo i veću odgovornost.
”Zato je ovo evanđelje tako aktualno, tako potrebno da ga čujemo, da se možda probudimo ako smo se uspavali, da se trgnemo iz mlakosti vjere, da uvidimo gdje smo se točno udaljili od Božje riječi, od Isusa. I svi smo došli u ovaj grad, u ovo mjesto, Međugorje, mjesto posebne Božje prisutnosti, njegove pažnje, njegove blizine po Majici Mira, Blaženoj Djevici Mariji. I na ovome mjestu, kroz ove 44 godine, toliki su se odazvali na poziv obraćenja, na poziv mira. Toliki ovdje svjedoče koje su milosti primili”, kazao je fra Ivan naglašavajući kako u Međugorju ljudi doživljavaju preobrazbu jer ih Gospodin drma da se probude, da iziđu iz lijenosti, da se pokrenu, da se vrate u krilo Očevo pa se osvrnuo i na svetog Franju Asiškog, kojega evanđelje na jednoj misi nije doprlo do njega i nije ga ostavilo ravnodušnim.
”Evanđelje koje ga je pozvalo da ostavi sve, da zavoli siromaštinu, da se ponizi poput Isusa i da krene tim putem. I Gospodin je u njegovu životu učinio nebrojena čudesa, ali zato što je otvorio svoje srce, zato što nije ostao mlak, što nije ostao osrednji, sveti Franjo u svojoj mladosti bio je oblikovan svojim gradom, Asizom. Htio je biti vitez, volio je materijalno, volio je društvo, volio je pjesmu i sve je to zdravo i normalno. Ali kad ga je Božja riječ prodrmala, on je vidio da više neće pristajati da ga neki grad i neko društvo oblikuje, da ga ono odgaja, nego je odlučio da će ga Božja riječ odgajati čitanje svetog pisma, razmatranje, samoća u prirodi… Dopustio je da Bog njemu progovori’, kazao je fra Ivan Hrkać pa nastavio o važnosti svetišta.
”Ovdje nismo da bi samo mi izrekli svoju molitvu, nego da Bog nama progovori, da nam Bog dadne uputu, da nas On oblikuje, a ne da mi oblikujemo Boga i kako bi Bog trebao nešto učiniti za nas”, kazao je fra Ivan Hrkać stavljajući pred nas kao uzora sveti Franju, koji je pitao što može učiniti za Gospodina.
Osvrnuo se fra Ivan i velike franjevačke jubileje koje obilježavamo posljednjih godina, a ”ove godine jedna posebna obljetnica, sveti Franjo je 1225. napisao Pjesmu Stvorova, Pjesmu Brata Sunca”.
”Sveti Franjo je ljubio Gospu, sveti Franjo je postao njezin sin, stalno joj se molio i učio je od Gospe kako biti Isusov učenik, kako posve pripadati Isusu. Ja vjerujem i čvrsto sam u to uvjeren da je sveti Franjo naučio od Gospe veličati Boga. I vjerujem da mnogi od nas znamo kako Gospa kaže: ‘Veliča duša moja Gospodina’. Gospa ne veliča sebe, ne veliča svoj život, nego Gospa svojom dušom, svojim srcem, svojim životom veliča Boga Stvoritelja. I to nas Gospa ovdje želi učiti. Ne da sebe veličamo, ne da sebe stavimo u središte, nego ‘stavite, draga djeco, Boga u središte svog života i dopustite da vas Bog vodi, da vas upravlja’. To je sveti Franjo od Gospe naučio. I zato će on kroz cijelu tu pjesmu govoriti ‘Hvaljen budi Gospodine moj.’ Njegova duša hvali gospodina sa svim stvorenjima koje je gospodin stvorio.
U svemu što je vidio u prirodi, vidio je odraz Božje stvarateljske moći. Vidio je da je to odraz Božje ljepote. Samo Bog koji je sama ljepota i dobrota mogao je stvoriti takvu ljepotu i dobrotu, ovaj svijet. To je poziv svakome od nas. Svi mi tako brzo uočavamo zlo. Svi mi brzo upiremo tko je zao, što čini od grijeha. Malo je onih koji hvale Gospodina, koji vide što je Gospodin dobra stvorio. To nas i sveti Franjo uči”, kazao je fra Ivan Hrkać napominjući kako je ”sveti Franjo dok je izricao tu hvalu Bogu bio je skoro slijep. Bio je u velikim bolima i mukama svoga tijela. Ali je imao zdravu vjeru.”
Govoreći kako Gospa želi da ovdje ozdravi srce, duša, nutrina, osvrnuo se fra Ivan i na glavnu poruku Kraljice Mira u Međugorju, a to je mir pa je i pozvala da ovaj mjesec bude mjesec molitve za mir.
”Najprije mir mora u nama zavladati, u mom životu, u mom srcu. Sveti Franjo je sve ljude pozdravljao: ‘Mir i dobro ti želim’. Želim ti mir i dobro. To ovdje Gospa stalno ponavlja. Kako je važno to čuti. I kako je važno to primijeniti u svojim odnosima, kada se susrećem s drugima želim ti mir, želim ti dobro. Donosim ti mir, stvaram mir. Dao gospodin da se odazovemo na ovaj poziv, da sve one dobre primjere koje imamo primimo k srcu. I da mi postanemo jedni drugima primjer Isusa Krista”, zaključio je fra Ivan Hrkać, a cijelu homiliju možete poslušati u audiozapisu.
Tekst: Velimir Begić
Foto: Foto Video Digital Đani
