”Danas se spominjemo onoga što se dogodilo prije 800 godina u Asizu. Franjo, okružen svojom braćom i Svetom Marijom Anđeoskom, prešao je iz smrti u život, iz vremena u vječnost. Njegov prijelaz je bio skroman, u jednostavnosti koja ga je pratila cijeloga života. Umro je bez ičega, njegujući Gospođu Siromaštinu, jer ju je Gospodin naš davno prije uzljubio. Gospodin ga je pohodio, pokazao mu put savršenstva i poveo ga njime”, kazao je u Međugorju župnik fra Zvonimir Pavičić, koji je večeras predsjedao Obredom premiruća svetog Franje na vanjskom oltaru crkve svetog Jakova. Uz fratre, časne sestre, framaše, trećare, u ovom obredu su nakon večernje svete mise – koju je također predslavio fra Zvonimir Pavičić – sudjelovali su i brojni župljani i hodočasnici.
Govoreći dalje o putu koji mu je Gospodin pokazao i kojim ga je vodio fra Zvonimir je rekao kako je sveti Franjo na tom putu učio biti sin Svevišnjega.
”Naučio je ogoliti se do kraja pred Gospodinom, kako bi postao čovjek koji pred Bogom više nema što skrivati. Upoznao je Istinu i želja mu je bila prebivati u toj Istini. Ne na nekoliko trenutaka, ne na neko vrijeme, nego svu vječnost. On je već za života na zemlji iskusio kako je dobro biti u Božjoj blizini – jer je mnoge dane provodio u samotnim mjestima, ali ne sam, nego u molitvi sjedinjen s Bogom – zato je braći rekao u posljednjim trenutcima: „Žurim se k Bogu…“ Uistinu se žurio Onome koji mu je otvorio pamet i srce i zaodjenuo ga milošću. Tako on i nakon osamsto godina svojom jednostavnošću oduševljava ljude za Boga.
Franjo je bio jednostavan čovjek, ali konkretan. Htio je samo jednu stvar i ona mu je bila sve: živjeti Evanđelje. To mu je bilo i pravilo i život i ljubav i smisao i utjeha. No Evanđelje za njega nije bilo jedan skup riječi ni samo uspomena na Presvetoga Otkupitelja. Evanđelje je za Franju bilo živi Krist. Krist koji progovara, Krist koji ljubi, Krist koji daruje život. Zato i na koncu svoga ovozemaljskoga života traži da se čita Evanđelje. Evanđelje koje sadrži Isusov upit: „Razumijete li što sam vam učinio?“
Franjo je pokušavao razumjeti, dokučiti ljubav Kristovu, ali svaki zanos ostavljao bi ga u suzama i riječima: Ljubav nije ljubljena. Kao da i on želi braći trajno ostaviti to pitanje, da nas izaziva do konca svijeta: „Razumijete li što sam vam učinio?“
Poniznost. Ljubav. Predanje. To je ono što je prepoznao u ovom pitanju. To je ono što je živio. Do kraja. Dok nije sve svoje predao, a otkrio da u Gospodinu ima sve. Tada je od radosti uskliknuo: „Bog moj i sve moje!“
Neka i nas danas kopka ovo pitanje, ovaj prijelaz, ovaj svetac, ovaj brat – Franjo. Neka nas uvijek iznova oduševljava za Krista – da ga slijedimo nepodijeljena srca, da se jednom i mi možemo radosni požuriti njemu u susret”, pozvao je fra Zvonimir Pavičić na kraju svoje homilije.
Sveti Franjo je preminuo na današnji dan u predvečerje, 3. listopada 1226. godine, u crkvi Svete Marije Anđeoske u Asizu, nakon što su mu pročitali Evanđelje i nakon što je otpjevao Psalam 142. Njegov prijelaz u vječnost sveti Bonaventura je opisao: ”Kad su se konačno na njemu ispunili svi misteriji i kad se njegova duša lišila tijela i utonula u ponor ljubavi Božje, blaženi je čovjek usnuo u Gospodinu.”
Velimir Begić
