Na kraju prijepodnevnog programa drugog dana 36. Mladifesta koji se održava pod geslom ‘Hajdemo u dom Gospodnji!’ (Ps 122,1) fra Zvonimir Pavičić podsjetio je kako se Gospa u Međugorju predstavila kao Kraljica Mira te često poziva na molitvu i post za miru svijetu, da kako je Gospa rekla mir vlada između čovjeka i Boga i među ljudima te da se Međugorje kao župa odazvalo na taj poziv.
”Svakodnevno molimo za područja zahvaćena ratom kako bi Božji mira nadvladao”, kazao je fra Zvonimir Pavičić i podsjetio na inicijativu darivanja i prikupljanja krunica na Mladifestu koje su se nakon blagoslova nosile ljudima u Ukrajinu i druga zaraćena područja u kojima ljudi ne vide puno izlaza, ali znaju da s Bogom mogu postići sve pa je podsjetio na riječi blaženog kardinala Alojzija Stepinca: ”Kada ti oduzmu sve, sklopi ruke i pomoli se Bogu, tada ćeš biti najjači i imat ćeš sve.”
”Tako smo i mi ohrabreni tom mišlju prikupljali krunice od sudionika Mladifesta za ljude na zaraćenom području, kome će ta krunicu značiti nadu, značiti izlaz, značiti osjećaj da nije sam, da je Bog s njim kada moli. Zahvaljujemo svima koji ste ovih godina darivali svoju krunicu. Sve krunice su blagoslovljene te poslane su u Ukrajinu i druge zemlje koje su zahvaćene ratovima”, kazao je fra Zvonimir i pozvao sve da mole za mir, osobito u onim zemljama koje su zahvaćane ratom, a i ove godine sudionici Mladifesta moći će darovati svoju krunicu za zemlje zahvaćene ratom.
”Ne možete ni zamisliti s koliko ljubavi, poštovanja i nade ljudi primaju u ruke krunicu iz Međugorja koju je blagoslovila Gospa”, svjedoči redovnica iz Kijeva koja redovito dijeli krunice iz Međugorja.
”Kad noću počnu sirene i bombardiranje, a ne stignemo pobjeći u sklonište, uzmem krunicu u ruke i predam se Blaženoj Djevici Mariji. Krunica u ruci daje mi snagu i zaštitu. Krunica je najjače oružje protiv zla”, svjedoči jedna Ukrajinka, a krunice iz Međugorja nose i brojni vojnici oko svoga vrata i oko svojih ruku, a prelijepe su i priče vojnika koji su zagovorom Blažene Djevice Marije noseći krunicu i moleći krunicu osjetili Božju blizinu i snagu koju ima Bog daruje.
”Dva puta sam bio u Ukrajini od kada je počeo rat. I uistinu je dirljivo s koliko ljubavi vojnici govore upravo o tim krunicama. Kada sam možda ostavio krunicu tu u Međugorju, nisam znao šta će sve ta krunica postići i do koga će doći, ali je ta krunica nekome značila život, značila da netko misli na njega, da netko njemu želi mir, da netko njemu želi spas, a prije svega da Bog uvijek misli na njega, da je Bogu uvijek blizak”, kazao je fra Zvonimir ističući i kako je vidio, ne samo krunice iz Međugorje, nego i kipove Kraljice Mira, kojoj se u Ukrajini mole za mir.
”I u ratu koji sije ogromnu mržnju vidimo kako mržnja ne nadvladava, nego ljubav i dalje djeluje u srcima onih koji vjeruju, iz čega proizlaze mnoge inicijative i molitve, poput plakata diljem Ukrajine na kojima piše: ‘Marijo, posvećujem se tvome Bezgrješnom Srcu.’ Tako se između mnogih inicijativa rodila i još jedna – to je inicijativa vojnika Viktora koji svjedoči kako je spašen zahvaljujući tome što je u ruci držao krunicu i medaljicu koju mu je dala supruga. Kazao je u svom svjedočanstvu kako je u Međugorje došao prvi put 2021. godine. I on sam govori da riječima ne može opisati ljubav, mir i Božju prisutnost koju je tada osjetio u Međugorju. On kaže da mu se srce otvorilo. Tada se iskreno ispovjedio prvi put nakon mnogo godina. Primio je sakrament ženidbe, a danas sa suprugom ima sina. I on sam govori kako je Međugorje za njega bio početak jednog novog života, a nakon izbijanja rata se sve promijenilo. Viktor je imao jedno strašno iskustvo, mnogi njegovi prijatelji su poginuli u strašnom bombardiranju, ali on je preživio. U tom trenutku kada se sve srušilo oko njega, kada je bio zatrpan ispod ruševina, nakon što su ga izvadili u svom tom jadu odlučio je da će ako preživi služiti Bogu, biti njegov instrument i pomagati ljudima. Postavljao je sebi pitanje: ‘Zašto sam ja preživio?’ I jednostavno Viktor u srcu donosi zaključak: ‘Preživio sam, ne da bih nastavio po starom, nego da bi se promijenio’. Po zanimanju je fizioterapeut, koji je prije rata sa svojom suprugom pomagao djeci, a danas brinu o mladim muškarcima bez ruku, bez nogu, onima koji su preživjeli rat, koji su prošli mučenja i tamnice, gleda ih u oči i sluša njihove tihe molitve, kako on kaže: ‘Znam, osjećam, Isus trpi u svakome od njih’. I Viktor kaže da od tada u njegovom srcu niču nove ideje”, prenio je fra Zvonimir Pavičić svjedočanstvo ukrajinskog vojnika Viktora.
Jedna od tih ideja je i put križa, poseban, naslikan na poklopcima sanduka od granata.
”Te slike su naš vapaj. Naš način da izrazimo bol, patnju, nadu i vjeru. To nije samo umjetnost, to je molitva, to je vapaj: Bože, smiluj se!”, objasnio je Viktor, a fra Zvonimir se osvrnuo na molitveni susret koji je imao u Ukrajini.
”Molili smo za mir i tijekom tog molitvenog susreta pokazali su nam taj put križa koji je oslikan na sanducima od granata, kako je i bila Viktorova ideja. I upravo taj put križa želi jasno poručiti da kad god čovjek pati i kad je u nevolji da Isus pati s njim. Bog dijeli našu patnju, Bog dijeli našu muku. Nakon susreta smo vidjeli taj put križa koji je oslikala jedna redovnica, monahinja. Bili smo oduševljeni idejom da se iz jednog mraka, iz nečega što služi ubijanju i razaranju može roditi jedna takva ideja puna nade, ideja koja će potaknuti, ne na rat, nego upravo suprotno na mir, na nadu, na ljubav prema svakome čovjeku. Tada smo blagoslovili postaje puta križa i rodila se ideja da oni taj put križa daruju župi Međugorje, mi smo prihvatili taj dar i odmah smo odlučili da ga predstavimo ovdje na Mladifestu”, kazao je fra Zvonimir i dodao kako će svih 14 postaja biti izloženo tijekom Mladifesta te da se pred njima može pomoliti za sve one koji trpe, ne samo u Ukrajini, nego u čitavom svijetu, gdje je rat, gdje je nemir…
Viktor je odabrao Međugorje za taj put križa jer je to mjesto gdje je on naučio moliti, i mjesto gdje milijuni ljudi dolaze tražiti upravo mir.
”I mi iz zemlje razorene ratom šaljemo vam svoj put križa da molite s nama, da znate da Isus i danas trpi u rovovima, u spaljenim selima, u rastrganim obiteljima, u silovanima, u napuštenima, u ranjenima, u prognanima… Trpi u svakom djetetu koje plače od straha, u svakoj majci koja oplakuje sina, u svakom vojniku koji više ne zna zašto ratuje. On nosi njihove rane, njihovu bol njihovu tamu. Molimo vas ne zaboravite nas. Molite s nama da prestane rat, ne samo u Ukrajini, nego posvuda gdje se prolijeva nevina krv, gdje ljudi zaboravljaju da su braća… Neka Kraljica Mira dotakne naša srca i neka nam svima izmoli mir”, vapaj je koji svijetu šalje narod Ukrajine.
Velimir Begić
