U rujnu 2021. god. u Međugorju su boravile sestra Mara Župarić, iz reda Klanjateljica Krvi Kristove i Mirjana Solomun, iz Australije. Gostujući u našem programu, podijelile su s nama svoja iskustva Međugorja, te nam predstavile svoj red i život Hrvata u Australiji, te o inicijativi da kip Kraljice Mira iz Međugorja stigne u Australiju.
Sestra Mara, rodom iz Bosne, kazala nam je da Međugorje doživljava kao svoj prvi dom.
“Gospa je moja mama. Moji roditelji su pokojni. Ovdje uvijek osjetim Majčinu ljubav, i svoje zemaljske majke, kao da mi je Nebeska Majka uprisutni. Njih dvije su tu. Posebno osjetim Gospinu prisutnost za vrijeme molitve, euharistije, klanjanja, njezinu ljepotu, njezin mir, njezinu blagost, njezinu ljubav, ono što mene hrani i što je potrebno svakom čovjeku. Osjećam se kao dijete kod svoje mame”, kazala je sestra Mara Župarić te se prisjetila svog prvog dolaska u Međugorje: “To je bilo 1997. god., završetak studija, to je bilo vrijeme intelektualne krize kada ti sve postaje upitno, sama tvoja vjera, posvećeni život. Osjetila sam da mi je molitva postala prazna, nisam više tako slatko molila. Sjećam se da sam postala svjesna te krize tek kada sam jednom išla na svetu misu i primajući svetu euharistiju, učinilo mi se kao da ja tu ništa posebno ne primam. Nisam imala osjećaja da tu živi Isus Krist, ono samo je hostija. Ja sam shvatila da nešto nije u redu, i htjela sam vidjeti što se to u meni događa. Bio je 1. svibnja, slobodan dan od fakulteta, i ja sam došla u Međugorje, rano ujutro iz Zagreba. Bilo je 5 sati ujutro i crkva je bila zatvorena. Sjećam se da sam naslonila glavu na crkvene zidove i rekla sam, draga Gospo ja sam došla tebi potpuno prazna, ja ne znam što se sa mnom događaj, ja gubim vjeru, ja gubim svoje zvanje, ništa mi više nije slatko, ni misa mi više nije slatka. Ja sam počela plakati, jer sam znala da nešto nije u redu. Ja sam tako plakala i imala sam osjećaj kao da plačem na zidinama Jeruzalema. Bila sam tri dana u Međugorju, a na sakramentu ispovijedi sam spoznala gdje sam pogriješila, što je jelo moju vjeru. Ja sam doživjela Gospin mir, Gospinu blizinu, Gospin zagrljaj. Taj zagrljaj nikad neću zaboraviti i ja ga i dan danas nosim. Zato kažem Gospa je moja mama. Zato se ja ponovno vraćam u Međugorje, to je nešto što se ne može izbrisati i za mene je Međugorje uvijek bilo nešto što je stvarno, što je istina. Ja nisam nikad tražila da vidim Gospu, niti sam tražila neka čudesa, ali za mene je čudo moje vlastito iskustvo Gospine prisutnosti i Gospine ljubavi”, kazala je sestra Mara s kojom je na hodočašću je bila i kandidatica Klanjateljica Krvi Kristove, Mirjana Solomun, rodom iz Travnika, koja se prisjetila svog prvog dolaska.
“Prvi put sam bila u Međugorju 2013. god. Znala sam da je Međugorje sveto mjesto, ali nisam bila pripremljena, nisam ni znala da ću doći. Došla sam sa svojom sestrom, na godišnji u Hrvatsku. Moj prijatelj iz Australije je bio ovdje sa svojom obitelji, i samo mi je napisao poruku, želiš li doći u Međugorje, a ja sam rekla da. Kako moja sestra nije htjela ići, otišla sam sama. Došla sam oko podne i bila sam jako izgubljena, nisam imala mobilnu karticu i nisam mogla nikoga nazvati. Nisam uspjela otići na Brdo ukazanja, Križevac, bila sam na svetoj misi. Nakon tog vremena moj život se puno promijenio, osjetila sam redovnički poziv. Kada sam došla taj prvi put, iako je bilo puno hodočasnika, ja sam osjećala mir i Gospinu prisutnost. Kako u to vrijeme nisam prakticirala vjeru, osjećala sam se nedostojno biti ovdje”, kazala nam je Mirjana, te podijelila iskustva svog drugog dolaska: “Osjećam Gospinu prisutnost i koliko je Ona puno zagovarala za mene od tog prvog dolaska u Međugorje. Ja sam od tada puno učila i Gospa me naučila kako biti žena, žena kreposti. Išla sam na Brdo ukazanja i Križevac, imala sam puno vremena za razmišljanje. Mogla sam ići na ispovijed i sudjelovati na svetoj misi”, kazala je Mirjana Solomun.
Cijeli razgovor sa sestrom Marom Župarić i Mirjanom Solomun, poslušajte u audiozapisu.
Andrija Šego
