Hvaljen Isus i Marija, budi
Po svem svijetu, dragi naši ljudi.
Mali narod, al svuda nas ima,
U Europi i kontinentima.
Evo, teška nadošla vremena,
Jako, jače pritišću bremena.
Nitko ne zna što će sutra doći,
Hoće'l virus taj korone proći?
Ratno stanje, nigdje pucnja nema,
Nešto ružno posvuda se sprema.
Proljeće je pa još teže pada.
Uskrs, Bože! Zašto ovo sada?
Klupe tužne, crkve prazne zjape,
I pitaju, kad će misa? Vape.
Da pedeset, barem, ljudi bude,
Za tim „klupe“ u osami žude.
Sad se vidi, što nam misa znači,
I koliko… nakon mise jači.
Krist nas tijelom, svojom krvlju hrani,
I od Zloga dušu, tijelo brani.
I duhovno kad primamo njega,
Daje nam se cjelovito, svega.
Čekat ćemo ta bolja vremena,
da nestane virusnog bremena.
A kad dođu, zavjetujmo Bogu:
Živjet uvijek zajedništvo, slogu.
I nedjelja neka bude slavlje,
SVETA MISA… središnje poglavlje.
Nemirni su i stari i mladi,
Nema škole i malo se radi.
To je kazna, živi se u“ratu“,
Mač Damoklov visi nam o vratu.
Uza sve to optimizma ima,
Ova stanka škola je sad svima.
S malo toga preživjet se može,
Držat stegu… i živjeti strože.
Netko reče, auto je dosta,
Ako može preći preko mosta.
Zar i kuća na kat biti mora,
Slična onoj iz plemićkih dvora?
A haljina, suvišnih odijela,
Te košulja, majica, cipela?!
I još štošta suvišnoga ima,
Primijeti se kada dođe zima.
Neka bude birtija, kafića
Za susrete starih i mladića.
Utakmica, zabava, folklora,
Sve to čovjek doživjeti mora.
Nikad mjeru izgubiti pravu,
I trezvenu sačuvati glavu.
Evo, USKRS, ipak, nama dođe,
I Korizma karantenski prođe.
Nema misa, neće slavlja biti,
Ko tobože da se život štiti.
Tv -gledat, uz radio sjesti,
Slavit misu, onda ručak jesti.
Nema druge, na Golgotu poći,
S Isusom se ona mora proći
Tad će USKRS u punome sjaju
Pokazati put na prema RAJU.
BLAGOSLOVLJEN USKRS, BIO SRETAN,
PJEVAJ, SLAVI I NE BUDI SJETAN!
SVE ŠTO RADIŠ, NA USKRSU GRADI,
TIHO ČINI, A NE U PARADI! Aleluja!
Međugorje, Velika subota, 2020. fra Karlo Lovrić
