Putovanje je imalo preko 180 kilometara planinskih, teških i zahtjevnih putova i planinskih staza, na tisuće metara uspona i silazaka. Iza njih je 66 i pol sati aktivnog hoda. To je oko 200.000 koraka. Put je zahtjevan i podijelili su ga u šest etapa na šest dana
Mnoštvo je hodočasnika iz raznih krajeva svijeta ovoga vikenda boravilo u Međugorju. Među njima, našli su se i hodočasnici iz Busovače. Planinarsko društvo TIM Busovača organiziralo je pješačko-hodočasnički pohod u Međugorje, do sada u najvećem broju. Ovoga puta na ovo teško i zahtjevno hodočašće odlučilo se 13 odvažnih i hrabrih ljudi, deset muškaraca i tri žene. Svatko od njih nosi svoje zavjete, molitve, zahvale, nakane…
Naše radijske prostorije posjetili su predsjednik planinarskog društva TIM Busovača, Mladen Akrap i Ljuban Grubešić, član upravnog odbora planinarskog saveza Herceg Bosne i načelnik stanice planinarskih vodiča srednje Bosne.
„Ovo naše putovanje je imalo preko 180 kilometara planinskih, teških i zahtjevnih putova i planinskih staza, na tisuće metara uspona i silazaka. Iza nas je 66 i pol sati aktivnog hoda. To je oko 200.000 koraka. Put je zahtjevan. Skoro svi smo planinari. Fizički smo dobro pripremljeni i iznijeli smo taj put. Podijelili smo ovaj put u šest etapa na šest dana. Sve te dionice su približno iste koliko je to bilo u mogućnosti da se zbog prenoćišta ostvari“, govori nam Ljuban Grubešić.
„Za Međugorje smo čuli od prvog ukazanja, a poziv za hodočašće smo dobili prije četiri godine. Nas petero je odlučilo hodočastiti u Međugorje, da Majci Božjoj donesemo svoje nakane, svoje želje, svoje potrebe, svoje zavjete. I to je bio početak jedne lijepe ideje, jedne lijepe priče vezane za hodočašće u Međugorje. Put je stvarno zahtjevan. Pun je trnja, pun je žuljeva, uspona i padova. Potrebno je puno snage, volje i želje. Danas smo ovdje i završili smo svoje hodočašće, treće po redu, ali mi odmah započinjemo pripreme za naredno hodočašće. To tako ide iz godine u godinu. Međugorje s nama živi cijelu godinu. To je nešto posebno. To je jedan osjećaj kojega je teško opisati. Mi cijelim putem ispitujemo svoju vjeru. Ovih tjedan dana koje smo proveli skupa nije bilo med i mlijeko. Ali na kraju kad se dođe i klekne pred crkvu sv. Jakova sve pada, ne pitaš se ništa, prsa su puna neke snage, moći… Nešto neobjašnjivo. To je tek teško opisati. I suze same poteku. To je taj Božji dar kojeg osjetiš samo u Međugorju“ kazao je Mladen Akrap koji je još dodao kako im je najteži dan hoda bio preko Čvrsnice, nekih 45-46 kilometara.
”I tada kada je najteže naša Marina moli krunicu. Kad svi padnemo i psihički i fizički. Kad osjetiš onaj žulj koji iz noge odzvanja u glavi onda dođe krunica i postane sve lakše, sve tiše. Blag je korak, lagan ritam, svi se zbijemo jedni oko drugih i u toj molitvi mi prebolimo tu tegobu. I znamo što nam je cilj i to nas i vuče“, kazao je Mladen.
Zahvalili su svim onim ljudima koji su im na bilo koji način pomogli i svima onima koji su im bili potpora na ovome hodočašću, te su ohrabrili sve one koji ovih dana i u skorijoj budućnosti planiraju hodočastiti u Međugorje. Cijeli razgovor poslušajte u audiozapisu.
Zdravka Šego
