Jutros je na 36. Mladifestu svoje svjedočanstvo iznio i svećenik iz Španjolske Litus Ballbé Sala (40), studirao je novinarstvo, trenirao hokej na travi, a za vrijeme jednog svjetskog prvenstva 2005. godine Bogu je obećao doći u Međugorje. Do tada mu se vjerski život svodio na nedjeljnu misu, često i bez pričesti.
‘’Taj kolovoz u Međugorju nije promijenio moj život, ali mi je pokazao da je vjera nije samo ideja ili teorija, nego da pravi kršćanin nije savršen, već onaj koji pokušava da se njegova vjera vidi kroz djela. Ipak, moja djela nisu održavala vjeru.
Dana 20. prosinca 2006., nakon moje druge posjete Međugorju tog kolovoza, umrla je moja baka. Bila je majka 12 djece i baka 60 unučadi. Kao 59. unuk provodio sam puno vremena s bakom i ta me smrt potpuno slomila. Već sam ranije doživio smrt dvojice školskih kolega, ali gubitak bake promijenio mi je život. Znajući da je želim ponovno vidjeti u nebu, znao sam da moram promijeniti svoj život koji se tada vrtio oko hokeja, zabava i djevojaka. Dva tjedna kasnije, u siječnju 2007., izbornik španjolske reprezentacije me zvao i rekao da sam na popisu od 23 igrača koji se pripremaju za Olimpijske igre u Pekingu 2008. Znao sam to kao dar od moje bake. Jedini uvjet koji mi je izbornik postavio bio je da to shvatim ozbiljno jer sam uvijek bio vrlo nediscipliniran, čak i u sportu’’, kazao je o. Litus Ballbé Sala, koji je nakon toga počeo sam živjeti poruke iz Međugorja, posteći čak i na kruhu i vodi.
‘’Iako je sve išlo dobro – opet smo osvojili ligu, igrali smo finale Kupa Europe, išao sam na predavanja i polagao ispite – osjećao sam prazninu u srcu. Imao sam sve i moji su se snovi ostvarivali, ali nešto mi je nedostajalo. Imao sam sve što sam htio – ali ništa me nije ispunjavalo.
Krajem lipnja, tjedan dana prije početka priprema s reprezentacijom za Peking, dobio sam virus i bio tri tjedna u krevetu. Kad sam se oporavio, bio sam preslab da se pridružim reprezentaciji. Napravili su mi poseban program oporavka za kolovoz i rekli da im se u rujnu mogu vratiti. Bio sam potpuno slomljen jer sam sanjao da to ljeto provedem s ekipom. Bio sam toliko loše da sam otišao svećeniku kojeg mi je preporučio prijatelj. Ispričao sam mu svoju priču, a on me pitao jesam li ikad razmišljao o tome da postanem svećenik. Kad je vidio moje iznenađenje, rekao mi je, iako ne živim baš katolički, da Bog ne bira najbolje, nego one koje želi. Kako to ljeto nisam imao planova ni volje, predložio mi je da ponovno odem u Međugorje – da će mi Gospa reći što trebam činiti.
Tri tjedna kasnije, čim sam stigao u Međugorje, sjedeći na jednoj klupi za vrijeme subotnjeg klanjanja, prvi put sam učinio ono što u Međugorju stlano govore – otvorio sam svoje srce. Zamolio sam Boga iz sveg srca da želim biti sretan, što god to značilo, jer sam morao ispuniti prazninu u srcu. Bog je odmah počeo djelovati, i preko svoje Majke Marije mi je tijekom tog tjedna vrlo jasno pokazao da trebam razlučiti poziv za svećeništvo’’, kazao je o. Litus Ballbé Sala, koji posljednjeg dana boravka u Međugorju Gospi rekao ‘da’, odustao od Olimpijskih igara, a sljedeće četiri godine je usklađivao bogosloviju i hokej u svom klubu.
”Ali sam morao jednom ili dvaput godišnje ići u Međugorje jer bez toga ništa nije funkcioniralo – ni sport ni zvanje. U kolovozu 2011. zvali su me iz reprezentacije i ponudili mi mjesto na popisu 23 igrača koji se pripremaju za Olimpijske igre u Londonu 2012. Nakon razgovora s biskupom i boravka u Međugorju, zatražio sam dopuštenje bogoslovije da pokušam otići u London. Bila je to posebna godina, uspio sam otići na Olimpijadu, gdje smo osvojili olimpijsku diplomu. U olimpijskom selu išao sam svaki dan na misu i razgovarao s mnogim sportašima koji Boga vide u sportu i čvrsto vjeruju da je sport još jedan put svetosti. Po povratku iz Londona otišao sam u Međugorje zahvaliti Bogu što mi je omogućio ostvarenje velikog sna. Nakon jedne sezone igranja u belgijskoj ligi, vratio sam se u bogosloviju u Barceloni, gdje sam zaređen za svećenika 8. svibnja 2016.”, kazao je ovaj španjsolki olimpijac, koji je dodaje kako je i prije godinu dana upao u veliku krizu jer je zapustio molitvu.
”Nisam dobro slavio sakramente i upao sam u aktivizam koji je udaljio moje srce od Boga i od svega što sam naučio u Međugorju. Otišao sam u suzama tražiti pomoć od biskupa koji se prema meni postavio kao otac te u jedan karmelićanski samostan gdje su sestre molile za mene. Sveta Terezija Avilska osnovala je te samostane upravo da mole za svećenike iz ljubavi prema Kristu i Crkvi. Uz podršku obitelji i prijatelja svećenika, otišao sam na ignacijanske duhovne vježbe u trajanju od mjesec dana kako bih se ponovno zaljubio u Krista. Vratila mi se ljubav prema pozivu, prema Bogu i Crkvi. Na kraju vježbi svećenik mi je rekao da je poziv spasila Gospa iz Međugorja. Rekao mi je da joj mogu ići zahvaliti i da se više nikada ne udaljim od nje”, kazao je o. Litus Ballbé Sala, pozvavši sudionike Mladifesta da mole za njege i za sve svećenike.
Velimir Begić
