Draženka Čutura u svom svjedočanstvu govorila je o svome sinu i njegovoj vjeri te kako je rekla podijelila svoju radost u patnji, ali i objasnila kako je njezin sin bio inspiracija mnogima.
Priča o njezinom sinu Stjepanu Čuturi, kazala je, drukčija je od današnjih smjerova života. Ona u prvom redu nudi njegov život s Bogom, nudi njegov izbor Boga u trenucima patnje i bolesti, ona uz suze nudi radost i mir, ona mladima nudi pravu ljubav u čistoći…
”Bog je za Stipu bio liječnik i psihijatar, on je za njega bio stvoritelj i trener, on mu je dao mir u trenucima kada je gubio materijalni život. Osjećao je radost Božje blizine i doživljavao ga je kao prijatelja koji je uvijek uz njega, koji ga gura i koji mu daje snagu da izdrži. Zahvaljivao je Bogu na svemu što je dobio u ovozemaljskom životu, a osobito na ljubavi koji je doživio s Magdalenom. Stipe je napisao da je ljubljeno dijete Božje, da vjeruje da je na ovaj svijet došao s razlogom i da ovaj život nije kraj nego početak u vječnosti s našim Učiteljem”, kazala je Draženka pa nastavila kako je njezin sin igrao vaterpolo, svirao tamburu, bio odličan učenik, igrao nogomet, uživao u obiteljskim druženjima…
”Bio je hrabar što se osobito dokazalo u velikim operacijama, strpljiv beskrajno, nevjerojatnu je snagu imao, a kao vaterpolist kada bi raširio ruke mogao je obuhvatiti sve nas. Njegova je pozitiva i duhovitost bila prisutna i na velikim obiteljskim slavljima gdje je često bilo smijeha, zezanja, šala. U lipnju 2017., dijagnosticiran mu je adenokarcinom debelog crijeva u 3. stadiju – tada je liječnik rekao da je on jedan od 100 milijuna. Tada Stipe postaje drugačiji. To se naravno očitovalo fizički i materijalno u njegovu zdravlju, ali i duhovno u rastu njegove vjere. Jednom je rekao tijekom korone i pogoršanja njegova zdravstvenog stanja da u našoj kući rastu markeri i vjera. Prije prve operacije Stipe je dobio prvi put bolesničko pomazanje, a poslije toga i još nekoliko puta, prije svake operacije ili nekog manjeg operativnog zahvata”, kazala je Draženka i dodala da je stalno molio krunicu, a s njim su molili i drugi pacijenti kojima je vratio vjeru, a svojom molitvom i hrabrim stavom djeluje i na medicinsko osoblje.
Budući da kemoterapije djeluju na sve stanice, pa tako i spolne, trebao bi ostaviti, odnosno zamrznuti spermije. Draženka priznaje kako je tu imala trenutke slabosti, a Stipe je odlučio poštivati stav Crkve da neće ostaviti spermije.
”Rekao je da je nakon te odluke osjetio duboki mir”, kazala je njegova majka, a jedan prijatelj joj ej rekao kako je bolest njezinog sina ”spasenjska jer je u njoj susreo ljubav Kristovu”.
”Na salezijanskom srednjoškolskom duhovno-radnom kampu na otoku Prviću nakon privremenog izlječenja upoznaje Magdalenu. Na kampu je počeo razvijati dublji odnos s Bogom koji je došao do izražaja u njihovoj vezi”, kazala je Draženka, a u vezi su živjeli su čistoću u ljubavi, iskreni odnos i međusobnu podršku.
”Ako mu je netko pomogao nositi križ, onda je to bila Magdalena”, kazala je Draženka pa pročitala i jednu njegovu poruku: ,,Nemoj se brinuti. Bog će sve posložiti. I zato, kako je rekao blaženi Karlo, hajdemo jedno drugome pomoći doći u Nebo.”
Godine 2019. godine bolest se vratila, što im je bio veliki udarac i za Stipu, ali i za cijelu obitelj, a uz to se dogodila i korona i potres u Zagrebu, što je sve otežalo, ali Draženka kaže kako je Stipe i dalje rastao u vjeri.
Govorila je o Stipinoj bolesti, njegovoj vjeri, dolascima u Međugorje…
”Ovaj put prema miru i prihvaćanju Božje volje započeo je u veljači 2022. u Međugorju. Kako smo često dolazili u Hercegovinu u posjet mojim roditeljima, braći i rodbini, tako smo odlazili i u Međugorje. Tijekom bolesti i liječenja na Rebru boraveći u raznim sobama, Stipe je primijetio u svakoj sobi Gospinu sliku: ‘Ali svaka soba ima nešto zajedničko, a to je slika Gospe Međugorske koja stoji na ulazu u svaku sobu i vidi se sa svakog kreveta…Kad je teško, kad je muka, kad se sto puta pitaš zašto ja, zašto je tako teško, pogled pronađe sliku Gospe koja te gleda mirnim pogledom i odjednom zavlada mir u duši i u tijelu, i znaš da će sve biti dobro jer je Nebeska Majka uz tebe.’
O odlasku u Međugorje Magdalena je zapisala: ‘Otišli smo u Međugorje 18. 2. 2022. zajedno s mojom sestrom Lucijom, njezinim mužem Vjekom i nećakinjom Ritom. To je bila jedna od boljih odluka, taj mir koji je on tamo dobio nije osjetio samo on nego i svi oko njega. Sjećam se kad smo došli do Gospina kipa, on je kleknuo, ja sam kleknula točno preko puta njega, gdje je još bilo mjesta. Molila sam se za snagu i mir nama, a posebno njemu, nikad toliko iskreno nisam molila za njegovu dušu. Kad sam se htjela ustati, vidjela sam njega preko puta, kao da sam osjetila s kojim žarkim srcem moli Našu Majku da bude s njim. Uslikala sam taj prizor i presretna što ga imam za uspomenu iako se isti taj prizor uživo ne može zamijeniti ni za što. To su bila predivna tri dana provedena u molitvi, tišini, suzama, ali i osmijehu koji je uvijek krasio njegovo lice.’
Vjeko je poslije rekao da mu je Stipe u Mostaru dok su sjedili i čekali cure rekao da je u Međugorju dobio odgovor”, posvjedočila je Draženka i dodala kako se taj odgovor odnosio na njegovu odluku da prestane uzimati kemotarapije, ali nije znao je li to ispravna odluka.
”Stipe je odlučio pisati o svom odnosu s Bogom ispunjavajući knjižicu Hod s Jaganjcem. Ta je knjižica postavljala pitanja o Bogu, vjeri, ispovijedi, euharistiji i sl. potaknuta biblijskim tekstom. Na ta je pitanja Stipe pisao svoje, mogla bih reći, dnevničke zapise. Odmah nakon smrti htjeli smo ih pročitati, a poslije su i objavljeni u knjizi „Mladić i njegov Bog“. Pročitavši Stipine tekstove, shvatili smo koliko je narasla njegova vjera u Boga i kako se očituje njegova spoznaja Božje volje i blizine”, kazala je Draženka pa prenijela i brojan svjedočanstva o tome kako su joj mnogi rekli kako su na Stipinom sprovodu bili kao na duhovnoj obnovi te su se opet vratili Bogu.
”Ubrzo su Stipu prozvali hrvatski Carlo Acutis. Nama se u obitelji to nije baš sviđalo, ali postoji dosta sličnosti. I Carlo i Chiara slični su Stipi prvenstveno po bolesti i prihvaćanju Božje volje. Tu možemo dodati i još neke osobe u Hrvatskoj kao Teu Perović i Maju Tenšek. Sličnost između Carla i Stipe vidljiva je i u korištenju društvenih mreža za izricanje katoličkih mišljenja, ali sličnost je i u doživljaju euharistije. Kada sam u knjizi o Carlu Acutisu pročitala rečenicu da su to moderni sveci 21. stoljeća koji svoju svetost prenose bolešću, znala sam da je to i Stipe”, kazala je Stipina majka Draženka, a donijela i priče osoba koje je inspirirao Stipin život.
”Danas vidimo kako se Bog proslavio i proslavlja po Stipinu životu: mnogi su pronašli utjehu i smisao u njegovu prihvaćanju patnje i bolesti, u riječima koje je pisao, u njegovom doživljaju Boga i svakodnevno mi dolaze poruke ljudi koji žele podijeliti svoj doživljaj Stipe s nama. Inspirirao je i mlade u župi Dobroga Pastira pa su pokrenuli nogometni turnir posvećen njemu, napisali su križni put s njegovim tekstovim, inspirirao je i č. s. Martu koja obrađuje njegove tekstove na nastavi vjeronauka, inspirirao je mlade iz župe Mučeništva Ivana Krstitelja ovdje u Brotnju koji su napisali dramski tekst i izveli predstavu o Stipi. Mnogi mi se javljaju da su molili na Stipin zagovor Bogu i da im je molitva uslišana”, susprežući suze zaključila je Stipina majka Draženka Čutura.
