Večernjom svetom misom na vanjskom oltaru crkve sv. Jakova večeras je u Međugorju počela 26. Međunarodna duhovna obnova za svećenike.
Predavač na ovoj duhovnoj obnovi je fra Miljenko Šteko, član Hercegovačke franjevačke provincije Uznesenja Blažene Djevice Marije, koji je ranije vršio i službu provincijala te predsjednika Unije Manje braće Europe, a pastoralno je djelovao i u Međugorju… Danas je gvardijan Međunarodnog zavoda Antonianum u Rimu.
On je predslavio svetu misu, a na početku svoje homilije osvrnuo se na temu svih ovogodišnjih duhovnih obnova u Međugorju „Evo majke moje i braće moje!” (Mt 12, 49)
”Čitamo u Matejevom evanđelju da je naš Gospodin Isus, dok je u jednoj kući propovijedao Evanđelje, dobio od nekoga vijest da ga vani čekaju njegova majka i njegova braća i da ga žele odvesti kući. Isus se nije osvrtao na tu poruku, nije ništa odgovorio, nego je taj događaj iskoristio kao priliku da pouči nazočno mnoštvo ljudi o nečemu vrlo važnome. Postavio je pitanje „Tko je moja majka i tko su moja braća?“, a onda je sâm na njega odgovorio rekavši: „Tko god vrši volju moga nebeskoga Oca, on je moj brat, moja sestra i majka.“ (Mt 12, 48-50) Ove evanđeoske riječi u ovoj godini obilježavaju sve duhovne obnove, susrete, seminare u Međugorju”, kazao je fra Miljenko, koji je osvrćući se na misna čitanja govorio o otkupljenju i spasenju, izrazima koje često koristimo kao istoznačnice, a onda je objasnio i kako su to dva vrlo različita pojma.
Bog nas je stvorio bez nas, jer nismo mogli sudjelovati u svome stvaranju. I otkupio nas je bez nas, jer ni u tome nismo mogli sudjelovati, ali nas neće spasiti bez nas, jer u tome možemo sudjelovati.
”Otkupljenje je djelo koje je Isus učinio za nas bez ikakvog našeg sudjelovanja u tome. Prije Isusovog dolaska na zemlju ljudi su bili zatočeni kao robovi grijeha. Nisu mogli učiniti ništa za svoje izbavljenje iz tog zatvora. Da bi izašli odatle, morali su platiti visoku cijenu, morali bi dati zadovoljštinu Božjoj pravednosti za nebrojene grijehe. A čime će dati zadovoljštinu, kad su prljavi od glave do pete, grešni? To je mogao učiniti samo netko tko je s jedne strane čovjek, dakle predstavnik tih ljudi, i to savršeno svet čovjek, a s druge strane Bog, koji kao svemogući može činiti neizmjerno velika djela i dati dostojnu zadovoljštinu. Takav je samo jedan: Bogočovjek Isus iz Nazareta. Isus je uzeo na sebe grijehe ljudi svih vremena, neizmjernom cijenom svoje muke i smrti platio otkupninu za njih i izbavio ih iz toga zatvora. Od tog časa ljudi su postali njegovo vlasništvo. Postali su otkupljeni, ali ne i spašeni. Svi su ljudi otkupljeni, ali, na žalost, ne spašavaju se svi. Zašto?
Otkupljenje je samo Božje djelo, bez čovjekovog sudjelovanja, a spasenje se događa suradnjom Boga i čovjeka. Tako je Bog odredio. Bog nas je stvorio bez nas, jer nismo mogli sudjelovati u svome stvaranju. I otkupio nas je bez nas, jer ni u tome nismo mogli sudjelovati, ali nas neće spasiti bez nas, jer u tome možemo sudjelovati. I ako se pitamo u čemu je bit međugorske poruke u ova četiri desetljeća jest upravo ovo: Gospa nam četiri desetljeća ovdje ponavlja kako se spasiti, kako sudjelovati postom, molitvom, pokorom, posvemašnjom ljubavlju, bezuvjetnim praštanjem i dobrovoljnom patnjom, ako treba i do mučeništva”, kazao je fra Miljenko Šteko.
Došli smo na duhovnu obnovu. Provest ćemo nekoliko dana ovdje u Međugorju, u Gospinoj školi. Želimo, uz Gospin zagovor, i mi sami dublje prodrijeti u tajnu svoga svećeništva. Želimo svoje svećeništvo izmjeriti na vagi Gospodinovih riječi.
Na ovoj duhovnoj obnovi za svećenike koja će trajati do subote, sudjeluje oko 260 svećenika iz: Litve, Moldavije, Latvije, Ukrajine, Obale Bjelokosti, Francuske, Senegala, Konga, Sejšela, Gabona, Belgije, Toga, Njemačke, Austrije, Slovačke, Švicarske, Italije, Rumunjske, Indije, SAD-a, Malawija, Danske, Portorika, Perua, Kolumbije, Španjolske, Meksika, BiH, Hrvatske, Slovenije, Srbije, Poljske, Rusije i Mađarske.
”Ovdje večeras vidite svećenike okupljene s raznih strana svijeta u malo većem broju. Došli smo na duhovnu obnovu. Provest ćemo nekoliko dana ovdje u Međugorju, u Gospinoj školi. Želimo, uz Gospin zagovor, i mi sami dublje prodrijeti u tajnu svoga svećeništva. Želimo svoje svećeništvo izmjeriti na vagi Gospodinovih riječi. Želimo se ispitati jesmo li u punoj mjeri Isusova braća, što nam to nedostaje, što nas ometa da budemo potpuno Njegovi? Za propuste se želimo kajati, a sve ono što smo započeli dobro graditi na čvrstim temeljima Evanđelja želimo nastaviti graditi i dovršiti u pravo vrijeme. Nastojat ćemo ovih dana snažnije i bogatije hraniti se Isusovim riječima nego tjelesnom hranom. Ovi nam dani trebaju donijeti duhovno osvježenje.
Zahvaljujem svim župljanima koji su primili svećenike u svoje domove, a molim cijelu okupljenu zajednicu ovdje u Međugorju i one koji nas budu slušali i gledali u daljini da mole za duhovna zvanja, da mole za svećenike i redovnike i druge Bogu posvećene osobe. Ovaj svijet je toliko ranjen da trebamo duhovne osobe, no bez usrdne molitve cijele Crkve nećemo imati dovoljno duhovnih zvanja, ali ne samo duhovnih zvanja, jer to nije dostatno. Treba imati dovoljno svetih, svetih i požrtvovnih duhovnih zvanja, svećenika, redovnika i redovnica”, kazao je fra Miljenko naglašavajući kako je ”Bog Gospodar svega pa i duhovnih zvanja, ali nije htio da brojnost i kvaliteta duhovnih zvanja ovise samo o njegovoj dobroti i darežljivosti nego i o našoj molitvi”.
Na kraju svoje homilije, koju možete poslušati u audiozapisu, istaknuo je Međugorje kao jednu oazu za koju samo Bog dragi zna koliko se zvanja u njoj rodilo i koliki su ovdje u svom srcu osjetili poziv.
Tekst: Velimir Begić
Foto: Mateo Ivanković
