Ovdje su izrasli plodovi kojima se hrani cijeli svijet
”Došli smo ti majko draga sa svih strana ove zemlje…”, riječi su pjesme koju su na usnama u Međugorje ovih dana donijeli deseci tisuća hodočasnika. Danas na 44. obljetnicu ukazanja Gospi, Kraljici Mira ”donijeli su jade svoje i u njima svoje želje” brojni hodočasnici iz Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Ukrajine, Slovačke, Češke, Poljske, Portugala, Belgije, Švicarske, Austrije, Njemačke, Rumunjske, Slovenije, Francuske, Irske, Engleske, Kanade, SAD, Argentine, Meksika, Vijetnama, Koreje, Brazila, Ujedinjenih Arapskih Emirata i Indonezije.
Majka, Kraljica Mira sve ih je ”pogledala, utješila, svoje ruke stavila na njih, preporučila ih svome sinu i molila za njih”. Kao i za milijune onih koji su u prethodnih skoro pola stoljeće posjetili ovo mjesto milosti i radosti.
Cijeli dan. kao i proteklih dana devetnice Kraljici Mira. hodočasnici se u Međugorje pristizali pješice. Redovi za ispovijed jutros su se formirali već od 4 sata i 30 minuta, a svete mise ne hrvatskom jeziku slavile su se već od 6 sati ujutro, a prvim hodočasnicima koji su stigli pješice pridružili su se i župljani.
Središnje večernje misno slavlje u 19 sati na vanjskom oltaru crkve sv. Jakova u Međugorju predslavio je fra Antonio Šakota, svećenik Hercegovačke franjevačke provincije koji je na službi voditelja Hrvatske katoličke misije u Bernu.
Uvodeći u misno slavlje fra Antonio je kazao kako je radost biti dionikom ovog nepreglednog mnoštva okupljenog večeras oko stola Gospodnjeg!
”Pogledao nas je Gospodin po svojoj Majci i utješio nas. I ne samo nas. Ovdje su izrasli plodovi od kojih se, kako netko reče, danas hrani cijeli svijet. Hrane se i oni koji bi danas htjeli biti s nama ovdje a zbog ratova u svojim zemljama ne mogu. Danas su naše molitve usmjerene osobito njima. Zato, Kraljice Mira, neka Gospodin danas po tvom zagovoru sve gladne mira napuni dobrima, a bogate otpusti prazne”, kazao je fra Antonio Šakota na početku svete mise koju su s njim suslavili provincijal i vikar Hercegovačke franjevačke provincije fra Jozo Grbeš i fra Miro Šego, međugorski župnik fra Zvonimir Pavičić i još 311 svećenika. Fra Stipe Iličić predmolio je krunicu.
U svojoj homiliji fra Antonio Šakota kazao je kako smo ”okupljeni danas oko tajne koja nas nadilazi i istovremeno nas poziva na radosno sudjelovanje”.
”Mi ljudi baš nismo skloni sudjelovati u nečemu što izmiče našoj kontroli. Stvarnosti koje nisu u dosegu naših moći, a traže naše sudjelovanje, izazivaju u nama više nelagodu i strah negoli radost. Ne mogu. Nisam dorastao. Zašto ja? Što ću ja od toga imati? Nisam ja to baš tako planirao. Ona koja nas je ovdje dovela i okupila oko svoga Sina također je osjetila, kako smo čuli u evanđelju, nelagodu i smetenost nakon što joj je anđeo navijestio da će baš ona biti Majka Sina Božjega. Raduj se, Marijo! Ne boj se, Marijo! Ona koja je od ljudskih stvorenja najsavršenije znala primiti riječ, ona je i nama danas prenosi: „Dječice, radujte se! Draga djeco, ne bojte se!“ Jedno Evo me, u stanju je promijeniti cijeli svijet. Tvoje Evo me, moje Evo me otvara nebo nad našim svijetom. I ako sada pomisliš ili kažeš: „Pa gotovo ništa u mom životu nije bilo kako sam zamislio“! – raduj se baš zato što nije bilo kako si zamislio. I ako ćeš dodati ovo: „Pa i moje zamisli su bile lijepe i dobre i plemenite“ – ne boj se otvoriti zamislima puno većima od vlastitih! „Pa nisam ja tome dorastao“ – pa tko ti je kazao da si dorastao? Sve ćeš moći u onome koji ti snagu daje. Ne izabraste vi mene nego ja vas da idete i rod donosite i rod vaš da ostane. Ne boj se, vjeruj! Zato, još jednom, radujte se što možete sudjelovati u onome što nedostaje patnjama Kristovim, kako bi rekao sv. Pavao. Ne bojte se, pa makar bili poslani kao ovce među vukove. U meni imate mir, mir koji svijet ne može dati. Zato, neka se ne uznemiruje vaše srce i neka se ne straši. Ja sam pobijedio svijet, reče Isus”, kazao je fra Antonio pa se osvrnuo i na početak ukazanja Kraljice Mira u Međugorju kada je rekla: „Mir, Mir, Mir! Mir između čovjeka i Boga! Mir među ljudima! Mir u čovjeku! Mir u svijetu!“
Riječi izgovorene prije 44 godine kao da su danas. A optimistični čovjek 21. stoljeća ne može se načuditi da se i danas može ratovati i ubijati. I u isto vrijeme ostat će ravnodušan. Tko li ga je učinio ravnodušnim, ni vrućim ni hladnim, najgorom verzijom sebe? Čovjek je odlučio ići sam, bez Boga, prijatelja ljudi. I sad mu više nema tko reći da postoji i neprijatelj ljudi s osobnim imenom – đavao, sotona”, kazao ej fra Antonio pa, govoreći o potrebi za mirom, citirao i riječi pape Franje izgovorene prije deset godina u Sarajevu: „Mir je Božji dar i plan za čovječanstvo, povijest i sve stvoreno, koji uvijek nailazi na protivljenje čovjeka i zloga.“
”U ovoj školi ovdje uči nas se da je potrebno je zazvati Boga. Onoga koji je jednom zauvijek pobijedio onoga koji je od čovjeka jači. Tama koja se nadvija nad našim svijetom zapravo je poput nekog tamnog, „crnog križa na kojemu nema Isusa“. A križ bez Isusa je i prije 2000 godina bio mjesto prokletstva. I dok promatramo taj prizor vapimo: Mir, mir, mir. Zato smo mi, Isusovi učenici, u ovom svijetu koji nam za to što smo kršćani neće dati nikakve povlastice, pozvani živjeti evanđelje. Povlastica koju imamo je Isusovo obećanje svoga Mira. A hebrejski shalom bi značio potpunost, cjelovitost. I to je Božja želja za naš život, biti potpuni i cjeloviti.
Mi ovdje, u Marijinoj školi, dolazimo do toga mira, potpunosti i cjelovitosti prije svega u buđenju svijesti o svome izabranju. Ovdje nas se zove „Draga djeco“, „Dječice“. Ovdje su mnogi ponovno otkrili svoje temeljno, jedincato i neotuđivo dostojanstvo – biti djecom Božjom. Koje li radosti imati Oca na nebesima, koji je uvijek tu i da ja ne mogu dublje pasti nego u njegove ruke! Koje li nade u pozivu njegovu, kako bi rekao sv. Pavao. I zato ti hvala, Gospodine, što u ovom mjestu milosti otkrivamo da nismo tek proizvodi slučajnosti u kulturi siročadi nego tvoja voljena djeca koja to nisu zato jer su zaslužila nego jer si Ti nas želio zato što si ljubav”, kazao je fra Antonio Šakota pa se osvrnuo na konferenciju za medije održanu u Vatikanu na kojoj je predstavljena Nota Dikasterija za nauk vjere ‘Kraljica Mira’ o duhovnom iskustvu Međugorja, a na kojoj je kardinal Victor Manuel Fernandez podsjetio na jednu Gospinu poruku: „Nisu sve religije svijeta jednake pred Bogom. Ali svi ste moja djeca.“
Homilija fra Antonija Šakote na 44. obljetnicu Gospinih ukazanja u Međugorju
”Svi ste moja djeca. Daruj i nama, Gospodine, malo svoga srca da u protivštinama života možemo uvijek uočavati ono bitno – svi smo tvoja djeca – i da tako čuvamo jedni druge, same sebe, svoj odnos s Tobom, Gospodine, i okolinom u kojoj živimo.
U ovoj svetoj školi ponovno učimo o nečemu što smo pomalo počeli zaboravljati – a to je žrtva. Zbog tog zaborava prinošenja samoga sebe po šavovima puca društvo, obitelji se raspadaju, Crkva krvari i pojedinci se vrte u krugu oko svoga ega. Put na Križevac i Podbrdo nije jednostavan. On traži žrtvu. Potrebne su otvorene oči da znam gdje ću nogu staviti, potrebno je i strpljenja kako bi došao do cilja, a valja povremeno i zastati kako bi čuo što Gospodin na putu govori. Važno je imati nekoga uza se da mogu pružiti ruku ako se spotaknem i da se ne izgubim u mraku. I krenuvši sam, dobih brata i sestru na putu. Prava škola života”, kazao je fra Antonio i podsjetio ”koliko nas je, upravo u znoju i naporu Križevca i Podbrda, suznih očiju u intimi ispovjedaonice, u tišini klanjanja i kod euharistijskog stola, slušajući riječi – „za svu ljubav, Majko draga“ – na ovom mjestu donijelo odluke cijeloga života!”
”Bog govori uvijek. A govor mu se čuje kad čovjek zašuti i sve svoje brige prepusti Njemu jer je On veći od našega srca”, kazao je fra Antonio pa ohrabrio i zaključio Gospinom porukom: „Dječice, ja sam s vama. Ja sam vaša majka. Ne bojte se ničega. Ja ću vas zaštititi, ja ću vas voditi, ja ću vam pomoći, ne bojte se.“
Na kraju svete mise međugorski župnik fra Zvonimir Pavičić zahvalio je Gospodinu na ovoj milosti i ovom danu i što nam šalje Kraljicu Mira 44 godine da nas vodi i upućuje pravim putem.
”Gospa nas i danas poziva na molitvu. Osobito na molitvu za mir. Odazovimo se njezinu pozivu, molimo, postimo za mir. I molimo da uvijek ostane s nama i da nas njezin majčinski zagovor uvijek prati”, kazao je fra Zvonimir zahvalivši fra Antoniju Šakoti koji je predslavio svetu misu, provincijalu fra Jozi Grbešu i svim fratrima i svećenicima koji su u koncelebraciji. Zahvalio je i župljanima iz Vionice koji su nosili Gospin kip te župnom zboru Kraljica Mira i puhačkom kvartetu iz Trebižata, policiji, hitnopj pomoći, Maltežanima, gorskoj službi spašavanja, redarima, volonterima, časnim sestrama, bogoslovima, novacima prakaraturima, svećenicima koji cijeli dan ispovijedaju…
Vidioci Ivan Dragićević i Marija Pavlović Lunetti izmolili su Marijin hvalospjev Veliča, a nakon svete mise uslijedilo je klanjanje Isusu u Presvetom oltarskom sakramentu, koje je u crkvi nastavljeno do sedam sati ujutro.
Tekst: Velimir Begić
Foto: Marija Golemac i Digital foto video studio Đani
