U Međugorju je u rujnu održan drugi bratski susret rektora mediteranskih marijanskih svetišta. Tom prigodom za program Radiopostaje Mir o ovome susretu u Međugorju i o svetištima iz kojih dolaze govorili su: vlč. Joseph Caruana, rektor svetišta Mellieha na Malti, vlč. Olivier Spinosa, rektor Notre-Dame de la Garde u Marseilleu, Francuska i vlč. Artur Jaku, rektor svetišta Gospe od dobrog savjeta, Skadar, Albanija.
Vlč. Olivier Spinosa upoznao nas je sa svetištem Notre -Dame de la Garde u Marseilleu. Oni slično kao i Međugorje imaju oko dva milijuna posjetitelja godišnje. Samo se razlikuje u tome što su kod njih 95 posto posjetitelja turisti, a u Međugorju su 95 ili više posto hodočasnici.
Istaknuo je kako mu je velika radost bila doći u Međugorje. Za svećenika je zaređen 2000. godine, a prije sedam godina je imenovan za rektora svetišta Notre-Dame de la Garde.
O izgradnji svetišta
Današnje svetište se sastoji od kripte i vanjske građevine koju zovemo bazilika. Sagrađena je u romano-bizantskom arhitektonskom stilu. To je jako važno za nas jer preko ove bazilike se želi pokazati ta veza između Istoka i Zapada. Marseille je mjesto gdje se Istok i Zapad susreću, ali se susreću i u štovanju Djevice Marije, kao Majke Božje. Živjeti ovu pobožnost prema Djevici Mariji, Majci Božjoj, znači živjeti otajstvo Utjelovljenja i povezivati se s dolaskom Božjeg sina na zemlju. Svetište je mjesto marijanske pobožnosti, već sam rekao da u ovo svetište dolaze ljudi iz Marseillea, to je domaće svetište i nastalo je kao lokalno svetište. Ljudi iz Marseillea imaju istinsku privrženost onoj koju vole zvati “Dobra majka”. Djevicu Mariju volimo zvati dobrom majkom. Nakon Francuske revolucije, redovnici su dali ovo ime Djevici Mariji, rekavši da je ona naša dobra majka, a ljudi iz Marseillea su htjeli reći da je dobra majka svih ljudi iz Marseillea, ona je naša dobra majka. Stanovnici Marseillea dolaze na ovo mjesto da se mole Djevici Mariji da joj povjere svoju bol, svoje projekte, svoju vjeru, svoju nadu da joj povjere mir da joj povjere sve što imaju u svojim srcima. Ona nam uvijek pokazuje Isusa svoga sina govoreći nam gledajte ga, on je tvoj mir, tvoja radost i ostvarenje onoga što najviše želiš, zapravo majka je ta koja nam pokazuje svog sina. Možemo reći da u svetište dolaze katolici iz Marseillea, ali i ljudi svih religija, muslimani, budisti. Vidio sam i židovske obitelji, i ateiste, čak i ako to nije baš logično ili racionalno. Čuo sam jednog gospodina kako kaže: ne znam jeli Bog postoji ali dobra majka je dobra majka, tako da se svi osjećaju ujedinjeni oko one koja ih prihvaća, koja je dobra majka. Ovo svetište je stvarno simbol Marseillea, koje je i jedno mjesto okupljanja u Marseilleu, Marija okuplja svu svoju djecu, a tu su i svi ostali koji dolaze iz Francuske. Svetište ima pravi utjecaj u Francuskoj. Svako jutro se misa prenosi putem katoličkog kanala KTO i na YouTubeu, tako da ima dosta gledatelja, u Francuskoj i u zemljama francuskog govornog područja. Svetište je orijentir, svjetionik. Ljudi dolaze iz svih zemalja jer to je turističko mjesto prije svega, ali pošto su misionari nekada polazili iz Marseillea, proširili su tu pobožnost na Notre-Dame de la Garde jer posljednju stvar koju bi vidjeli kad bi odlazili je bio kip Notre-Dame de la Garde koji dominira gradom i oni su ga vidjeli dok su napuštali luku. Dakle, ovo svetište je i lokalno i nacionalno i međunarodno u isto vrijeme.
O svetištu Notre-Dame de la Garde danas
Danas je šest svećenika na službi u ovom svetištu, ali ne smijemo zaboraviti ni posvećene osobe: imamo pet redovnica iz Reda Notre-Dame de la Salette. A tu su takoder i brojni laici, zaposleni ili dobrovoljci. Mi smo na službi u ovom mjestu koje prima dva i pol milijuna ljudi, hodočasnika i turista. Velika je radost raditi na misiji kako bi turisti postali hodočasnici. Ovo svetište je nastalo 1214. s čovjekom čije smo ime gotovo i zaboravili, čije ime ne znamo. Mi smo ga nazvali Pierre (Petar) a zapravo znamo samo prvo slovo P. Došao je na ovo brdo moliti i živjeti na ovom mjestu kako bi bio bliže nebu i vrlo brzo su mu se ljudi pridružili. Ono što je jako lijepo i različito od Međugorja u našem svetištu je da nije bilo nikakvo ukazanje, nikakva čuda na početku nego jednostavno samo želja jednog čovjeka da se moli, čovjeku čije ime ne znamo i ako smo danas ovdje i molimo se u ovom mjestu to je upravo zahvaljujući molitvi ovoga čovjeka. Vidimo kako molitva može trasirati put jednog života, jednog grada i jedne biskupije budući da se naša želja za molitvom rodila iz njegove molitve. Snažna molitva donesi plodove.
O prvom susretu rektora u Marseilleu
Prigodom dolaska Svetoga Oca, njegova je želja bila da se susretne s različitim rektorima mediteranskih svetišta. Papa je došao u Marseille zato što je jedan od važnih mjesta na Mediteranu, došao je zbog Mediterana, došao je da se moli za migrante i zbog mediteranskih susreta, ono je razlog zbog kojeg je došao. Da možemo zajedno gledati na Mediteran Kristovim očima, očima Djevice Marije, očima ljubavi, očima nade, očima vjere. Da Mediteran postane mjesto koje dokazuje da je mir moguć, da je moguće živjeti zajedno. Mediteran je kao mikrokozmos izazova s kojima se suočava cijeli naš svijet i ako je mir na Mediteranu, onda cijeli svijet može živjeti u miru. Ako ljudi mogu živjeti zajedno na Mediteranu, onda mir je moguć svugdje. Svetište se nalazi imeđu inicijative za izgradnju ove kulture i suživota jer to su mjesta prihvata, ne samo katolika, nego i ljudi drugih religija koji dolaze da se odmaraju, koji dolaze moliti, koji dolaze da se osjećaju dobro na ovim mjestima, kao što sam rekao za Gospu de la Garde. Ovo su mjesta gdje molitva može biti vektor mira, vektor boljeg suživota. Preko ovog susreta rektora, pozvani smo da molitva bude temelj za Mediteran, i onda će se suživot i mir temeljiti na molitvi. Sve što je dobro temeljit će se na molitvi iz ovih mjesta koja su mjesta prihvata, ali posebno u marijanskim svetištima jer tamo Djevica Marija nas uistinu dočekuje kao jedna majka. Ta svetišta su kao jedna kruna oko Mediterana, to su mjesta prihvata za ljude svih religija.
O susretu rektora u Međugorju
Prvo, tu je radost susreta, ali pošto nismo još stigli do kraja susreta nemam još sve zaključke ali jedan je da se trebamo nastaviti povezivati, posebno kroz molitvu. Jutros smo odlučili moliti svake prve nedjelje u mjesecu, jedni s drugima. To je velika radost, sad ćemo vidjeti kako to započeti na vrlo konkretan način, ne treba nužno biti neki prijenos ili nešto slično, ali to znači da prvu nedjelju u mjesecu mi molimo jedni s drugima. To može biti za vrijeme mise, klanjanja, krunice, nosimo jedni druge u molitvi i nosimo Mediteran u našim molitvama i molimo za mir u cijelom svijetu. Prigodom dolaska Svetog Oca napisali smo devetnicu mediteranskim svetištima. Pitanje koje smo si postavili je: Kako bismo mogli živjeti ovu devetnicu? Razmišljali smo zajedno da tijekom mjeseca svibnja, možda s prijenosom u različitim svetištima, kako bismo učinili nešto u nastavku onoga što nam je Sveti Otac predložio prije nekoliko godina, neka vrsta Mediteranskog molitvenog maratona. Stvari se slažu malo po malo, ali znamo da kad Gospodin duboko djeluje, kao što nam kaže prispodoba, stvari ne trebaju rasti brzo da ih ne spali sunce. Znači stvari pomalo rastu i neka Gospodin svemu daje da raste uz zagovor Djevice Marije.
O iskustvu Međugorja
Jedno veliko iznenađenje, lijepo iznenađenje. Nisam nikada bio ovdje. Puno sam čuo o ovom mjestu. Prvo što bih rekao je kvaliteta molitvene tišine, jer u svetištima je ponekad velika buka. Ovdje postoji stvarna kvaliteta tišine, htio sam reći da usred krunice, usred klanjanja, usred svih molitava koje izgovaramo, ono što je važno je kvaliteta tišine, koja je temelj molitve. Mi duboko osjećamo tu kvalitetnu tišinu, iz koje proizlaze riječi molitve. Ovdje sam doživio Mariju, Kraljicu mira kao kraljice šutnje, kraljicu nutarnje šutnje koja omogućuje ošluškivanje iz kojeg proizlazi molitva; to je uistinu jedno iskustvo dubine molitve koja obnavlja čovječanstvo.
Emisiju Međugorske minute u kojoj je gostovao vlč. Olivier Spinosa, rektor Notre-Dame de la Garde u Marseilleu poslušajte u audiozapisu.
Razgovarala: Dragana Pavlović
Prevela: Laurence Lovrić
Foto: Mateo Ivanković
