U programu Radiopostaje Mir Međugorje, u Međugorskim minutama, danas smo emitirali razgovor s međugorskim hodočasnicima koje smo 25. lipnja 2022. godine, za 41. obljetnicu ukazanja Kraljice Mira, zatekli u podnožju Brda ukazanja. Nakon sakramenta pomirenja, odlučili su se uspeti na brdo na kojemu je sve započelo prije više od četiri desetljeća, a od njih šest, koji su zajedno pristigli u Međugorje, za naš program progovorili su Anica Kuzmić rodom iz Mrkodola iz Tomislavgrada i Dean Lazarević iz Varaždinskih Toplica.
Anica nam je kazala kako je prestala brojati svoje dolaske u Međugorje pa smo upitali zašto se uvijek vraća?
“Zašto se vraćam u Međugorje? Zato što postoji veliki razlog, kao i kod većine ovih ljudi. To je vjera! Vjera u Boga, Gospu i Isusa. To je ono za što mi živimo i što nas vodi kroz ovaj život. Kada sam čula da se Gospa ukazala, odmah sam povjerovala. Ni jedne sekunde nisam posumnjala, bez obzira što se govorilo u javnosti. Nakon 41 godinu shvaćamo zašto je prva Gospina poruka bila poruka mira, jer život kako ide, upravo je taj mir potreban svim ljudima. Dok god imamo Boga, Isusa i Majku Božju, ne bojimo se budućnosti, idemo naprijed, s optimizmom, bez obzira na to što se događa oko nas. Pozitivno je što nakon 41 godinu, još ima onih koji prvi put dolaze u Međugorje. Za kraj bih sve pozvala da dođu u Međugorje, da se pomole Majci Božjoj i sve će biti lakše”, kazala je Anica, a zajedno s njom, njenom obitelji i užom rodbinom, bio je i obiteljski prijatelj Dean Lazarević iz Varaždinskih Toplica. Njemu je to bio drugi dolazak u Međugorje.
“Prvi put sam bio u listopadu 2021. godine i mogu reći da me nešto vuklo. Puno puta je bilo poziva da dođem, ali sam odgađao. Kako se u nogometu kaže, iz polušanse, iz ničega zabiješ gol, tako je bio i moj dolazak. U ponedjeljak je majka rekla: ‘Idemo u petak u Međugorje’, a ja razmišljam o koroni, maskama, hoću li uspjeti preći granicu, hoću li ostati u Međugorju ako budem pozitivan, no unatoč tim mislima krenuli smo. Samim dolaskom ovdje čovjek osjeti mir. Ovo je najljepše mjesto na svijetu. Kada te Gospa dotakne svojim rukama, to je nešto posebno. Ove godine bila je prilika dođi za obljetnicu ukazanja. Gospođa Anica i njena obitelj su nas pozvali. Samo Gospa zna zašto je to bilo ove godine. Uzeo sam godišnji odmor i stigao u Međugorje, za Gospu i dragog Boga ništa nije teško. Kada čovjek zna zašto ide ovdje, što će dobiti ovdje i koliko će ga to napuniti, nije teško preći sve one kilometre. Nakon povratka, kada sam bio prvi put, neki ljudi su me pitali: ‘Kako je to dolje?’, rekao sam im: ‘Idi, vidi, doživi i vrati se!’ To je ono što iskreno svima poručujem, idi, doživi na svoj način i vrati se. Poseban je osjećaj vidjeti toliko vjernika, hodočasnika, ali kada si u molitvi, osjetiš samo mir. Dosta sam proputovao, ali nigdje nije tako lijepo i mirno kao ovdje. Ljudi koji su bili 20-ak puta, kazali su mi da im je svaki dolazak poseban, mogu to potvrditi. Prvi put sam se uspeo na Brdo ukazanja u tenisicama, a danas idem bos, ne mogu na kamenčić stati, ali sam rekao neka to bude jedna žrtva za sve loše što smo učinili, da dobijemo snagu za krenuti dalje, da što više budemo na Isusovom putu i da idemo putem gdje nas Gospa vodi, čuva i brani od svakoga zla. Sve je u Božjim rukama, a ono što će biti jača vjera, što će biti jača molitva od sviju nas, Gospa će nam više pomoći, više ćemo doći ka tom zajedničkom cilju, da se jednom zauvijek uništi zlo na svijetu”, kazao nam je Dean Lazarević, a cijeli razgovor s njima poslušajte u audiozapisu.
Andrija Šego
