U Međugorju je u tijeku 27. međunarodna duhovna obnova za organizatore hodočašća, voditelje centara mira i međugorskih molitvenih i karitativnih skupina. Na ovoj duhovnoj obnovi sudjeluje oko 300 organizatora hodočašća, voditelja centara mira i međugorskih molitvenih i karitativnih skupina iz 40 zemalja. Jutros je Klanjanje Presvetom oltarskom sakramentu predvodio međugorski župnik fra Marinko Šakota, koji je potom održao i svoj nagovor na ovoj duhovnoj obnovi – u kojemu je govorio o molitvi, ali i pozvao na molitvu za mir u Ukrajini – a prenosimo ga u cijelosti:
Blizu bijaše židovska Pasha. Stoga Isus uziđe u Jeruzalem. U Hramu nađe prodavače volova, ovaca i golubova i mjenjače gdje sjede. I načini bič od užeta te ih sve istjera iz Hrama zajedno s ovcama i volovima. Mjenjačima rasu novac i stolove isprevrta, a prodavačima golubova reče: »Nosite to odavde i ne činite od kuće Oca mojega kuću trgovačku.« Prisjetiše se njegovi učenici da je pisano: Izjeda me revnost za dom tvoj. Nato se umiješaju Židovi i upitaju ga: »Koje nam znamenje možeš pokazati da to smiješ činiti?« Odgovori im Isus: »Razvalite ovaj hram i ja ću ga u tri dana podići.« Rekoše mu nato Židovi: »Četrdeset i šest godina gradio se ovaj hram, a ti da ćeš ga u tri dana podići?« No on je govorio o hramu svoga tijela. Pošto uskrsnu od mrtvih, prisjetiše se njegovi učenici da je to htio reći te povjerovaše Pismu i besjedi koju Isus reče. (Iv 2, 13-22)
Isus nas uči bitnim odnosima:
a)Najprije odnosu prema Bogu! Prema molitvi!
b)Iz tog odnosa prema Bogu trebaju izrastati odnosi prema ljudima!
1.ODNOS PREMA BOGU I MOLITVI
Isus čisti Hram, jer se od mjesta molitve pretvorio u mjesto trgovine. Umjesto da su u središtu Bog i molitva, u Hramu je vaga našla svoje mjesto i postala mjestom okupljanja. Isus se rasrdio, jer Bog nije trgovac. Bog ne prodaje i ne kupuje. Bog je darivatelj. Boga možemo upoznati ako ga otkrijemo kao darivatelja.
Zašto mi idemo u Hram (u crkvu)? Koji je smisao Hrama?
Smisao Hrama je molitva. Odnos s Bogom. Življenje iz odnosa s Bogom.
No, i molitva se može pretvoriti u trgovinu. Idem u crkvu i molim da mi Bog nešto dadne. Ne tražim Boga nego nešto od Boga. Po zakonima trgovine u molitvi sam i ja spreman Bogu nešto dati: vrijeme, novac, platiti nešto, učiniti nešto. Želim zaslužiti Božju ljubav. No, Hram nije mjesto gdje stječemo zasluge. Boga ne možemo zaslužiti. Molitva nije trgovina.
Sjetimo se onog farizeja koji moli u Hramu: «Hvala ti, Bože, što nisam kao grješnici. Ja molim, postim dvaput u tjednu, dajem milostinju…» Iako je sebe smatrao pravednikom, Isus kaže da farizej nije opravdan u Božjim očima. On svoju molitvu i post smatra zaslužnim činima, da stekne poene kod Boga.
Što je prvo u molitvi?
U molitvi nije na prvom mjestu dati Bogu nešto. Ne, nego primiti. Jer Bog nama želi dati. Zapravo, već nam je puno dao i prije nego smo ga zamolili. Zato nas Gospa tako često poziva da otvorimo svoje srce. A srce se otvara da nešto primi. Bolje rečeno da nekoga primi. Jer Bog nam želi dati sebe. Prvenstveno u euharistiji, u riječi i kruhu. Želi nam dati svoju ljubav. Želi nas ispuniti svojom ljubavlju. I želi da i mi drugima dajemo što smo primili.
U Hramu nije prvo: daj mi, Bože! Ne. U molitvi je prvo: hvala. Hram je mjesto zahvaljivanja. Najprije: hvala ti, Bože, a zatim: Bože, daj mi… Svećenik kaže u misi: «Uistinu, dostojno je i pravedno, pravo i spasonosno, svagda i svagdje zahvaljivati tebi, Oče sveti…» To je prva pravednost – reći: Bože, hvala ti!
Neki ljudi koji ne mole kažu: «Najvažnije je biti pravedan i činiti dobra djela.» Istina, ali što je prva pravednost? Prva pravednost je zahvaljivati. Pravedno je zahvaljivati za sve što smo primili, a toga je bezbroj. Svećenik to kaže u misi: «Uistinu, dostojno je i pravedno zahvaljivati tebi Gospodine…» Dakle, mi smo nepravedni ako ne zahvaljujemo! Mi smo pravedni ako zahvaljujemo!
Sve što imamo je dar. Sve nam je darovano. U zahvaljivanju, posebno u euharistiji, otkrivam besplatnu Božju ljubav. Otkrivam tu ljubav koja se razlijeva, daje, besplatno daje meni i drugima. Zahvaljujem Bogu koji mi je sve darovao. Sve je besplatni Božji dar meni. Počev od zraka kojeg ne vidim, ali od kojeg živim, pa do zvijezda.
Božja ljubav se razlijeva besplatno. Kad je stvarao, Bog nije imao vagu. Sebe je davao. Sebe je razdao. Sve što je stvorio je čudesno. Primjerice, svemir. Čemu sve to? Čemu svi ti planeti? Kakve koristi od milijardi planeta? Ili boje u prirodi. Zašto tolika raznolikost boja? Od svih tih planeta i boja nemamo koristi, ali oni imaju smisla. Zato Isus odobrava čin Marije, Martine sestre, koja «uzme libru prave dragocjene nardove pomasti, pomaže Isusu noge i otare ih svojom kosom» (Iv 12, 3). To Juda ne shvaća, jer u njemu vlada zakon vage pa sve mjeri korišću. «Nato reče Juda Iškariotski, jedan od njegovih učenika, onaj koji ga je imao izdati: ‘Zašto se ta pomast nije prodala za trista denara i razdala siromasima?’» (Iv 12, 4-5) Taj Marijin čin razlijevanja pomasti nije koristan, ali ima smisla.
Hram je mjesto divljenja. Misu nećemo iskusiti ako je u njoj puno riječi i objašnjavanja. «Gdje se previše objašnjava, tu se više nitko ne čudi.» (Eugène Ionesco) Znanje o cvijetu i opisivanje njegove ljepote nije dovoljno da bismo doživjeli cvijet. Doživljaj ljepote cvijeta događa se čuđenjem, a čuđenje počinje gledanjem. Ljepotu euharistijskih čina doživjet ćemo tek kad počnemo pozorno gledati i kad se gledanjem u nama probudi čuđenje.
Isus čisti Hram od kamena, ali Isusov cilj smo mi. Isus želi očistiti nas, jer mi smo hram Duha Svetoga.
Nama je potrebno čišćenje, jer se i naš odnos s Bogom od odnosa u ljubavi, u zahvaljivanju i u predanju pretvori u odnos trgovine. Molitva se pretvori u trgovinu.
Postoji i zagovorna molitva. I ona je važna. Smisao zagovorne molitve: ljubav prema drugima! Kad molim za druge, mislim ne samo na sebe nego i na druge. Isus moli za druge… Za Petrovu vjeru, za jedinstvo učenika… Gospa nas poziva da molimo za mir u srcima ljudi, u obiteljima, u svijetu, za obraćenje grješnika, za one koji nisu upoznali Božju ljubav i milosrđe, za duše u čistilištu…
CILJ KRŠĆANSKOG ŽIVOTA
Kraljica mira nas poziva da molimo, postimo, slavimo svetu misu, da se ispovijedamo, da se klanjamo Isusu… Koji je cilj kršćanskog života? Moliti, postiti, bdjeti, činiti dobra djela? Je li smisao molitve, posta, bdijenja i činjenja dobrih djela u njima samima ili oni upućuju na nešto drugo?
Reče Isus svojim učenicima ovu prispodobu: »Tada će kraljevstvo nebesko biti kao kad deset djevica uzeše svoje svjetiljke i iziđoše u susret zaručniku. Pet ih bijaše ludih, a pet mudrih. Lude uzeše svjetiljke, ali ne uzeše sa sobom ulja. Mudre pak zajedno sa svjetiljkama uzeše u posudama ulja. Budući da je zaručnik okasnio, sve one zadrijemaše i pozaspaše. O ponoći nasta vika: ’Evo zaručnika! Iziđite mu u susret!’ Tada ustadoše sve one djevice i urediše svoje svjetiljke. Lude tada rekoše mudrima: ’Dajte nam od svoga ulja, gase nam se svjetiljke!’ Mudre im odgovore: ’Nipošto! Ne bi doteklo nama i vama. Pođite radije k prodavačima i kupite!’ Dok one odoše kupiti, dođe zaručnik: koje bijahu pripravne, uđoše s njim na svadbu i zatvore se vrata. Poslije dođu i ostale djevice pa stanu dozivati: ’Gospodine! Gospodine! Otvori nam!’ A on im odgovori: ’Zaista kažem vam, ne poznam vas!’ Bdijte dakle jer ne znate dana ni časa!« (Mt 25, 1-13)
Kad Isus svojim slušateljima govori o kraljevstvu Božjem, onda se služi slikama iz života. Jedna od tih slika je o deset djevica koje čekaju zaručnika. Kraljevstvo Božje je kao iščekivanje zaručnika. Bog je kao zaručnik, a mi smo kao djevice koje ga čekaju.
U čemu se razlikuju mudre i lude djevice? I jedne i druge su djevice. Jedne i druge žive kreposnim životom. Nadalje, i jedne i druge imaju svjetiljke i ulje. Razlika je u ulju. Mudre su uzele dovoljno ulja za svjetiljke a lude nisu. O ulju sve ovisi. Ulje je presudno. Bez ulja svjetiljke se gase. Kad ima ulja, svjetiljke gore i osvjetljavaju prostor. U slici o ulju možemo shvatiti ono što Isus kaže Marti: Jedno je potrebno.
Što je ulje koje imaju mudre djevice, a koje nedostaje ludima? Serafim Sarovski smatra da je ulje stjecanje milosti Duha Svetoga. Upravo to, milost Duha Svetoga, nedostajalo je ludim djevicama. I lude djevice su bile djevice, što je po sebi velika krepost. No one su mislile da je smisao djevičanstva u samom vršenju kreposti. Vršile su kreposti, ostale su djevice, i mislile da su samim time ostvarile Božje djelo, a ispustile su otvarati se Duhu Svetome.
Glede molitve, posta, bdijenja i činjenja dobrih djela Serafim Sarovski zaključuje: «Koliko god molitva, post, bdijenje i sva druga kršćanska djela bila sama po sebi dobra i koliko god služila kao nužna sredstava radi ostvarenja toga cilja, svejedno se u njihovu izvršavanju ne nalazi cilj kršćanskoga života.
Istinski pak cilj našega kršćanskog života sastoji se u stjecanju Duha Svetoga.»
Za Serafima Sarovskog je važno još nešto: sve što se čini da se čini poradi Krista. «Post, bdijenje, molitva, milostinja i svako dobro djelo učinjeno poradi Krista sredstva su za stjecanje Svetoga Duha Božjega. Obratite pozornost, dragi moj, na to da nam dobra djela učinjena samo poradi Krista donose plodove Svetoga Duha. A sve ono što se ne čini poradi Krista, premda je i dobro, ne predstavlja nam nagradu u životu budućega vijeka, a i u ovozemaljskome životu također nam ne daje Božje milosti.»
Molitvu i post ponekad shvaćamo samo izvanjski pa mislimo: Dovoljno je moliti. Dovoljno je postiti. Dovoljno je činiti dobra djela. Dovoljno je imati samo svjetiljku. Dovoljna je vanjština. No Isus kaže da to nije dovoljno. Lude djevice su vikale: «Gospodine! Gospodine! Otvori nam!» Sjetimo se Isusovih riječi: «U kraljevstvo Božje neće ući svaki koji govori: Gospodine, Gospodine!» I farizej je molio u Hramu i postio dvaput u tjednu, ali Bog nije prihvatio njegovu molitvu i post. Ulje služi svjetiljci, da može svijetliti. Ulje je stjecanje Duha Svetoga. A to je upravo nedostajalo ludim djevicama. Zato su i nazvane ludima jer su zaboravile na nužan plod kreposti, na milost Duha Svetoga, bez koje nema spasenja.
Sv. Antun Pustinjak govori o trima voljama: Prva je Božja volja. Uči nas činiti dobro jedino radi stjecanja Duha Svetoga. To je ono ulje koje su imale mudre djevice. Druga je ljudska, vlastita volja. Uči nas činiti sve radi udovoljavanja našim požudama i činiti dobro poradi samoga dobra. Treća je volja demonska. Uči čovjeka ili da ne vrši nikakve kreposti ili da ih vrši iz častohleplja ili poradi nečega drugoga, ali ne radi Krista.
Ulje u svjetiljkama su darovi Duha Svetoga. A jedan od najvažnijih darova Duha Svetoga je ljubav. Kad nema ljubavi, svjetiljka se gasi. Kad ima ljubavi, u meni gori čežnja za Bogom, za Božjim kraljevstvom. Kad ima ljubavi, ima mira, imam snage, mogu pozdraviti drugu osobu, pa i onu koja mi nije po volji. Kad ima ljubavi, mogu ići na svetu misu, mogu uzeti vremena za molitvu, mogu oprostiti.
Naravno, ovdje se misli na ljubav o kojoj govori sveti Pavao: «Kad bih sve jezike ljudske govorio i anđeoske, a ljubavi ne bih imao, bio bih mjed što ječi ili cimbal što zveči. Kad bih imao dar prorokovanja i znao sva otajstva i sve spoznanje; i kad bih imao svu vjeru da bih i gore premještao, a ljubavi ne bih imao – ništa sam! I kad bih razdao sav svoj imutak i kad bih predao tijelo svoje da se sažeže, a ljubavi ne bih imao – ništa mi ne bi koristilo.» (1Kor 13, 1-3)
Isus poziva na bdijenje: «Bdijte dakle jer ne znate dana ni časa!» Razlog bdijenja je da ne ostanemo bez Duha Svetoga, jer upravo bdijenje i molitva omogućuju njegov dolazak. Potrebno je bdjeti jer i zlo djeluje i prevari čovjeka. Zlo je kao kradljivac. Lako nam ukrade ljubav, mir, radost, zajedništvo, a to su darovi Duha Svetoga. Zli nam oduzme ulje, «ugasi svjetiljku», ukrade razloge da ljubimo druge, da pozdravimo druge, da oprostimo…
Dakle, cilj kršćanskog života je otvarati se Duhu Svetome i primati njegove darove, a najveći od svih darova je ljubav. Smisao molitve, posta, bdijenja i činjenja dobrih djela nije u njima samima nego oni nam pomažu da se otvaramo Duhu Svetome i da sve što činimo, činimo radi Krista u nesebičnoj ljubavi.
2.ODNOSE S LJUDIMA ŽIVJETI IZ ODNOSA S BOGOM
Što znači odnose s ljudima živjeti iz odnosa s Bogom?
Idemo u Hram, u crkvu, da shvatimo da smo i mi Hram Božji. Ja sam Hram Duha Svetoga. I moja je supruga Hram Duha Svetoga. I moj je muž Hram Duha Svetoga. Muž razmišlja ovako: «Ja sam Hram Božji gdje će moja supruga doživjeti, iskusiti bezuvjetnu Božju ljubav, gdje će iskusiti Božju dobrotu, gdje se ja dajem njoj.» Isto tako razmišlja supruga: «Ja sam Hram Božji za moga muža, gdje će moj suprug doživjeti, iskusiti bezuvjetnu Božju ljubav, gdje će iskusiti Božju dobrotu, gdje se ja dajem njemu.»
To je sakrament! Tu se preko mene pokazuje Božja bezuvjetna ljubav i dobrota. To je dostojanstvo osoba i života.
Zato je u Hramu na prvom mjestu hvala, a ne korist. U brak ne ulazimo zbog koristi, da se okoristim drugom osobom. Ne nego da dadnem. Da dadnem sebe.
Majka Tereza je odgovorila Davidu na njegovo pitanje zašto je sretna: «Sretna sam zato što dajem.» Kad se i ja razdajem, kad se darujem, kada dajem, vraća mi se. Tako je bilo kad je Marija izlila na Isusa nardovu pomast: «I sva se kuća napuni mirisom pomasti.» (Iv 12, 3)
Brak je mjesto besplatnosti. Ne treba supruga zaslužiti ljubav. Ne treba muž zaslužiti ljubav. Suprug razmišlja ovako: «Moja supruga ne treba ništa činiti da bih je ljubio. Ja je ljubim zato što postoji.» I obrnuto. Nema vage da se mjeri koliko je tko uradio danas. Suprug razmišlja: «Supruga je meni besplatni dar.» A supruga: «Muž je meni besplatni dar.» I suprug i supruga stječu iskustvo: «Ono što jesam, ne mogu biti nigdje kao u braku i u obitelji. Ne moram glumiti. Ne moram se pretvarati. Mogu biti ono što jesam. I kao takav sam prihvaćen.» Tako se ljubav oslobađa od uvjetovanja.
Naravno, ljudi smo i slabi smo. Muž treba misliti na suprugu, znati joj dati «uho», pažnju. A žena treba misliti na muža.
U našim odnosima postoji trgovina, uvjeti: Ako ti mene voliš, i ja ću tebe. Ja moram biti u pravu, a ti moraš biti u krivu… U trgovini postoji vaga, ali u braku ne smije biti vaga. «Ja sam za tebe učinila to i to, ti trebaš za mene učiniti isto!» Muž će ženi: «Pa zar se nismo dogovorili da ćemo u braku dijeliti posao?! U vrtu je još uvijek lišće na zemlji. Zašto vrt nisi očistila i lišće pokupila?» Žena će: «Zato što tvoja polovica lišća leži na zemlji, zlato moje. A moje je lišće još na granama.» U braku ne smije biti vaga nego srce koje ljubi i koje je slobodno. Srce koje nije slobodno i koje ne daje slobodu drugome stvara u obitelji nezdravu klimu.
Dijete ne treba zaslužiti ljubav. Ne mora dobiti najbolju ocjenu u školi da bi ga roditelji ljubili. Brak i obitelj su mjesta zaštićenosti. Bio netko mlad ili star, zdrav ili bolestan, koristan ili nesposoban, ne igra nikakvu ulogu. Obitelj je mjesto bezuvjetnog prihvaćanja, i to je predivno. Svaka osoba u obitelji je bezuvjetno zaštićena i prihvaćena.
Bezuvjetna ljubav i slobodno srce daju slobodu drugome i stvaraju dobru klimu u obitelji. Milosrdno srce nadilazi uvjetovanja, a gdje nema uvjetovanja i gdje vladaju milosrđe i praštanje tu je radost.
Zato je važno da članovi obitelji rastu u bezuvjetnoj ljubavi. Ako ljubav raste, može se dogoditi da pogriješimo, da smo s nekim u sukobu, ali ako je ljubav u nama rasla, tada će ljubav nadvladati sukobe. U nama se mogu pojaviti negativne misli i osjećaji prema nekome, može se pojaviti tama, ali ako smo rasli u ljubavi, tada će ljubav nadvladati tamu.
Obitelj nije mjesto trgovine nego molitve. Zato članovi obitelji idu u Hram (u crkvu), mole i zahvaljuju. Zahvaljuju najprije Bogu, Stvoritelju, a zatim jedni drugima. Zahvaljujući otvaraju im se oči za toliko toga što svakodnevno primaju…
Božić je blagdan besplatnog Božjeg darivanja nama ljudima. Prilika je to da obitelj kako u Hramu (u crkvi) tako i u kući slavi svoj blagdan i da njezini članovi rastu u bezuvjetnoj ljubavi.
