-8.6 C
Međugorje
09.02.2323.

Propovijed provincijala fra Joze Grbeša u Međugorju 25. 11. 2022.

Večeras 25. studenog proslavljena je 25. obljetnica djelovanja Radiopostaje Mir Međugorju. Večernju svetu misu u crkvi sv. Jakova u Međugorju s nakanom za sve preminule djelatnike i podupiratelje predslavio je provincijal Hercegovačke franjevačke provincije fra Jozo Grbeš. Njegovu propovijed prenosimo u cijelosti.


 

Novo nebo i nova zemlja

Kaže nam Sveti Ivan večeras u knjizi Otkrivenja: “I vidjeh novo nebo i novu zemlju, jer — prvo nebo i prva zemlja uminu; ni mora više nema. I Sveti grad, novi Jeruzalem, vidjeh.”(Otk 20,1-4.11-21,2). Kada postanemo svjesni velikoga, da pripadamo velikom svijetu Stvoritelja onda postajemo ljudi koji vide. Smrt zamijenjena životom, grijeh zamijenjen milošću, Bog kao da uvijek iznova čini veliki zaokret. Svijet zla i moći, nevolje i muke, boli i tame zamjenjuje svijetom mira i milosti. To čine i oni koji su ga upoznali, pa i po njima svijet postaje novi i bolji.

Priroda govori

Prije ili kasnije sve što započne na zemlji dođe svome kraju. O kako je dobro biti svjestan prolaznosti. Mi smo dio nje. Ona je svuda oko nas. Kaže nam Krist: “Pogledajte smokvu i sva stabla”. POGLEDAJTE smokvu, cvijet, stablo, lišće, zemlju… pogledajte oko sebe. Pada lišće, mijenja se priroda. Mijena je stalnost života. Jesen je vrijeme tog raskrižja toplog i hladnog, zelenog i sivoga, životnog i mrtvog. Boje jeseni su najljepše boje zemlje. Boje jeseni pričaju priču prolaznoga. Stabla kao da održavaju olimpijadu, natječući se tko će pobijediti u ljepoti svoga lišća. Kao da pjevaju bojama i kao da daruju svijetu najljepše poglede. Upravo u jesen! Zanimljivo je da ova igra ljepote i boje u prirodi događa se upravo pred umiranje, pred odlazak. Kao da se u savršenosti putovanja događa odlazak. Sve će otići. Sve boje će nestati. Dolazi hladnoća, zima, led i snijeg. Nastaje smrt koja će uzeti sav vidljivi život. I onda u proljeće, taj život opet niče, nastaje, ponovno se diže, uskrisava! Postoji! Kako nam priroda šalje duboke poruke božanskoga. Našim očima je dano vidjeti. Našim dušama je dano prihvatiti. Našem umu je dano razumjeti. Hoćemo li ih uskladiti i vidjeti ljepotu života koji se mijenja, pokazuje, skriva, igra, ali uvijek je tu i nikada ne nestaje?

Čovjek je odraz prirode. On je slika stvorenoga. I u njemu se događaju mijene. I njemu i po njemu Bog stalno stvara i stalno govori. U toj prolaznosti osjećamo život. Da život sam, svu njegovu veličinu. Svaki trenutak je novi početak. Rijeka života je u vječnome sada. Ovaj trenutak. Ovaj dah između nas. Prostor između otkucaja našeg srca. Trenutak prije nego što trepnemo. U trenutku kad nam misao proleti kroz um. To je sve što je oko nas. Život. Teče život, beskrajno teče, nosi te od tada… do sada… do sutra. Slušajmo i čut ćemo njegovu glazbu. Tako onda, nije život kratak. On nikada nije kratak, nego se mi kasno sjetimo živjeti ga. Ne prolazi vrijeme nego mi.

I kada razumijemo tu ljepotu Stvoriteljeva djela, izgovaramo riječ, jednostavnu, ali veličanstvenu riječ: Hvala! Na kraju svakog puta ostaje nam reći samo hvala. Jer sve najljepše životne stvarnosti su dar, samo dar Boga živoga. Zastanimo vidjeti jednostavnost čuda života, ljepotu Božjeg pisma u prirodi i čovjeku. On stalno piše, slika, govori, pjeva… i sve to nama da vidimo, osjetimo, uživamo, učimo, radujemo se… U tišini svakog srca, u zahvalnoj memoriji. Nju trebamo iščitavati. Ona je jezik svoga Stvoritelja. Ona govori riječima znakova koji su otisci Njegovi. Čovjek samo treba vidjeti. Ali i u čovjeku se može nastaniti jesen. I može ne vidjeti ništa. Ali ako želi vidjeti onda će zaista vidjeti. Kao što je i u ovom mjestu tako puno ljudi otvorilo svoje oči.

I pita se čovjek u vremenu mijena i vremenu prolaznosti tko je on? On nije tijelo jer njegovo tijelo bez njega jest ništa. On je duša jer je duša puna života i svjetla i energije, gladna  za znanjem u stalno procesu traženja. Da i tijelo nije ništa drugo doli lađa, hram koji nosi našu dušu. Jer bez mene moje tijelo je ništa doli masa elemenata i vode. Bez duše tijelo je beživotno, bez-života. Stoga čovjek ne može biti određen samo stanjem ili zdravljem svoga tijela nego snagom svoje duše. Duše, koja stalno postavlja pitanja smisla, pitanja o ta “dva najvažnija dana u našem životu, dan rođenja i dan kada saznate zašto ste rođeni.” (Mark Twain)

Riječ i snaga

Kada postajemo svjesni prolaznoga, onda ćemo razumjeti i vidjeti ono što traje i ono što ostaje. Zato nam Krist i kaže večeras: ”Nebo će i zemlja uminuti, ali moje riječi ne, neće uminuti.” Njegova riječ neće uminuti. Ona ostaje. Nadilazi vrijeme i civilizacije, narode i pojedince, interese i moćnike. Riječ je to koja stvara i spašava.

Mi smo stvoreni na njegovu sliku. I naša riječ mora biti odraz njegove riječi. I naša riječ stvara. I ostaje u dušama ljudi oko nas. I naša riječ ima moć. Stoga je dobro se pitati kako koristimo riječ. Koliko bitnih i koliko suvišnih riječi izgovaramo svaki dan? Koliko puta naša riječ je bila oštra poput mača koji siječe i koji uništava? Koliko puta je ona blaga, riječ koja diže, liječi, pomiruje? Ako govoriš, neka tvoje riječi budu vrjednije od tvoje šutnje. U protivnom šuti jer će te šutnja naučiti govoriti! Šutnja rađa mudrošću, a mudrost uvijek susretom s veličanstvenim božjim SADA!

Radio Mir Međugorje

Danas je 25. godina Radiopostaje Mir Međugorje. Danas govorimo hvala za snagu riječi koja je radiovalove pretvorila u valove mira i dobra, činila da riječ Kristova dođe do mnogih duša, do vas večeras gdje god jeste, da riječ Marijina bude nada. Dok zahvaljujemo večeras na ovu obljetnicu, dobro je pitati sebe: kakve su naše riječi? Naše riječi su uvijek glas srca. Stoga se valja pitati kakvo nam je srce? Naše riječi su odraz stanja našeg Duha, stoga se valja pitati: kakvo je stanje naše duhovnosti? Kako je stanje naše ljubavi?

Sutra navečer već smo u novom vremenu, u vigiliji Došašća. Već smo opet u novom početku. Neka nam ovaj dan koji otkucava 30 dana do Božića bude povod da i mi budemo dio novoga, novog neba i nove zemlje čije će riječi liječiti, dizati, praštati, pomirivati, moliti i uvijek i uvijek i svaki dan izgovarati riječ: hvala. Hvala za život. Hvala za milost. Hvala za ljubav. Amen!

povezano

Youtube kanal

Instagram

Kolumne