23.2 C
Međugorje
13.06.2121.

Biblijska poruka 13. 5. 2021. i tumačenje fra Tomislava Pervana: Gospodinovo uzašašće – Spasovo – Križi

Kroz rado slušanu svakodnevnu rubriku ”Biblijska poruka dana” u programu Radiopostaje Mir Međugorje, kojom mnogi započinju dan, fra Tomislav Pervan već godinama tumači evanđelje.

Mk 16, 15-20   

Isus se ukaza jedanaestorici i reče im:

»Pođite po svem svijetu, propovijedajte evanđelje svemu stvorenju. Tko uzvjeruje i pokrsti se, spasit će se, a tko ne uzvjeruje, osudit će se. A ovi će znakovi pratiti one koji uzvjeruju: u ime će moje izganjati zloduhe, novim će jezicima zboriti, zmije uzimati; i popiju li što smrtonosno, ne, neće im nauditi; na nemoćnike će ruke polagati, i bit će im dobro.«

I Gospodin Isus, pošto im to reče, bude uzet na nebo i sjede zdesna Bogu.

Oni pak odoše i propovijedahu posvuda, a Gospodin surađivaše i utvrđivaše riječ popratnim znakovima.


 

Čuli smo završetak Markova Evanđelja. Isus se oprašta od svojih da bi ostao s njima u snazi Duha. Makar je u nebesima, on je sa svojima, nevidljiv. I djeluje snagom Duha u svojim učenicima te onima koji budu na njihovu riječ (po)vjerovali. Njihova djela, njihova riječ i popratni znakovi bjelodani su dokaz kako je Isus s njima, da je Isus uskrsnuo, kako je on s desne strane Božje. Izostanu li vidljivi znakovi, nema ni pravoga svjedočanstva za Isusa. Sve se onda svodi na ideologiju i propagandu.

Božja objava nije skup istina koje mi ljudi-kršćani trebamo vjerovati, nego je ona dijalog, razgovor, dvo-govor Boga i čovjeka ostvaren u Isusu Kristu. Stoga se na današnji dan ne treba pitati gdje je Isus, nego, tko je to Isus za mene, za nas, za cijeli svijet te koja je moja uloga u Isusovu djelu u svijetu. Što bi to on htio s mojim, s tvojim životom?

I jasno je jedno: Jest, naša domovina jest na nebesima, ali je ova zemlja naše polje rada. Treba učiniti ovu zemlju perivojem. Anđeli su pitali učenike nakon Isusova uzašašća, zašto „bulje“, zašto „zure“ u nebo? Na posao! Nema oklijevanja. Treba moliti za snagu Duha. Treba obrađivati je, evangelizirati, kultivirati. Navijestiti Radosnu vijest svakomu stvorenju. Upravo prema primjeru jednoga Franje koji je govorio također i pticama, ali i ribama i žabama. Ne gledati u nebesa, ne zanositi se titanskim projektima, nego kultivirati ovaj božanski perivoj, upravo kao što su to činili redovnici, monasi. Stvoriti kutak neba na zemlji, u samostanu, u opatijama.

Današnji nam dan skreće pozornost i oči s neba na našu zemlju. Kraljevstvo Božje nije nad oblacima, u nebesima, nego treba i očekuje svoje ozbiljenje, realizaciju ovdje na zemlji. Učenici trebaju kao Isusovi svjedoci krenuti u misije, do kraja svijeta i zemlje, okupljati ljude u novu zajednicu Kristovih otkupljenika, preobraženika. Božje kraljevstvo treba ovdje imati vidljive obrise, svoj prostor.

Kraljevstvo Božje nosi sa sobom i u sebi gradivo ove zemlje, a ne samo apstraktne misli i ideje. Svijet treba biti preobražen, pretvoren u novo, upravo kao euharistijski kruh. Ta se preobrazba događa na Duhove, započinje vidljivo i nastavlja se kroz cijelu povijest. Svi smo pozvani surađivati u tome djelu kao krštenici i pomazanici Gospodnji. Ne gledati, ne zuriti u nebo, nego učiniti zemlju ponovno obitavalištem za čovjeka, u miru i skladu.

Isus se ne ukazuje na kraju svim svojim učenicima nego izabranoj jedanaestorici. Juda je otpao. Ne očituje se cijelom svijetu, pa ni onim stotinama koji su mu ostali do kraja vjerni. Zacijelo je imao nakon uskrsnuća više pristaša od ovih izbranih. Ukazuje se njime i oprašta se od njih kao srčike novoga Božjega naroda. Isusa više ne možemo vidjeti, ali vidimo one koje je on ovjerovio, poslao, osposobio, koji su ga slijedili. Oni nam mogu biti čvrsto uporište.

I ta su jedanaestorica izmiješana skupina. U Galileji su. Dvanaesti nedostaje, on ga je izdao, i objesio se. Jedan pak drugi, onaj glasnogovornik, ga je triput sramotno zatajio, da ga poznaje. Do kraja zanijekao, da ga uopće poznaje. Niječući Isusa zanijekao je sebe kao osobu, svoj osobni identitet, jer je s Isusom proveo pune tri godine. Križajući Isusa iz svoga života prekrižio je sebe samoga.

Isus veli svojima na rastanku kako mu je dana sva vlast nebeska i zemaljska. Današnji je blagdan ujedno i anticipacija, predznak onoga što slavimo kad slavimo Krista kao Kralja svega stvorenoga. Kristu služiti u konačnici znači kraljevati. Da bi učenik bio poslan, mora drugovati i boraviti s Gospodinom. Mora biti u njegovoj školi. Mora biti poučavan, kršten njegovim Duhom, zahvaćen njegovom osobom. Otac šalje Sina, Sin i Otac šalju Duha, dok Duh i Sin šalju nas, šalju Crkvu da bude svjedokom njegova djela u svijetu. Tu je temelj misija svakoga od nas. Svi smo na svoj način pozvani misionirati, evangelizirati, jednostavnim riječima donositi Isusa Krista u svijet. To je ono što nas mora usrećivati.

Isusove završne riječi u Djelima apostolskim, prije uzašašća, ne govore ni o kakvu rajskom stanju na ovoj zemlji, nego je to jedan veliki, današnjim rječnikom kazano, akcijski plan koji je zacijelo ulio pomalo strah u kosti učenicima.

Cijela zemlja kao misijsko područje, sav svijet kao polje rada. Nismo li time odveć izazvani i preopterećeni? Mislili su, napokon, evo za nas neba na zemlji, evo za nas ministarskih mjesta. Kadli: Bit ćete moji svjedoci do kraja svijeta i vijeka! Tko želi u nebo, mora najprije, kao Isus, k zemlji, siromasima, nevoljnicima, potrebitima. Mora naviještati. Živjeti kao što je Isus živio. Tko se susreo jednom s Isusom, tom najsretnijom pojavom koja je hodila ovom zemljom, i nehotice osjeća potrebu slijediti ga u svemu, dijeliti sve Isusovo. I prenositi sreću koja se iz Isusa razlijeva.

Da, biti na zemlji očiju uprtih u nebo, ali raditi i pretvarati zemlju u edenski vrt. Nismo zatočenici ove zemlje otkako je Isus pokazao put u nebo. Ondje nas on očekuje. Kristovo je uzašašće naš životni program. Program koji moramo prihvatiti i odjelotvoriti. Raditi nesebično upravo kao što je to činio Gospodin Isus. On je došao ispuniti Očev plan. I ispunio ga je do kraja. Na nama je nastaviti to njegovo djelo, nastavljati ga do kraja svijeta i vremena. Isus nam je i tu uzor.

On svojom moći ne prisiljava, ne podvrgava, ne zarobljuje, nego nam ostavlja krajnju i savršenu slobodu. Isus nas samo u svojoj moći moli, poziva, u savršenoj slobodi. Svakome od nas veli kako smo do kraja slobodi staviti se njemu na raspolaganje, surađivati s njime u djelu spasavanja. Ako želiš, možeš se uključiti, možemo se zajednički uključiti u ovo djelo preobrazbe svijeta. Ne trebamo se bojati iskoraka za Isusom. Ništa ne ćemo izgubiti, naprotiv sve dobivamo.

Jedno je jasno: Mi Boga trebamo. Ali isto tako i Bog treba nas, mene i tebe. Zar bi nas bilo da nas Bog ne treba? Njemu u njegovu djelu nitko nije suvišan, nitko nepotreban. Sve nas treba, ma kako maleni mi bili i ma kako se maleni činili, sebi i drugima. Ti si njegova (za)misao!

povezano

Youtube kanal

Instagram

Kolumne