8.8 C
Međugorje
17.04.2121.

Biblijska poruka 24. 2. 2021. i tumačenje fra Tomislava Pervana – Isus – znamen svakomu naraštaju

Kroz rado slušanu svakodnevnu rubriku ”Biblijska poruka dana” u programu Radiopostaje Mir Međugorje, kojom mnogi započinju dan, fra Tomislav Pervan već godinama tumači evanđelje.

Lk 11,29-32

Kad je nagrnulo mnoštvo, poče im Isus govoriti: »Naraštaj ovaj naraštaj je opak. Znak traži, ali mu se znak neće dati doli znak Jonin. Doista, kao što je Jona bio znak Ninivljanima, tako će biti i Sin Čovječji ovomu naraštaju.«

»Kraljica će Juga ustati na Sudu s ljudima ovog naraštaja i osuditi ih jer je s krajeva zemlje došla čuti mudrost Salomonovu, a evo ovdje i više od Salomona! Ninivljani će ustati na Sudu s ovim naraštajem i osuditi ga jer se obratiše na propovijed Joninu, a evo ovdje i više od Jone!«


 

Isusovi suvremenici traže od njega znak da se ovjerovi. Hoće vidljivi znak s neba. Isus takvo što smatra besmislenim. Obraćenje je uvijek osobni korak i iskorak, nikada kolektivni. Obraćenje se ne može iznuditi nikakvim vidljivim znakom, nego samo čovjekovim osobnim stavom pred svojim Bogom. Ako im treba znak, onda je to sama Isusova osoba, Isus u svojoj osobi. Nema drugoga znaka Božje prisutnosti među ljudima.

Ovaj opaki i preljubnički naraštaj traži znak, ali mu se ne će dati, osim znaka Jonina. Isus će biti ubijen, ali će nakon tri dana uskrsnuti. To je konačni, eshatološki znak. Tko nije voljan povjerovati Isusovoj riječi, ne će povjerovati ni njegovim znakovima. Znakovi nikomu ništa ne koriste. O tome je pisao i Pavao Korinćanima (1 Kor 1,23-25).

Isus se skoro cijeloga svoga života morao dokazivati. Suvremenici od njega traže znakove, traže ovjerovljenje, traže od njega da čudesima potvrdi to što govori. S tim se suočio već za prvoga nastupa u nazaretskoj sinagogi, suočio se s time i kad su Ivanovi učenici bili poslani da u Ivanovo ime pitaju, je li Isus konačno ‘pravi’ ili da čekaju drugoga. Ni ondje Isus ne odgovara izravno, nego upućuje na znakove koje čini, znakove koji ga ovjerovljuju, jer su to izričito mesijanski znaci.

Toliko puta suvremenici postavljajući mu klopku pitaju ga spram znakova. Isus jasno odgovora svojim suvremenicima kako ne čitaju znakove vremena, kako su slijepi za ono što se događa u njegovoj osobi. Znakove će tražiti i Herod za Isusova suđenja, pa čak i kad Isus bude visio na križu, tražit će da siđe s križa. Uvijek ista kušnja pred Isusom, još tamo od kušnje u pustinji, kad je pobijedio Zloga i Napasnika.

Isus odbija takvo ovjerovljenje, a svoj naraštaj, svoje suvremenike naziva opakim, zlim, preljubničkim naraštajem, i njemu naviješta sud. Nevjernomu Izraelu suprotstavlja Isus dva primjera iz poganskoga svijeta: Veliki grad Ninivu i Kraljicu Juga – jedni se na Joninu propovijed obratiše, a ona kraljica došla je s kraja svijeta čuti mudrost jednoga Salomona, a ovdje je daleko više od samoga Jone i Salomona i Hrama. Čini se da su nevjernici, ‘nečisti’ pogani prijamljiviji za ono što Bog čini u Isusu Kristu nego sami Izabrani narod. Oni su samodostatni, već zasićeni, siti Božjih i riječi i govora. Pogani su pak voljni, spremni, čuti i obratiti se, što Izrael odbija učiniti.

Sam je Jona u osobi znak, kao što je i Sin čovječji znak u osobi nevjerničkom i preljubničkom naraštaju. U Isusu je Božja mudrost, daleko više nego u Salomonu, u Isusu je i navještaj obraćenja – daleko snažniji nego u Jone. Njegova osoba, njegova pojava stavljaju ljude pred konačnu odluku. Odluka mora pasti, mora se dogoditi ovdje i sada.

I prethodno je, za istjerivanja nečistih sila, Isus znao uzdahnuti, duboko, s otvorenim prigovorom, dokle će se još mučiti s tim grješnim i preljubničkim naraštajem. Nitko nije imun, svatko se mora čuvati da ga ne stigne Isusov prigovor. Svatko se mora pitati, sluša li dovoljno, predano i intenzivno Isusove riječi.

Isus nije poput Jone samo prorok, nije poput Salomona mudrac, nego je završna Božja riječ, konačni Božji opunomoćenik. Stoga su navedeni pogani tužitelji Izraelovi, tužitelji ovoga naraštaja komu neminovno prijeti sud. Isus uvijek smjera na čovjeka, upućuje riječ čovjeku, pojedincu, i u radosti i u žalosti. I ovdje za prigovora, i poslije, na križnom putu onim ženama koje su ga oplakivale. Želi da se svatko okrene k sebi i pogleda u svoju nutrinu, i konačno učini korak obraćenja.

Nema koristi biti radoznao u Isusovu okružju. Radoznalost ništa ne košta; lako je biti promatrač ili publika na tribinama, lako se informirati ili biti sudionik nekakva spektakla. Čovjek je trajno u potrazi za mudrošću života i smislom, želi otkriti sadržaj, smisao i ispunjenje svoga života. Kao znamen mudrosti za sva vremena slovi kralj Salomon, a kraljice od Sabe utjelovljuje u sebi čovjekovu potrebu i nagon za mudrošću i spoznajom. I kad je sve u Jeruzalemu iskusila, zaključila je jednostavno kako je tu daleko više od onoga što je sama na svoje uši čula u svojoj domovini.

Svi znamo kako je Salomon od Gospodina molio mudro srce, a ne bogatstva ili pak dugi vijek (usp. 1 Kr 3,5-9). Sva se čovjekova mudrost sastoji u tome: Boga spoznati, upoznati, iskusiti, i prema njemu usmjeriti svoj život. Ta je kraljica Juga u svojoj osobi znamen svih bogotražitelja, svih onih koji traže mudrost života, svih koji se ne zadovoljavaju plošnošću, jednodimenzionalnošću svoga egzistiranja.

Žudnja za pravom spoznajom tjera kraljicu s krajnjega Juga do Jeruzalema. Ona stavlja pod znak pitanja i upitnosti sve zemaljsko, sve što je čovjek u životu naučio. Ona je hodočasnik prema istini i spoznaji, hodočasnik istine. Isto se događa i s Joninom propovijeđu.

I on stavlja pod upitnik sav onaj život kojim ljudi žive u Ninivi, ali je to za Isusa dobrodošla prigoda, usporediti svoje suvremenike s Ninivljanima prije obraćenja. Nisu svjesni da se nalaze nad kraterom vulkana koji svaki trenutak može provaliti i sve ih odnijeti u nepovrat. Kraljicu Juga i Ninivljanje stavlja Isus svojim suvremenicima pred oči kao osobe koje su spremne na promjenu života i obraćenje. Oni su hodočasnici istine i mudrosti, uzori za sve potonje naraštaje, prema Isusovu poimanju.

U Isusu je daleko više od Salomona i Jone, daleko više od Krstitelja s njegovom propovijeđu, za koga je rekao kako je najveći među rođenima od žene, ali je svaki i najmanji u kraljevstvu Božjemu veći od njega (usp. Lk 7,28). Svaka istinska promjena ne događa se na temelju intelektualne spoznaje ili moralnoga zrenja, nego kad se čovjek susretne i suoči s Isusom Kristom i otvori njegovoj ljubavi. Onda postajemo dionici neba, obećanja, nebeskoga kraljevstva koje je Isus donio na ovaj svijet. To je povijest svih svetaca koji su postali svomu vremenu nešto kao vidljivi znak, a i danas. Oni su svakomu vremenu vidljivi znakovi Božje – Isusove prisutnosti.

povezano

Youtube kanal

Instagram

Kolumne

Ne daj se obeshrabriti

Nedavno sam čitao knjigu Bojno polju uma od Joyce Meyer. Jedan od naslova u spomenutoj knjizi upravo je ovaj koji sam stavio u naslov...

Dan ružičastih majica

Kada je Chuck McNeill iz Kanade, za prvi dan nastave devetoga razreda odjenuo ružičastu majicu, sigurno nije znao da će pokrenuti inicijativu za borbu...

Hoće li s Porfirijem i papa Franjo u Srbiju?

Izbor donedavnog mitropolita zagrebačko-ljubljanskog Porfirija Perića za 46. po redu patrijarha Srpske pravoslavne crkve svojevrsno je iznenađenje jer se očekivalo da će umjesto bivšeg...

Tesar iz Galileje – šutljivi svetac

Danas se moli deveta srijeda pobožnosti svetom Josipu. Kad razmišljam o njemu, kroz glavu mi se ispod njegova lika kao podnaslovi listaju svi uzvišeni nazivi...

Jesu li ti mreže prazne?

Naslov ove kolumne je ''posuđen'', ''kopiran'', ukraden... od jednog izdanja sve popularnije rubrike 'Pozitivna minuta' našega kolumnista fra Josipa Vlašića na njegovom Facebooku, Instagramu,...