Kratku emisiju ‘Duhovni poticaj – Živo vrelo’ slušatelji Radiopostaje Mir Međugorje mogu čuti od ponedjeljka do subote u 3 sata i u 7:10. Emisije priređuju svećenici i časne sestre u tjednim ciklusima.
Ovog tjedna, od 12. do 17. listopada 2026. godine, ‘Duhovni poticaj – Živo vrelo’ priprema i kazuje don Ivan Bijakšić, koji je na službi župnika u župi sv. Mihovila arkanđela u Prenju kod Stoca. Ako ste ih propustili u našem programu, njegova svakodnevna promišljanja donosimo i na web stranici.
Duhovni poticaj Živo vrelo 16. listopada 2026.
Mir koji dolazi iznutra
Dragi prijatelji, hvaljen Isus i Marija!
Danas želim s vama progovoriti o miru – onom koji možemo imati i onda kad je svijet oko nas pun tjeskobe.
Mnogi bi danas rekli da im je najdublji osjećaj strah. Strah od budućnosti, nemir, napetost, nesanica. Nitko od nas ne može zatvoriti oči pred stvarnošću: ne znamo kamo svijet ide, a mali broj ljudi može učiniti veliku štetu. Tjeskoba je postala gotovo epidemija našega vremena. Ali Biblija nam kaže da i izmučeni čovjek može naći mir u Bogu. On je naše utočište i tvrđava. Kad se Isus rodio, anđeli su navijestili mir. Prije odlaska Ocu obećao je učenicima svoj mir. Za onoga tko se u povjerenju preda Bogu postoji put prema tom miru – i to baš usred ovoga tjeskobnog svijeta.
Izvanjski svijet postat će svijet mira tek kad Bog stvori novo nebo i novu zemlju. Ali naš nutarnji svijet može već sada, dan za danom, biti sve više prožet Božjim mirom. Što više rastu povjerenje i nada, to više doživljavamo taj tajnoviti mir.
Taj mir vezan je uz prihvaćanje Božje volje. Tamo gdje čovjek ljubi, ne može biti nesretan. Kršćanski život jedno je veliko prihvaćanje. Ako je sve u našem životu dio Božjega plana ljubavi, onda je sve to i dobro – i možemo zahvaljivati na svemu. Često zahvaljujemo samo za ono što nam je ugodno, a kad kiša pokvari izlet, postajemo nezadovoljni. Ali Bog nas ljubi više nego što mi ljubimo sebe i bolje zna što je za nas dobro. Zato postoji razlog da Mu zahvaljujemo i onda kad ne ide po našem planu.
A kako dolazimo do toga mira i prihvaćanja? Obraćenjem prema unutra. Obratiti se znači okrenuti se, promijeniti pravac. To nije nešto što se dogodi jednom zauvijek, nego proces koji stalno traje. Istinsko obraćenje znači napustiti površinu i ući u dubinu. Naš je dom u Bogu koji prebiva u našoj nutrini. Često živimo kao u izbjeglištvu, zauzeti samo izvanjskim brigama – poput ribe izbačene na obalu. A stvoreni smo da stalno „plivamo“ u Bogu. U molitvi i šutnji oči nam se otvaraju i vraćamo se kući.
Napredujući u molitvi, primjećujemo da nam je sve manje potrebno mnoštvo stvari. Umjesto „daj mi zdravlje, novac, prijatelje“ sve više molimo: „Gospodine, nauči me ljubiti, pokaži mi svoje lice, pošalji mi Duha svojega.“ Na kraju se sve potrebe svode na jednu jedinu: potrebu za samim Bogom. Kad se izvučemo iz središta sebe i počnemo hvaliti Boga za ono što On jest, Njegov Duh ulazi u nas s radošću bez granica.
Zato vas danas, dragi prijatelji, potičem: ne tražite mir samo u vanjskim okolnostima. Predajte se Bogu, prihvatite Njegovu volju, uđite u dubinu molitve. Neka nam Gospodin Isus Krist, Kralj mira, pomogne donositi mir tjeskobnim srcima.
Duhovni poticaj Živo vrelo 15. listopada 2026.
Vjera koja nije samo moja
Dragi prijatelji, hvaljen Isus i Marija!
Danas želim s vama progovoriti o nečemu što mnogi danas misle: da je vjera samo moja privatna stvar, između mene i Boga, i da mi nitko drugi ne treba.
Često čujemo: „Ne želim da mi Crkva stoji između mene i Boga.“ Ali to je nesporazum. Gospodin nas nije učio da molimo „Oče moj“, nego „Oče naš“. Nije rekao „kruh moj“, nego „kruh naš“. Prije nego što prinesemo dar na oltar, rekao nam je da se pomirimo s bratom.
Ljubav prema Bogu neodvojiva je od ljubavi prema bližnjemu.
Ne možemo vjerovati sami, jednako kao što ne možemo ljubiti sami niti biti domoljubi sami. Sve najbolje u životu dolazi iz zajedništva. Liječnik ne može sam obaviti operaciju ako nema onih koji će mu pomoći dodati sve što treba pa čak i upozoriti ako nešto krene po zlu. Glazbenik kaže notama: „Idite zajedno!“ – i dobijemo simfoniju. Oni koji su htjeli sve držati samo za sebe, poput dinosaura, nestali su. A oni koji idu zajedno – pčele, mravi, ljudi – opstaju. Kako stupamo u kontakt s Kristom? Ne samo čitajući SP sami ili pjevajući duhovne pjesme u sobi, nego u zajednici. Bog je uvijek djelovao preko naroda, preko zajednice: preko Noe, Abrahama, Mojsija, proroka. Nikada nije davao svoja obećanja pojedincima širom svijeta, nego svome izabranom narodu preko vođe kojega je sam izabrao. I na kraju je Isus podigao tu zajednicu do punine – osnovao Katoličku Crkvu na Petru, Stijeni, i rekao da je vrata pakla neće nadvladati.
A gdje tu zajednicu najdublje doživljavamo? Na svetoj misi. Tamo ne stojimo sami pred Bogom. Tamo se okupljamo kao braća i sestre, slušamo isto Evanđelje, molimo istu molitvu, primamo istoga Krista u Euharistiji. Na misi susrećemo Krista ne samo u svojemu srcu, nego u tijelu Crkve – u onima koji stoje pored nas, u svećeniku koji služi u Kristovo ime, čak i u svome tijelu kao i u zajedničkoj molitvi i zahvali. Tamo postajemo ono što jesmo: jedan narod, jedna obitelj, CRKVA.
Zato, dragi prijatelji, ne bojte se zajedništva. Ne bojte se Crkve, molitve i zajedništva. U Međugorju to posebno osjećamo: dolazimo iz cijeloga svijeta, molimo zajedno, klanjamo se Isusu, a Gospa nas poziva da budemo jedna obitelj. Vjera raste kad je dijelimo s drugima. Ono što je samo moje ostaje malo. Ono što je naše postaje veliko. Danas se zapitaj: molim li se samo sam ili se i povezujem s braćom i sestrama u Kristu? Donosim li mir i drugima ili ga tražim samo za sebe? Neka nam Marija, Majka Crkve, pomogne svima da otkrijemo ljepotu zajedništva – jer tu susrećemo Krista.
„Jer gdje su dvojica ili trojica sabrana u moje ime, tu sam i ja među njima.“ (Mt 18,20)
Duhovni poticaj Živo vrelo 14. listopada 2026.
Ljubav koja ne ovisi o osjećajima
Dragi prijatelji, hvaljen Isus i Marija! Božji blagoslov koji nas slušate!
Danas želim s vama progovoriti o ljubavi – ne o onoj koja ovisi o tome sviđa li nam se netko ili ne, nego o onoj pravoj, kršćanskoj ljubavi koja dolazi iz volje i iz vjere.
Ne možemo kontrolirati svoje prve osjećaje. Nekoga nam je teško podnijeti, netko nas živcira, netko nam nije drag. To je ljudski. Ali iznad tih osjećaja možemo voljeti. Gospodin nam je zapovjedio: „Ljubite jedni druge kao što sam ja ljubio vas.“ Ta ljubav nije u osjetilima, nego u volji. Zato je moguće voljeti i one koji nam nisu simpatični – poradi Boga. Izvana čovjek može biti neugodan, ali iznutra u njemu još uvijek postoji Božja slika koju ljubav može obnoviti.
Lako je voljeti one koji nas vole i koji su nam slični. Ali prava ljubav počinje ondje gdje čovjek ne zavrjeđuje našu ljubav. Jer i nas je Bog volio dok smo još bili grešnici. Ako volimo samo one koji nam uzvraćaju, što posebno činimo? To čine i oni koji nemaju vjere.
Ljubav nije ni jedno dobro djelo koje povremeno učinimo da se osjećamo dobro. Ljubav je navika duše, vrlina koja se svakodnevno vježba. Nije dovoljno jednom pomoći nekomu na cesti, a onda kod kuće biti nestrpljiv prema svojim najbližima. Ono što svaki dan radimo, mislimo i govorimo oblikuje naše srce – ili prema nebu ili prema paklu. Ljubav nikad ne prestaje. Na nebu će ostati samo ona.
I s Bogom nije ugovor: „Ja ti dam molitvu, a ti meni blagoslov.“ Vjera počinje odnosom ljubavi prema Bogu i bližnjemu, a ne računicom. Kad ljubimo Boga, dobra djela dolaze sama od sebe. Ali sama dobra djela ne stvaraju ljubav.
Zato danas, kad te netko povrijedi ili ti je težak, pokušaj učiniti mu nešto dobro. Mrzi grijeh, ali ljubi osobu. Gledaj u njoj Krista: „Ogladnjeh i dadoste mi jesti… u tamnici bijah i dođoste k meni.“ Tamo gdje ne nalaziš ljubav, donesi je. Tada ćeš i sam biti bliže Bogu.
Duhovni poticaj Živo vrelo 13. listopada 2026.
Nada koja ostaje
Dragi prijatelji, hvaljen Isus i Marija!
Želim vam svima Božji blagoslov!
Danas želim s vama progovoriti o nadi – onoj pravoj nadi koja ne ovisi o tome kako nam danas ide, nego o Bogu koji sve drži u svojim rukama.
Nije najvažnije što nam se događa, nego kako na to odgovaramo.
Dok vjerujemo da život ima smisao, možemo podnijeti i teške dane. Nada je kao slagalica: dok znaš da će se na kraju složiti u lijepu sliku, možeš strpljivo slagati. Kad pomisliš da slike nema, sve postane teško.
Bog sve zna od vječnosti. Ništa nije izvan Njegove ruke – ili je Njegova volja ili je dopustio. Ali Njegovo znanje ne oduzima našu slobodu. Mi i dalje biramo. Bog ne razvaljuje vrata srca; On kuca. Kvaka je na našoj strani.
Čak je i Blažena Djevica Marija mogla odbiti biti Majka Božja. Bog ju nije prisilio. Ona je slobodno rekla „DA“. I Juda je mogao odbiti izdaju. Bog je znao što će se dogoditi, ali nije ih prisilio. Tako je i s nama: slobodni smo surađivati s Božjom ljubavlju ili se oduprijeti.
Bog dopušta i zlo, ali nikad ne dopušta nešto iz čega na kraju ne može izići neko dobro. Josipova braća su ga bacila u bunar i na kraju prodala, a Bog je iz toga izveo spas. Ljudi su razapeli Gospodina, a Bog je upravo iz toga križa izveo naše spasenje. Mi često vidimo samo prvi čin i već sudimo. A Bog vidi cijelu priču. Zlo ima svoj čas, ali Bog ima svoj dan.
Što onda mi možemo učiniti? Ono što je u našoj moći: moliti se, ljubiti Boga i svoje bližnje, raditi svoje dužnosti, držati se Božjih zapovijedi. A sve što je izvan naše moći prepustimo Njemu. Nema fatalizma. Nismo lutke, ali nismo ni sami.
Zato promijenimo srce. Umjesto da želimo samo ono što mi hoćemo, počnimo željeti ono što Bog hoće. Tada nitko ne može oduzeti našu radost, jer „Bog u svemu na dobro surađuje s onima koji ga ljube“.
Danas, kad te obuzme strah, ponovi: „Bog me ljubi i On je sa mnom.“ Predaj Mu brige i reci: „Budi volja Tvoja.“Neka nam Gospa, Majka nade, koja je slobodno rekla „DA“, pomogne da i mi svaki dan malo više vjerujemo i predajemo se.
Kratka molitva za nadu
Gospodine Isuse Kriste,
Ti si naša nada i naše utočište.
Kad me obuzme strah ili tuga,
sjeti me da Ti sve vidiš i sve držiš u svojim rukama.
Pomozi mi da želim ono što Ti želiš,
da predajem Tebi ono što ne mogu promijeniti
i da u svemu vjerujem u Tvoju ljubav.
Majko naša i Majko Crkve,
molim te, povedi me k svome Sinu.
Amen.
Duhovni poticaj Živo vrelo 12. listopada 2026.
Što nam vjera daje?
Dragi prijatelji, hvaljen Isus i Marija!
Danas želim s vama podijeliti nešto jednostavno, ali jako važno: što nam vjera u Boga zapravo daje u svakodnevnom životu.
Vjera nam prvo čuva slobodu. Živimo u vremenu kada nas sa svih strana bombardiraju porukama, vijestima i mišljenjima. Lako se može dogoditi da se izgubimo i da više ne znamo što je istina, a što laž. Gospodin Isus nam kaže: „Istina će vas osloboditi.“ Kad poznajemo istinu o Bogu i o sebi, nismo robovi svega što nam se nudi. Ne moramo trčati za svakim novim trendom niti se bojati da ćemo ostati bez nečega ako ne slijedimo sve oko sebe. Vjera nam daje unutarnju snagu da stojimo na svojim nogama i da živimo kao slobodni ljudi.
Vjera nam također odgovara na najdublja pitanja koja nosimo u srcu: Zašto postojim? Odakle dolazim? Kamo idem? Bez vjere čovjek često luta kao netko tko je izgubio sjećanje. Sve mu se čini besmisleno ili preteško. A kad vjerujemo, znamo da nismo sami, da imamo Oca koji nas ljubi i da naš život ima svrhu. To donosi mir, čak i onda kad okolnosti nisu lake.
Vjera nas uči gledati ljude drugačije. Svi mi, bez obzira jesmo li bogati ili siromašni, obrazovani ili ne, zdravi ili bolesni, nosimo u sebi Božji lik. Isus je za svakoga od nas prolio svoju krv. Zato nitko nije manje vrijedan. Kad to zaboravimo, počnemo ljude mjeriti samo po tome što mogu učiniti ili koliko imaju. A vjera nas vraća na ono bitno: da smo braća i sestre, stvoreni za ljubav i zajedništvo.
Konačno, vjera nam pomaže da gledamo na život očima Krista. Sve što radimo – posao, obitelj, brige, radosti – može postati molitva ako to predajemo Bogu. Ne moramo se bojati budućnosti niti se grčiti za ono što imamo. Što više rastemo u vjeri, to manje ovisimo o stvarima koje prolaze, a više se oslanjamo na Onoga koji nikad ne prolazi.
Zato vas danas, dragi prijatelji, potičem: ne bojte se vjerovati!
Vjera nije nešto teško ili daleko. Ona je dar koji nam Bog svakodnevno nudi. Kroz molitvu, kroz molitvu krunicu, kroz blizinu Majke Božje koja nas zove na obraćenje i mir, možemo svaki dan malo više otvoriti svoje srce.
Neka nam Gospa danas pomogne da živimo u toj slobodi i miru koji dolaze iz vjere.
