Kratku emisiju ‘Duhovni poticaj – Živo vrelo’ slušatelji Radiopostaje Mir Međugorje mogu čuti od ponedjeljka do subote u 3 sata i u 7:10. Emisije priređuju svećenici i časne sestre u tjednim ciklusima.
Ovog tjedna, od 1. do 6. svibnja 2023. godine, ‘Duhovni poticaj – Živo vrelo’ pripremao je i kazivao fra Fran Ćorić, član Hercegovačke franjevačke provincije koji je na službi đakona u župi sv. Petra i Pavla u Mostaru. Njegova svakodnevna promišljanja donosimo i na web stranici.
Duhovni poticaj Živo vrelo 6. svibnja 2023.
Kraj
Približavajući se kraju našeg druženja u duhovnom poticaju ovog tjedna, kao temelj za razmatranje bi nam mogao poslužiti Isusov nalog apostolima da pođu i učine sve ljude njegovim učenicima. U današnjem poticaju ćemo pokušati učiniti određeni trenutak savjesti da se ispita na početku i smiraju dana, fiksirajući predmet našeg fokusa na metaforično shvaćanje našeg odnosa s Bogom poput odlaska u školu. Prema tome: Jesam li se zapitao kako mi je u Isusovoj školi? Markiram li sate? Obraćam li pozornost na ono što mi se govori? Prepisujem li od drugih njihove odgovore na meni postavljena pitanja i biram li liniju manjeg otpora kako bih se nekako provukao ispod radara i nastavio s danom u nekom uobičajenom ritmu? Ili s druge strane, kako koristim sve darove koje sam primio u toj školi? Jesam li svjestan da mi je ta škola darovana i da se u njoj neophodno trebam angažirati? Bi li mogao biti drugima profesor u toj školi i ako da, što bi drugi mogli naučiti od mene? Što sam ja naučio od drugih? Jesam li samo zapamtio neke općenite definicije ili sam se trudio zaći u one kutke udžbenika rezervirane za one koji žele znati više? Dopuštam li svom učitelju da mi bude prijatelj i odgojitelj. Na ova, kao i bilo koja druga pitanja, možete dati sami sebi odgovore. Bog neka blagoslovi vas i vaše traganje za odgovorima!
Duhovni poticaj Živo vrelo 5. svibnja 2023.
Pogled
Tko zna u što sve gledate za vrijeme slušanja ove emisije. Možda ste zamišljeni pa vam nije važno koje su stvari ili osobe koje prolaze pored vas, moguće da vam pogled smjera prema popisu obveza koje imate tog dana, a možda jednostavno ste usredotočili svoj pogled na jednu točku dok pozorno slušate ono što vam se ima reći. I iz toga izvlačimo temu današnjeg duhovnog poticaja. Jasnoća i čistoća pogleda. Kako bismo lakše razumjeli ono što želimo reći time, pokušajmo si ponovno osvijestiti pogled kojim nas gleda Bog. Očima sličnim našim roditeljima ili supružnicima. Dok to činimo, postanimo svjesni da je taj Božji pogled očišćen od svega onoga što ga može ograničiti ljudskim riječima i vinuti se u svijest da je ta zjenica fiksirana na cijeli svijet, uključujući tebe i mene. Kako veličanstveno. To je pogled koji vidi potencijal, sposobnost i kreativnost koju pojedinac može imati. Taj pogled u tebi vidi tebe. I kako je onda važno da taj pogled baštinimo i mi u našim očima. Da u drugima gledamo sebe i da im pristupamo upravo onolikom ljubavlju kojom bismo htjeli da se nama pristupa i da se nama odnosi. A ljubav se ne može naučiti. Ljubav se gleda i promatra i ljubav nema svoje parametre. Ljubav je svjesna odluka pogleda na ono što je iznad bilo kojeg razumskog shvaćanja. Ljubav se ne boji pogledati u pod kako bi drugi bio veći i ljubav nikada ne drži jedno oko zatvorenim kako bi gledala polovičnu sliku. Ljubav skoro pa da ne trepće. O vječnog li i lijepog pogleda! Hvala ti Bože što sam i ja pogledan i što mogu gledati druge. Ti sve blagoslovi!
Duhovni poticaj Živo vrelo 4. svibnja 2023.
Kako je lijepo biti ti!
Dragi prijatelji, Gospodin vam dao mir!
Kako je lijepo biti ti! U paleti svega što postoji upravo ti činiš onaj lijepi dio slagalice koji ovu predivnu avanturu života čini ljepšom i oku ugodnijom. Baš ti u svojoj originalnosti Božjeg stvora! Upravo takav kakav jesi. I čemu onda posezati za iluzijom bivanjem kao netko drugi? Za nekim sredstvom koje te može tek prividno i privremeno učiniti sretnijim i zadovoljnijim? Trošiti darovano vrijeme u slijepe promašaje koji ti neumorno pokušavaju pokazati kako se isplati biti kopija drugoga. Uvjeravati se u nešto što je ispražnjeno od sadržaja nije ništa drugo doli praznovjerje. A ovdje govorimo upravo o tome. Praznovjerje da je drugi bolja verzija mene koja ja tek trebam postati. Pa tako usvajam njegov korak, ponašanje, smijeh, način razmišljanja i postajem loša verzija obojice. Uskraćujem drugom sebe. Ne dozvoljavam mu pokazati svoju posebnost i dostojanstvo. I dok se gubimo u dokazivanju drugima da je laž istina, pomalo shvaćamo da od toga nema koristi. Jer samo činimo uslugu laži, dok svoju istinu, iz tko zna kojih razloga, držimo skrivenu od tuđih pogleda. I kako je to porazno. A cijelo vrijeme nam se nudi pobjeda nas samih skupa s našim Bogom. I zbog čega se onda plašiti? Pustolovina darovanja svijetu još jedne ljepote je tek pred nama. Poručimo stoga zajedno svima kako je lijepo biti ti! Bog vas blagoslovio!
Duhovni poticaj Živo vrelo 3. svibnja 2023.
Strah
U današnjem razmišljanju kratko ćemo se osvrnuti na strah. Ne znam postoji li bilo što, u nutarnjem planu, što može više paralizirati čovjeka od straha. Ono što je kod njega zanimljivo jest da je vrlo često, ako ne i uvijek, usredotočen na neke događaje za koje je moguće da će se zbiti, nipošto na one koji su se već odigrali. Dakle, njegov pogled odlazi naprijed. Možemo reći da strah uvijek gleda dalje. I kao takav, ukoliko nas uspije cijele obuhvatiti, ne dopušta bilo kome da djeluje u nekom pravcu koji bi ga mogao izbrisati iz postojanja u nečijem mentalitetu. Naravno da ovdje ne bi trebalo biti izvedeno kao zaključak da straha nikada ne smije biti, jer onda ne bismo mogli govoriti o njegovoj ljepšoj suprotnosti. Ne neustrašivost, nego hrabrost. Poput straha, i hrabrost ima svoju vizuru usmjerenu ka onom obzorju kojemu se pristiže, ali ona kao takva, računa na čovjeka i na njegov angažman kako bi pojedinac nadvladao strah. Situaciju koju možemo predočiti jest molitva u Maslinskom vrtu. Isus koji, ne samo od straha, nego iz duboke agonije prolijeva krvavi znoj proživljava iskustvo straha, ali hrabro korača dalje u svoju sudbinu. A ako ni za koga ne možemo reći, možemo za njega da je imao razloga za osjećati strah. Ali hrabrost je ona koja osvaja pobjedu u borbi između pasivnosti i aktivnosti. Gospodin je svoju hrabrost crpio iz posjedovanja smisla svoga djelovanja – svoga Oca. A i na taj način nama šalje poruku. Ukoliko naš život ima svoj nepromjenjiv smisao, a da ne ulazimo u detaljnu analizu tog pojma, odlučno ćemo reći da je to Bog, šansa da strah preuzme kontrolu nad našim djelovanjem postaje minimalna. Ali se ne gubi, jer Bog nikada nije bježao od zbilje koju život sam po sebi nosi. Pa ako treba proći i strah, prolazit ćemo ga skupa s Gospodinom. Stoga, hrabro naprijed! Bog vas blagoslovio!
Duhovni poticaj Živo vrelo 2. svibnja 2023.
Znam li da mogu biti svet?
Tko zna koliko smo puta čuli pitanje koje nas stavlja pred odluku životnoga poziva. Od dječjih koraka preko adolescentskog hoda vrlo vjerojatno smo nekoliko puta promijenili naše životno usmjerenje i davali si odgovor na pitanje to želimo biti kada odrastemo. I sada, dok slušate ovu emisiju, neki su od vas već izabrali svoj životni poziv, dok ostatak još plovi morima izbora u koju luku želi usmjeriti svoju lađu. No, jesmo li se zapitali ikada u životu, želimo li biti sveti? Bez obzira koje zanimanje radili i u kojoj se životnoj fazi nalazili, želimo li naš izbor, ali i život učiniti svetim? Imamo li tu svijest da možemo nekome biti primjer i da će netko nakon što pređemo s ovoga svijeta u vječnost baš preko nas upravljati molitve Bogu i da upravo ti i ja možemo biti nekome pomoć kako stići do neba. Proradi li nam imalo onaj sveti inat koji prkosi zakonitostima prolaznosti i privremenoga? Kao da u nama tinja ono nešto da budemo zapamćeni… da ne odemo u zaborav i u kontejner prošlosti. U svim pokušajima davanja odgovora zbog čega ne bismo htjeli staviti prefiks sveti/sveta ispred našeg imena nailazimo samo na jeftina opravdavanja. Jednostavno iz razloga što nemamo volje za tim. Teško nam je preuzeti odgovornost i biti dugoročan. Jer tko će znati kako ćemo se ponašati pred valovljem života i u potencijalnim brodolomima. Moguće da ćemo pogriješiti. Strah i pasivnost preuzimaju naše djelovanje i postajemo biljka koja se zatvara u svoju zonu ugode, dok u isto vrijeme si ne uspijevamo predočiti da su i sveci grešnici. Pokušajmo zamisliti sv. Majku Terezu, Franju iz Asiza i papu Ivana Pavla II. kako odlaze na ispovijed i govore svoje grijehe. Grijehe, ne vrline. Prljavštinu i ono čega se srame. E upravo to su govorili naglas imenom i prezimenom. Grijeh po grijeh. I dobili ono isto odrješenje koje i mi dobivamo u ispovijedi! Pa što nas onda više koči? Je li Bog njih više ljubio nego nas? Koja li je samo šansa pred nama! Koja mogućnost i koja ponuda! Dragi slušatelju, znaš li da možeš biti svet? Bog te blagoslovio.
Duhovni poticaj Živo vrelo 1. svibnja 2023.
Je li me Bog traži?
Ono o čemu ćemo danas pokušati promišljati jest pitanje koje nas ne bi trebalo ostaviti ravnodušnim: Je li me Bog traži? U samom početku valja nekako logično reći da nas je Bog već pronašao time što on sam od sebe postoji i što je sve stvorio i sve uzdržava. Neosporiv vrhunac njegove skrbi za sve što postoji promatramo u djelima utjelovljenja u svome Sinu postavši čovjekom te u događaju uskrsnuća. Na taj način možemo reći da je Bog „pronašao“ cijeli ljudski rod i sve što ga omeđuje u njegovu postojanju. Ipak, uz sve ovo što je istina i što se zaista zbilo, ne može se ljudskim duhom ne provući pitanje o posebnosti tih svih događaja za njega samoga. Što je to točno zbog mene važno i traži li Bog danas mene i ako jest, na koje načine? Nikako ne možemo reći da je Bog završio svoju priču sa svijetom isključivo na način da ga je otkupio uskrsnućem Isusa Krista, jer bi to bilo paradoksalno i nedoraslo liku Oca koji je vječan i koji nam se objavio u Bibliji. U tog Boga se ne bi trebalo ni vjerovati niti gajiti povjerenje prema njemu, jer ne bi bio prisutan u nečemu što se tiče nas danas i naših uvjeta u kojima živimo. Čineći određenu manipulaciju s pitanjem Božjeg traženja, moguće nam je uvidjeti da nas Bog nije nikada ni izgubio. Zastorima koje su neprilike otkrivale tek zasjenjen njegov lik ne može govoriti u prilog njegova zaborava tebe i mene. Ponuda da se čini dobro i da se slijedi njegov glas gdje god bili i u kakvim god se uvjetima nalazili, ostaje ista. I kakva to situacija može u cijelosti obmanuti postojanost i dobrotu njega koji nadilazi svaku našu kategoriju shvaćanja? I što to može staviti u zaborav onu već navedenu činjenicu da dragi slušatelju nisi proizvod pukog slučaja nego produkt bezuvjetne ljubavi koja je htjela da postojiš upravo u ovom trenutku i sa svim svojim okolnostima? Koliko je nekada potrebno u odgovaranju na pitanje je li nas Bog traži postati svjestan da smo već nađeni i da jednostavno ne možemo biti zaboravljeni. Moguće da je u našim traganjima ostavljena Uočavamo li izazov u ovome? Usprkos svemu, imamo mogućnost izbora činiti ono što nam je taj svemogući, a toliko bliski, Bog dao. On neka vas blagoslovi.
