Kratku emisiju ‘Duhovni poticaj – Živo vrelo’ slušatelji Radiopostaje Mir Međugorje mogu čuti od ponedjeljka do subote u 3 sata i u 7:10. Emisije priređuju svećenici i časne sestre u tjednim ciklusima.
Ovog tjedna od 10. do 15. veljače 2025. godine, ‘Duhovni poticaj – Živo vrelo’ priprema i kazuje fra Julijan Madžar, svećenik Franjevačke provincije Svetog Križa Bosna Srebrena, koji je trenutno na službi župnog vikara u župi Rama-Šćit. Ako ste ih propustili u našem programu, donosimo ih i na našoj web-stranici.
Duhovni poticaj Živo vrelo 11. veljače 2025.
Milosrđe
U litanijama božanskog milosrđa molimo – milosrđe Božje, neograničeno u sakramentu krštenja i pokore. Često znamo Boga ograničiti na nekakve naše propise, a u biti Bog je neograničena ljubav, dobrota i praštanje. Zato su djeca najbolje shvatila Isusa, jer su djeca neopisiva i neograničena dobrota.
Jednog popodnevnog dana je padala kiša. Gospođa se oprezno vozila autom jednom od glavnih prometnica u gradu. Njezin sin, koji je sjedio pored nje odjednom reče: „Razmišljao sam nešto…“ Majka bijaše znatiželjna o čemu je razmišljao njen sin, pa ga upita: „O čemu si razmišljao, sine?“
„Kiša je,“ počne objašnjavati dječak, „poput grijeha, a brisači su kao Bog koji briše naše grijehe.“
Kad se malo pribrala, iznenađena majka reče: „Sigurno primjećuješ da kiša neprestano pada? Što to znači po tvom mišljenju?“
Dječak nije čekao s odgovorom, nego reče: „Mi ne prestajemo griješiti, a Bog nam stalno prašta.“
Ne postoji knjiga u kojoj su zapisani naši grijesi, jer Bog nema popisa ni kataloga. On nas promatra ovog časa i bezuvjetno nas prihvaća!
Duhovni poticaj Živo vrelo 10. veljače 2025.
Molitva
Danas slavimo hrvatskog mučenika i sveca Alojzija Stepinca. Stepinac je doživio progon i mučenje. I u tom svom mučeništvu ostavio nam je velik primjer. Dok se nalazio u progonu i mučeništvu, nije odustajao od svojih principa i vjernosti Bogu, a to je uspio jer se hranio molitvom. Glasovita i do danas je živa njegova izjava – kad vam sve uzmu, ostanu vam dvije ruke koje možete sklopiti i moliti.
Svakoga dana o podne, neki mladić bi se pojavio na vratima crkve, zaustavio se nakratko i odlazio. Župniku je bio sumnjiv, pa ga jedan dan upita zašto dolazi pred crkvu. „Dođem se pomoliti“, odgovorio je mladić. „Pomoliti se?! Što možeš izmoliti za tako kratko vrijeme?“ „Pa…svakoga dana dođem u crkvu o podne i kažem: „Isuse, Luka je“, a zatim odem. Molitva je kratka, ali siguran sam da me Isus čuje.“ Nekoliko dana kasnije, mladić je teško stradao u nesreći koja se dogodila na poslu, pa je prevezen u bolnicu. Ležao je u sobi s ostalim bolesnicima, ali njegovim se dolaskom raspoloženje potpuno promijenilo. Mladi i stari često bi se našli pored njegova kreveta, a on bi svima udijelio smiješak, riječ ohrabrenja i poneku šalu. Posjetio ga je i župnik. U pratnji medicinske sestre sjeo je pored njegova kreveta. „Rekli su mi da si teško stradao, ali da unatoč tomu hrabriš sve druge bolesnike. Kako u tome uspijevaš?“ „Zahvaljujući onomu koji me posjećuje svaki dan o podne.“ „Ali ovamo nitko ne dolazi o podne“, upadne mu u riječ sestra. „Dolazi, dolazi, svaki dan o podne. Stane na vrata moje sobe i kaže: „Luka, Isus je“. I onda ode.“
