Kratku emisiju ‘Duhovni poticaj – Živo vrelo’ slušatelji Radiopostaje Mir Međugorje mogu čuti od ponedjeljka do subote u 3 sata i u 7:10. Emisije priređuju svećenici i časne sestre u tjednim ciklusima.
Ovog tjedna, od 12. do 17. veljače 2024. godine, ‘Duhovni poticaj – Živo vrelo’ pripremao je i kazivao fra Fran Ćorić, član Hercegovačke franjevačke provincije koji je na službi župnog vikara u župi sv. Petra i Pavla u Mostaru. Njegova promišljanja donosimo i na web stranici.
Duhovni poticaj Živo vrelo 17. veljače 2023.
Božji cilj – dobrobit svega što postoji
Dragi prijatelji, Gospodin vam dao mir!
Postoji li netko tko nije pozvan na Gospodinovu gozbu? Ima li netko tko se neće naći na popisu uzvanika? Zamislimo na trenutak da moje ime tu neće biti upisano. Koja strahota. Da u cijelom svijetu, od svih ljudi, neću biti pozvan za Isusov stol. Zaista užasno. Time uviđamo koliko je to u isto vrijeme nerealno. Da Bog ostaje nevjerodostojan svojim riječima i djelima i da svoju univerzalnost isključi na meni. Kada se malo zadržimo na toj rečenici, gotovo da možemo ustvrditi kako je djelomice to i učinio. Sa mnom nije postupao kao i sa svakim drugim čovjekom, nego posebno. Naravno da se pritom odnosio sa svakim pojedincem na jedino njemu poznat način.
Prema tome, Božja univerzalnost je njegova posebnost i svrnutost pogleda na svakog pojedinca, jer u Boga nema šablona niti neke egzaktne znanosti. Naravno da je njegov cilj uvijek isti – dobrobit svega što postoji – međutim, maštu nam golica tematika načina na koji je on to činio. Time nam se ponovno daje do znanja koliko je Bog sam po sebi poseban te da je uostalom njegova šablona – nepredvidivost i ljubav. I zbog toga je nemoguće govoriti o Bogu koji nekoga isključuje, jer time bi negirao sam sebe. Kako bi taj Bog, koji je ljubav sam po sebi (i to ona koju si ne možemo pretočiti, koliko god o njoj pisali ili je gledali u sakramentima) mogao reći svom stvorenju ti nisi poželjan za mojim stolom? Jednostavno nemoguće.
Nakon što smo to shvatili, uviđamo koliko smo dostojanstvo primili i onda nas to treba poticati da svi zajedno gradimo novi, bolji i pravedniji svijet, jer u sebi nosimo tračak tog Boga koji nas je stvorio. Samim time, našim djelima svjedočimo i drugima kakav je to Bog… ogromno povjerenje nam je dano te velika privilegija. I kada nam dosadi činiti ono što nam je od Boga darovano činiti, uvijek možemo doći za njegov stol na okrepu. Prema tome, ne bojte se činiti! Bog vas blagoslovio!
Duhovni poticaj Živo vrelo 16. veljače 2023.
I moj Bog je, dok je hodao zemljom, postio
Tijekom korizme nije rijetkost da si učinimo prisutnijom praksu posta. U našem narodu je ostao hvalevrijedan običaj provođenja posta u obliku konzumiranja isključivo kruha i vode, dok prema definiciji Crkve post bi bio pokorničko djelo koje bi pojedinac provodio na način da bi u danu pojeo jedan obrok do sitosti, uz dva manja obroka. Međutim, nije rijetkost da čujemo kako nije samo taj post dovoljan, nego netko govori da treba postiti od suvišnih riječi, mobitela ili bilo čega modernoga te da je to pravi post koji bi uvelike rasteretio suvremenog čovjeka.
Tim rečeno, možemo uvidjeti koliko smo i mi omeđili post na uzdržavanje od određenih radnji ili jela. Naravno da se time želi postići disciplina unutar čovjeka te naglasiti važnost duhovne volje koja je sastavni dio pojedinca. No ono što je vrlo važno shvatiti jest to da je post čin slobode. Koliko god su mi dva dana u godini od Crkve propisani kao obvezan post i nemrs, toliko ja svakom drugom danu trebam slobodno pristupati i birati postiti kako bih bio cio prisutan u danu, a ne djelomičan. Jer drugačije nema smisla.
Činiti nešto samo zbog toga jer se mora je bespotrebno, jer time se možemo dovesti u opasnost samo da ispunimo zakon i umirimo savjest, dok poanta onoga zbog čega nešto činimo, ostaje daleka i gotovo zanemariva. Važno je znati da je i moj Bog, dok je hodao zemljom, postio. Potkrepljujući svoj post slobodnom odlukom za istim, vidimo da su njegova djela bila u potpunosti usklađena s njegovim likom. U konačnici, čin Božjeg posta u kojem nije bio daleki glas ili sjena, nego jedan od nas, dovoljan je dokaz da me post približava drugomu. I zbog toga post. Potpuni čin slobode kojim sam sebi biram čovještvo, kako bih drugima bio ni više ni manje nego – čovjek. Bog vas blagoslovio!
Duhovni poticaj Živo vrelo 15. veljače 2023.
Bog koji ne ostavlja
Jesam li ikada razmišljao o tome da mi se Bog daje kao ponuda? Koliko god je on svemoguć i moj stvoritelj i koliko god je sve u njegovoj ruci da sada može učiniti da mene jednostavno nestane ili da mi pokaže svu ljepotu raja, ukoliko to on hoće, toliko mi se on sam postavlja kao netko tko mi je na slobodan izbor. Tako reče u svojoj poznatoj evanđeoskoj rečenici: “Hoće li tko za mnom”…
Dakle, ne govori mi da moram ići za njim niti da mi je nešto u odnosu na njega obveza, nego ako hoću pokazuje mi na pravila igre koja su vrlo jasna. Pa tako nastavlja: “Neka se odrekne samoga sebe, neka danomice uzima križ svoj i neka ide za mnom”. Važno je znati da Bog ni po čemu ne poništava moju realnost i moj kontekst, nego me potiče da to uzmem i krenem za njim. Tako poziv za nasljedovanje Krista biva postavljen na univerzalnu, sveopću razinu, nipošto za privilegirane. Nasljedovanje mog Boga se ne odvija samo u samostanima nego upravo ondje gdje jesam, jer je Krist rekao da se uzima svoj križ tj. svoju pozadinu te da pomoću nje postajem svet. Kao i poziv, na isti način i Bog se predstavlja kao onaj koji je sveopći i svugdje ga se može prepoznati, čak i tamo gdje mu je lice sjenovito ili okrunjeno trnovom krunom. Bog je to koji ne ostavlja, jer ne kaže da se krene za njim samo do određene točke, nego se svaki dan hod nastavlja, jer je usmjeren prema onome kome se ide. Jer se u hodu doživljava čišćenje te u aktivnom nasljedovanju svoga Gospodina shvaćam da mi moja situacija u kojoj jesam i nije najvažnija stvar na svijetu, nego uporno će biti neka koja će se izdići iznad nje i poticati me da joj se prilagodim te joj ustupim, takoreći, prvenstvo prolaza. Na taj način ponovno uviđam koliko mi Bog želi biti blizak. Dragi slušatelji, on neka vas i blagoslovi!
Duhovni poticaj Živo vrelo 14. veljače 2023.
Bog će ti ostati vjeran
Davno je bio prvi siječanj te nam možda odluke koje smo donijeli u novogodišnjoj noći više ne izgledaju toliko primamljive ili smo ih zbog različitih okolnosti napustili te se vratili na staro ili si možda stvaramo neku drugu zanimaciju kojom ćemo se baviti u vremenu koje je ispred nas. Vrlo je moguće da smo te naše odluke prije ulaska u novu kalendarsku godinu objavili drugima. Početnički zanos je vrlo vjerojatno bio prisutan, no neminovno je da je uslijed svakodnevice i on spao. Bilo kako bilo, većina nas je te odluke prije ili kasnije stavila po strani.
I onda dođe Čista srijeda. Ponovno prilika kojom možemo neke odluke, koje nam uvijek pomažu u ostvarivanju boljeg i kvalitetnijeg života, vratiti nazad na listu dnevnih prioriteta. I kako je to lijepo. Da je i Bog htio ponovno dati priliku ne bi li u svom neuspjehu neprovođenja nečega promatrao priliku za novi početak. Tako nam današnje evanđelje može biti na veliki poticaj. Velike odluke se donose u skrovitosti i uvijek su, svjesno ili nesvjesno, okrenute prema cjelokupnom napretku čovjeka. Bilo to u odnosu prema samom sebi (u vidu kroćenja sebe postom i molitvom), prema bližnjemu (koji je ne toliko često potreban mojih materijalnih dobara, koliko susreta u kojem sam ja onaj koji sluša i uvažava) i u konačnici prema Bogu (koji nikako neće ostati ravnodušan na bilo koji naš dobar angažman, nego će uvijek uzvratiti). Posebnost ovakvih odluka što se njihova plaća neće možda toliko očito pokazati na vanjštini, koliko u onoj skrovitosti o kojoj evanđelje govori.
Time nas se poziva na hrabrost pred pitanjem koje glasi: želim li ja vjerovati Bogu koji daje u skrovitosti? Jesam li spreman odazvati se na rizik koji mi može ispuniti nutrinu, dok vanjština možda neće ostati zadovoljena. Dragi prijatelju, ne boj se, uvijek će ti Bog ostati vjeran, bez obzira na tvoje odluke. Spremno čeka u tvojoj skrovitosti u kojoj ti uzvraća. On neka te i blagoslovi!
Duhovni poticaj Živo vrelo 13. veljače 2023.
Čudo se događa u malim stvarima
Zanimljiv je trenutak u kojem izađemo iz ispovjedaonice. U prostoriji ne pretjerano velikih dimenzija odvila se tajanstvena zbilja. Dvoje ljudi je bilo svjedokom Božjeg oprosta. O čemu razmišlja onaj koji je izašao iz tog sobička, čemu se nada i što želi dalje poduzeti kako bi baštinio ono što je primio. Gleda li na život drugačije ili možda promatra sebe kao onoga kojem je upravo prije nekoliko sekundi Bog oprostio njegove kaljavosti, ma kakve god one bile? Kako bi bilo lijepo razmišljati o tom trenutku u različitim dijelovima dana, jer tada činim spomen na Boga i ponovno si dozivam u pamćenje da mi je na izrazito direktan način Gospodin bio naklonjen. Jer, koje li privilegije… da po tko zna koji put sam ponovno svjedok istini da se čudo događa u malim stvarima.
Mala soba, jedan čovjek koji unutra čeka i, još fascinantnije, ti. Da dragi slušatelju. Ti si potreban za to čudo i ono se nužno odnosi na tebe. Koliko smo važni. I naravno da taj trenutak sa sobom donosi novi početak i poletnu snagu za krenuti dalje. Kao da u onim riječima odrješenja ponovno čujemo isto poslanje da idemo i ne griješimo više. Gotovo da nam se stavlja u glavu svijest da ljubomorno čuvamo to što se dogodilo u prostoriji. I na čudo se treba uporno vraćati, a ne samo jednom obaviti i doviđenja. Jer nema smisla, ako mi se ono uporno tako eksplicitno nudi, da ga neću redovito kušati na sebi. Svakako da ćemo nakon nekog doglednog vremena ponovno učiniti neki grijeh, ali to nikako ne smije priječiti moje korake do te sobice u kojoj se događa čudo.
Ono što još više očarava jest taj impuls koji mi daje hrabrost suočavanja sa dobrim izborom u grešnoj prigodi, a ne činjenjem nečega nevaljalog, samo zbog toga što postoji ispovijed. Tada se čudu briše dimenzija susreta te postaje isključivo kojekakav stroj za čišćenje. Dragi prijatelji, čuvajte sakramente, čuvajte Boga koji vam se daje u njima. Uostalom, tako ćete najljepše čuvati sebe, jer sakrament se uvijek odnosio na tebe i mene. Bog vas blagoslovio!
Duhovni poticaj Živo vrelo 12. veljače 2023.
Smijem li biti prosječan?
Smijem li biti prosječan? U bilo čemu što činim ili što jesam, je li mi dopušteno ograničiti se na određeni kalup i djelovati samo u njegovu okviru? Naravno da je dopušteno. Međutim kada bi djelovao samo u onome što ja smatram da je dopušteno ne bih se nimalo oslobodio učmalosti rutine i promatranja svega kao matematike te bi dimenzija dubljeg odnosa prema onome što jesam sada manjkati i neću biti zadovoljan.
Zadržavati se na prosječnosti i na minimumima neće nikoga uspjeti zapaliti za ono što jesam, jer mu neću znati posredovati tu poruku moje vlastite oduševljenosti nečim. Također, rezultati neće ništa biti manje prosječni ili već viđeni. Samim time neću ni sebe moći učiniti sretnim, jer sam kao takav onda dio mase, dok u isto vrijeme ne želim kušati u sebi što to znači biti izvrstan i izdići se iznad nečega što sada vidim kao granicu mojih kalupa. U trenutku izdizanja, uočavam činjenicu da je ta granica bila cijelo vrijeme stepenica za korak dalje tj. jedan pedalj bliže nebu i savršenosti koju mi Bog preko mog života želi ponuditi. I kako sada drugačije promatramo pitanje je li mi dopušteno biti prosječan.
Sada ono poprima konture jezivoga jer mi se nudi kao nazadan izbor, a ne kao neki napredak ili nadgradnja. U činu Boga koji je postao čovjek promatram Isusa koji se iz svoje savršenosti „unazadio“ zbog tebe i mene da bi nas pozvao u blaženu širinu nadjačavanja trenutnih okvira. Čak i preko križa i odbacivanja svakog čovjeka kada vidi moj angažman. Jer sam svjestan da radim ispravnu stvar. Tada i patnja postaje smislena i cjelokupni put moje preobrazbe dobiva novi kut gledanja, jer činim ono što mi je Bog preko svoga Sina naložio činiti. Veliko je to! Stoga, dragi prijatelji, hrabro naprijed! Bog vas blagoslovio!
