6.3 C
Međugorje
26.01.2222.

Duhovni poticaj Živo vrelo 15. do 20. studenog 2021. – fra Mladen Rozić

Kratku emisiju ‘Duhovni poticaj – Živo vrelo’ slušatelji Radiopostaje Mir Međugorje mogu čuti od ponedjeljka do subote u 3 sata, te u 7:10. Emisije priređuju svećenici i časne sestre u tjednim ciklusima.

Ovog tjedna, od 15. do 20. studenog 2021. godine, ‘Duhovni poticaj – Živo vrelo’ priprema i kazuje fra Mladen Rozić, svećenik Hercegovačke franjevačke provincije i župnik u Bukovici. Ako ste propustili u našem programu, sve ih donosimo i našoj web stranici.

Duhovni poticaj Živo vrelo 20. studenog 2021.

Gledat ćemo Boga licem u lice

Čovjek je biće novih spoznaja. Onog trenutka kad više nema potrebe za novim spoznajama-počinje umirati. Bog je savršenstvo i želi u ove naše glinene posude uliti nove spoznaje. Dakako, kako svi ljudi nisu za njih spremni. Mnogi mu se žestoko opiru i žele ga omesti u svom spasenjskom planu. Velika je to oholost života. Isus je znao počesto biti u sukobi s mnogima koji nisu prihvaćali Njega. Saduceji su se opirali njegovu govoru o uskrsnuću. Inače, SZ i ne poznaje u pravom smislu riječ-stvarnost uskrsnuća. Sz je vjerovao kako nas je Bog stvorio da živimo ovdje na zemlji puninu osobnog života.

Isus je u sukobu s predstavnicima židovstva, farizejima, saducejima i pismoznancima. Isus im donosi vijest o vječnom životu. Da, to je bit naše vjere! Saduceji su tvrdili kako nema poslije smrti uskrsnuća. Stoga mu i donose slučaj žene koja se uzastopno udavala za sedmero braće koji su umirali jedan za drugim, a ona ih sve nadživjela. Teško nam je povjerovati u takav stvarni životni događaj. Dakle, oni su Isusa željeli zbuniti i odbaciti svaku pomisao na uskrsnuće. Pitali su Isusa: Čija će žena od te braće biti o uskrsnuću? Oni razmišljaju u kategorijama života na ovoj Zemlje. Saduceji se pozivaju na Mojsija i njegov Zakon. Isus im odgovara navodom iz Mojsijeva zakona, ali ide i dalje.

Život koji nas čeka poslije smrti bit će produhovljen i neće biti podređen zakonima ovoga svijeta. Bog koji je Bog živih proslavit će nas na višoj razini života. Gledat ćemo Boga licem u lice. To je mnogo više od onog gledanja na koje se pozivaju saduceji. Dragi vjernici! I mi počesto postavljamo Bogu i drugima pogrešna pitanja. Potrebno nam se otvoriti Duhu Božjemu kako bi mogli ovu stvarnost gledati Božjim očima. Potrebno nam je shvatiti kako je naš Bog – Bog živih a ne mrtvih. Da, ponekad nam je teško razumjeti što nam Isus govori. Potrebno nam se vratiti njegovoj riječi. Molimo ga da nam pomogne da više vremena provedemo čitajući Sveto pismo. Samo tako se može ući u dubinu Božjeg nauku.

Isuse, daj nam čvrstu vjeru i nadu kako ćemo jednom svi biti skupa u Tvome kraljevstvu gledajući te licem u lice i uživajući beskrajnu sreću i ljubav koja dolazi od Tvoje blizine.


 

Duhovni poticaj Živo vrelo 19. studenog 2021.

Isus hoće da u srcu bude kuća molitve

Božja riječ je sami Bog koji nam govori i hoće da nam bude svjetlo na našem životnom putu. Bog hoće svratiti i u tvoj hram života i vidjeti što je sve unutra. Isus ne želi da je tvoje srce špilja razbojnička u kojem vladaju trgovački i lihvarski zakoni. On hoće da u tvom srcu bude kuća molitve. Dogodi se da nas život odvede u drugom pravcu, te prostore svoga srce ispunimo nevažnim stvarima. Isus to ne želi. On hoće sve to uredno i pospremljeno. On je tu za tebe samo mu se trebaš obratiti za pomoć.

Veliki je dar, poštovani slušatelji, što možemo komunicirati s Gospodinom i pokušati surađivati s njim. On je tu za nas kako bi prostore našeg srca oslobodio za bitne i važne stvari u životu.  Ono što Isus od nas traži jest da vidimo što nam je to važno u životu. Život nam počesto donese sadržaje koji nas zbunjuju, te se zaborave prioriteti života. Nekad i ne primijetimo kako je naš hram postao špilja razbojnička i trgovačka. Svaka generacija mora biti na oprezu da joj materija i novac ne zatruje vjeru. Naš životni kalkulator počesto potjera Isusa iz Hrama. Stoga je počesto potrebna njegova intervencija.

Potrebno ga je dozvati u naše živote da sve ono što nije vrijedno isprevrta i izbaci van kako bi u našem hramu bilo što više prostora za Boga i brata čovjeka. Potrebno je srušiti nam sve one lažne oslonce kako oni ne bi srušili nas. Svima nam je pozvati Gospodina kad god osjetimo da smo izvan kontrole. Potrebno ga je svakodnevno imati uz sebe kako bi nam pomogao da činimo što je ispravno. Zato nam je svima raditi na tome da naši životi budu kuće molitve gdje se Bog uvijek osjeća dobrodošlim.

Svaki novi dan mi donosi novu Božju riječ na koju se smijem naviknuti. Ona je uvijek nova, izvorna spremna da me okrijepi. Isus sigurno želi cjelovitu promjenu našega života-obnovu svega što je u našemu Hramu. Njemu nije svejedno što se događa u našim životima. On je tu da nas spasi, da nam pokaže put kojim nam je ići kroz život. Naši hramovi ne smiju biti tržnica. Oni trebaju postati mjesta gdje Isus boravi. Dozovimo ga neka uđe u naš hram, očisti ga od svega što mu ne pripada-kako bi bili kuće molitve.


 

Duhovni poticaj Živo vrelo 18. studenog 2021.

Usklađujmo živote s evanđeoskim porukama

Ponovno smo uz Vas jer želimo biti jedni drugima poticaj na Božjem putu. Isus je naš put, istina i život, te je potrebno usklađivati naše živote s evanđeoskim porukama. Danas imamo sliku iz evanđelja gdje Isus plače nad Jeruzalemom. Teško nam se uživjeti u tu situaciju kad Isus plače. U biti: zašto On plače? U cijelom NZ imamo dva mjesta gdje Isus plače (Nad mrtvim Lazarem i nad Jeruzalemom). Zašto bi Bog plakao nad Jeruzalemom? Vjerojatno postoji neka ozbiljna stvar koja je Isusa natjerala na plač. Isus je plakao nad Jeruzalemom jer je vidio i najavio njegovu propast. Isus je umro 33. godine, a Jeruzalem je pao 70. godine.

Nije Isus plakao zbog pada grada izvanjski. Sigurno je pobijeno mnoštvo ljudi, urušeno mnogo zgrada, učinjeno mnogo terora i krvoprolića. Dakako, Isus je i zbog toga plakao, ali još više zbog izgubljenih duša. Grad je kažnjen jer nije prihvatio Mesiju. Bog je došao, a izabrani ga narod nije prepoznao ni primio. Narod nije prihvatio ponuđeno spasenje. Uzrok pada grada Jeruzalema je grijeh. Nažalost, dragi naši slušatelji, suvremeni čovjek se ničega ne boji, pogotovu ne Boga. On je Boga istjerao iz svoje svijesti. Taj moderni čovjek ne vjeruje u Božju odmazdu, srdžbu. Ne vjeruje kako Bog može prijetiti i kazniti čovjeka. Da, mogli bi reći kako  Bog ne kažnjava, nego čovjek kažnjava sam sebe svojim lošim odlukama.

Ponekad mi krivo tumačimo Isusa kao miroljubiva pacifista. A Isus jasno govori o nasilju koje će uslijediti kad se odbaci njega i njegovu poruku koju je upravio svome narodu. Jeruzalem je bio tako vojnički utvrđen ali je pao u ruke neprijatelju. Ovim izvješćem nas Bog uči što je uistinu vrijedno Božjeg plakanja. Bilo bi dobro vidjeti kako je s našim životima. Odlučimo još danas ne žalostiti Duha Božjega. Oni koji tako budu živjeli sigurno će dati Bogu povoda za radost i osmjeh. Budimo ljudi koji će u našu stvarnost donositi radost i osmjeh kako bi se i samo Nebo radovalo našim dobrim odlukama života. Neka nas Bog sve ohrabri na našem životnom putu kako bi ovoj zemlji donosili Boga koji je Radosna vijest.


 

Duhovni poticaj Živo vrelo 17. studenog 2021.

Ništa nam ne manjka osim ljubavi za ljude

Danas slavimo blagdan svete Elizabete Ugarske. Ovih nekoliko minuta je prekratko da se predstavi ova velika žena-sv. Elizabeta Ugarska. Rođena je 1207. godine. Njezin otac je bio ugledni i moćni Ugarski kralj. U to doba brakove su dogovarali roditelji, te je Elizabeta udata za grofa Ludovika. Njihov brak je bio sretan u ljubavi. Ta romansa nije dugo trajala jer joj muž nakon nekoliko godina braka pogiba u jednoj križarskoj vojni.

Elizabeta je tada bila trudna s trećim djetetom. Nakon muževljeve smrti su je praktično razbaštinili i oduzeli joj djecu. Bio je to veliki udar na nju, ali je ona sve to ljudski i kršćanski podnijela. Kao franjevačka trećoredica prihvatila je u potpunosti evanđeosko siromaštvo. Nisu je bez razloga uzeli za zaštitnicu Franjevačkog svjetovnog reda. Ova svetica je zaštitnica i Karitasa jer je njen život uistinu bio ljubav na djelu. Živjela je nesebično pomažući ugroženima bilo koje vrste. Davala je jesti i piti svima koji su kucali na njena vrata. Imala je otvorena vrata doma, ali i nesebično srce koje je kucalo za ljude u potrebama. Brinula se za bolesne i pokopavala mrtve.

Znala je počesto odlaziti u kuće siromaha noseći im potrebno za svagdanji život. Ova sveta žena se nije bojala nikakvog posla. Sve je to činila iz ljubavi prema Kristu u bratu čovjeku. Čak je izgradila i bolnicu u koju je primila bolesne i invalide – i posluživala ih je. Posljednje tri godine života je proživjela u bolnici koju je osnovala. Ondje je nesebično posluživala bolesne i ugrožene bilo koje vrste. U liku ove svetice vidimo kako vjera i prijateljstvo s Kristom donose jedan bolji svijet ispunjen ljubavlju i milosrđem prema svima, napose potrebnima. Osnovna misao joj je bila kako pomoći ljudima u potrebi. Za nju nije bilo izgubljenih slučajeva. Ljubav oživljava zaspala srca. Ovoj našoj stvarnosti ništa ne manjka osim ljubavi za ljude pored sebe. Ako si Božji prijatelj, onda ti je čovjek do tebe prigoda da mu doneseš otvoreno srce ispunjeno ljubavlju.

Neka nas sve ovaj predivan primjer svete Elizabete ohrabri na putu života u kojeg ćemo donositi više ljubavi i milosrđa u našu stvarnost. – Amen!


 

Duhovni poticaj Živo vrelo 16. studenog 2021.

Isus je došao pronaći i spasiti izgubljene

Kao ljudi, kao kršćani trebali bi biti poticaj jedni drugima da ostanemo na Kristovu putu. Mislim kako je najvažnije za nas – biti uz Isusa. I kad čitamo i razmišljamo Njegovu Riječ vidimo kako je on počesto u društvu grešnika i bolesnika. Baš te grupacije ga trebaju! A Bog u svom veličanstvenom milosrđu želi spasiti čovjeka. Stoga sve čini kako bi se to dogodilo. Posebno ima vremena za one koji su ogrezli u zlu. Za takve je uvijek tu! Božja spremnost ne manjka kad ima pred sobom čovjeka koji uviđa svoje grijehe i slabosti i kad vidi spremnost kod čovjeka za promjene.

Toliko puta smo čuli evanđeosku zgodu s carinikom Zakejem. Ova zgoda nam je prototip po kojim vidimo Božju ljubav i milosrđe prema čovjeku. Zakej je onaj koji se bogatio nepravednim ubiranjem poreza od naroda. Rimska vlas-dakle okupatorska ga je postavila na to mjesto da pljačka svoje ljude za okupatora. Jasno, uzimao je on dobar dio tog kolača i za sebe. Kao takav bio je sigurno omražen među svojim narodom. Vjerujem kako većina od njih nije s njim ni razgovarala, niti ga je željela vidjeti. Stoga je razumljivo da mu nisu dopustili ni da vidi Isusa. A on je želio vidjeti Isusa. Mislim kako je to bit svega. Onaj tko želi Isusa i dobit će ga. Koliko tek Bog želi vidjeti, i biti uz čovjeka?

Isus je uspostavio kontakt sa Zakejem. Pitamo se zašto? Zakej je želio promjenu. Nije ga ispunjavalo bogatstvo i činjenica kako njegovi sumještani ga ne žele vidjeti. Isus stupa na scenu. On želi posjetiti Zakeja-biti u njegovoj kući, u njegovoj duši. Da, dragi vjernici! Onog trenutka kad poželim Gospodina u svojoj kući ja mu se otvaram. Počinjem moliti. Ja izgrađujem s njim prijateljstvo. Zakej je jedino u susretu s Isusom mogao vidjeti što je pravo bogatstvo. Svega ovoga zemaljskog se odriče, i vraća onima koje je oštetio kako bi zadobio milosrđe. Zakej je raskajan za svoje grijehe, i to Bog nagrađuje. Ovaj biblijski ulomak nam može pomoći da vidimo gdje smo mi. Naša reakcija bi trebala biti slična Zakejevom: Moliti Gospodina za iskreno kajanje za grijehe.

Isus je došao pronaći i spasiti izgubljene. Molimo ga da baci pogled na naše smokve. Da vidi da se nismo negdje maskirali u njenim krošnjama. Treba nam raskajano srce i spremnost na promjene u kojima ce Isus biti sve u svemu.


 

Duhovni poticaj Živo vrelo 15. studenog 2021.

Isusova nazočnost mijenja ljude

U našem svagdanjem životu oči su nam jako bitne. Njima primjećujemo ljude i sve događaje oko nas. Ukoliko bi nam vid zakazao, bili bi jako zakinuti. Slijepac iz današnjeg evanđelja je bio prisiljen prositi. Očito nije mogao ništa kvalitetno raditi. Teško se nama, koji imamo vid uživjeti u situaciju Jerihonskog slijepca. Vjerojatno je bio šikaniran na razne načine i ismijavan. Takvo stanje mu je dojadilo. Kad je osoba bez očnoga vida onda se javljaju, bude druga čula. U njemu se probudio nutarnji život vjere. Poglavito kad je čuo da tuda prolazi Isus o kom se sigurno čulo nadaleko.

Iz ovog evanđeoskog izvješća da se zaključiti kako čovjek mora vjerovati da bi mogao progledati i vidjeti. Slijepac je naprosto vikao kako bi svratio Isusov pogled na sebe. To je bila njegova zaufana molitva. On je slijepo vjerovao Isusu da ga može ozdraviti i vratiti mu vid. On u vjeri vidi svoga Boga. On želi biti uočen – želi da ga Isus pogleda. On se ne obazire na sve one ljude koji ga ušutkuju. On se izdiže iz mase i traži pomoć. Ne želi da ga masa ušutka. Isus ga ipak propituje. Pita ga što bi želio da mu učini? Nakon njegova odgovora Isus prepoznaje u njegovu vapaju vjeru. Zato mu i veli kako ga je njegova vjera spasila-ozdravila.

Ovdje vidimo Božju silu na djelu jer se slijepcu otvaraju oči i on progleda. Od sada vidi nebo i ljude-vidi Isusa. Ovdje se vidi Kristova blizina malenima, onima s ruba, pored puta, prosjaka, slijepca, patnika.. Zbog takvih je došao. Isusova nazočnost mijenja ljude. Ovdje je u prvom planu vjera pojedinca koja čini čudo. On je tu za nas da nam otvori oči kako bi mogli gledati divote njegova Zakona. Molimo ga danas da nam umnoži vjeru i povjerenje u njegovo vodstvo. Da se bez zadrške prepustimo u njegove ruke. Jedino tako nam se može dogoditi da progledamo i da svjedočimo kako je lijepo biti uz Gospodina. Neka nam svima ova zgoda iz evanđelja pomogne da budemo ljudi vjere i povjerenja u živoga Krista koji je i danas živ i djelatan u našoj povijesti.

 

povezano

Youtube kanal

Instagram

Kolumne