Kratku emisiju ‘Duhovni poticaj – Živo vrelo’ slušatelji Radiopostaje Mir Međugorje mogu čuti od ponedjeljka do subote u 3 sata, te u 7:10. Emisije priređuju svećenici i časne sestre u tjednim ciklusima.
Ovog tjedna, od 16. do 21. lipnja 2025. godine, ‘Duhovni poticaj – Živo vrelo’ pripremao je i kazivao fra Siniša Pucić, koji obnaša službu župnog vikara u župi Presvetog Trojstva u Karlovcu. Njegova svakodnevna duhovna promišljanja donosimo i ovdje na našoj web stranici.
Duhovni poticaj Živo vrelo 18. lipnja 2025.
Potpuno predanje Bogu
Postoje neki uvriježeni pojmovi koje neprestano možemo čuti u našim vjerskim razgovorima, a koje teško sebi i drugima možemo ispravno objasniti iako nam se na prvu čine razumljivim. Jedan od njih je svakako potpuno predanje Bogu. Vjera u kontekstu predanja Bogu podrazumijeva duboko povjerenje i pouzdanje u Njegovu volju, te spremnost da se život uskladi s Njegovim planovima, bez obzira na životne okolnosti. To je čin potpunog predanja, gdje se pojedinac odriče vlastitih želja i ambicija u korist Božje volje te se trudi živjeti u skladu s Božjim naukom, donositi odluke vođene vjerom i tražiti Božje vodstvo u svakodnevnim situacijama.
Predanje Bogu najteže je razumjeti i usvojiti u vlastitom životu onda kada smo pozvani prihvatiti Božju volju, onda kada se ona ne poklapa s našim očekivanjima ili željama, kada nas snađu nevolje, kada nam se čini da Bog ne čuje naše molitve. Dragi slušatelji, tada u srcu poput Blažene Djevice Marije recite: “Bože, ja ne znam, ali ti jedini znaš, neka bude volja tvoja!” Tada Bogu dajemo potpunu slobodu da nas upotrijebi kako On hoće. A Njegova je volja najbolje što nam se može dogoditi.
Duhovni poticaj Živo vrelo 17. lipnja 2025.
Krštenje – najradosniji događaj u župi
Najradosniji događaj u pastoralnom životu jedne župe za nas svećenike svakako jest podjela sakramenta krštenja maloj djeci. Još kada novokrštenik dolazi iz obitelji praktičnih vjernika, od roditelja koji vidljivo ljube Boga i Crkvu, sreći nema kraja. Doista, radost zbog jednog novog spašenika i člana Crkve, koji se po vjeri svoga oca i majke u potpunosti može zvati djetetom Božjim, ne može se ni sa čim usporediti.
U krsnom obredu rado uzimam i naviještam evanđelje po Marku u kojem Isus stavlja dijete u sredinu, u okruženju odraslih, koji kao da su zaboravili dijete Božje u sebi, te se prestali radovati, podariti osmijeh svakome, pa i onom tužnom čovjeku koji stalno gleda u pod, zatim gledati Boga i bližnje čistim pogledom, te širiti ruke za zagrljaj svakome kojem je to potrebno. Kako je divno spoznati da smo djeca jednog Oca na nebesima, koji nas iznad svega ljubi i želi od našeg života, već od časa našega krštenja ispričati najljepšu životnu priču koja će obogatiti nas same i svih koje ćemo za života susretati.
Stoga su nam novokrštenici najbolji učitelji života i vjere, koji trebaju Boga i drugog čovjeka da bi istinski bili sretni. Učimo od njih kako živjeti jednostavno i skromno, okruženi ljubavlju onih od kojih ljubav primamo i onih kojima ljubav darujemo.
Duhovni poticaj Živo vrelo 16. lipnja 2025.
Radovati se novom početku
Iako je za nas kršćane nedjelja prvi dan u tjednu, nekako se kod ljudi uvriježilo da je ponedjeljak početak novog tjedna, prvi radni dan. Njemu se baš ne raduju ljudi koji moraju nakon slobodnog vikenda ustati rano i ići na posao, kao ni školarci i studenti koje čekaju nove obveze nakon dva dana odmora od učenja. No, valja nam se svima radovati novom početku kojeg nam je Stvoritelj darovao.
Nedavno sam čuo snažno razmišljanje jednog svećenika koji postavlja pitanje: “Što bi učinili kad bi znali da za nas počinje zadnji tjedan našeg života?”. Draga braćo i sestre, vjerujem da bi u tom slučaju svatko od nas već danas, na početku tjedna krenuo s više radosti i ljubavi ususret bližnjima koji su nam darovani, a koje možda inače ne vidimo kraj sebe ili smo ih otpisali? Čvrsto vjerujem da ćemo ovu stvarnu mogućnost odgovorno shvatiti i ne trošiti vrijeme na vlastitu sebičnost, ogovaranje i zanemarivanje drugih. Jedina opcija treba nam biti sebedarna ljubav koja nam otkriva smisao i ljepotu življenja, darivanja sebe za druge. Tada ćemo sa zahvalnošću i radošću prihvatiti od Boga nam darovani novi početak. Ta, uostalom, za njega i ne postoji kraj, nego uvijek stvara sve novo. Budimo i mi novi ljudi danas u Bogu i pred braćom i sestrama.
