Kratku emisiju ‘Duhovni poticaj – Živo vrelo’ slušatelji Radiopostaje Mir Međugorje mogu čuti od ponedjeljka do subote u 3 sata i u 7:10. Emisije priređuju svećenici i časne sestre u tjednim ciklusima.
Ovog tjedna, od 17. do 22. veljače 2025. godine, ‘Duhovni poticaj – Živo vrelo’ pripremao je i kazivao fra Fran Ćorić, član Hercegovačke franjevačke provincije koji je na službi župnog vikara u župi sv. Petra i Pavla u Mostaru. Njegova promišljanja donosimo i na web stranici.
Duhovni poticaj Živo vrelo 22. veljače 2025.
Ne zaboravite na snagu molitve
Dragi prijatelji, Gospodin vam dao mir!
Danas želimo razmisliti o važnosti molitve u našem životu i o tome kako ona oblikuje našu svakodnevicu, kroz primjer iz Evanđelja i iz naših osobnih iskustava.
Molitva je najuzvišeniji način povezivanja s Bogom. Isus nam daje primjer kako bi molitva trebala izgledati u našem životu. U Evanđelju po Mateju, Isus nas poziva: „Kad se molite, ne budite kao licemjeri koji vole moliti stojeći u sinagogama i na uglovima ulica da ih ljudi vide. Zaista vam kažem, već su primili svoju nagradu. A ti, kad se moliš, uđi u svoju sobu, zatvori vrata i moli se svom Ocu koji je u skrivenosti, i Otac tvoj koji vidi u skrivenosti, nagradit će te.“
Isus nas uči da prava molitva nije predstava za druge, već iskrena i osobna komunikacija s Bogom. On nam pokazuje put do dubokog osobnog odnosa s Ocem, gdje nas ne zanima ni publika ni vanjski izgled, nego jednostavno – razgovor s Bogom u srcu.
U svakodnevnom životu često zaboravimo na moć molitve, pa možda molimo samo kada se suočavamo s problemima ili nevoljama. Međutim, molitva bi trebala biti naša stalna praksa, nešto što nas povezuje s Bogom u svim trenucima – u radosti i tuzi, u svakodnevnim obvezama i velikim odlukama. Često se molimo na brzinu, možda prije spavanja ili kad nas nešto uznemiri, ali Isus nas poziva na dublje – na molitvu koja dolazi iz srca, molitvu u kojoj slušamo Boga, a ne samo govorimo.
U svakodnevnim primjerima možemo vidjeti snagu molitve. Možda ste i vi doživjeli da vam molitva donosi mir u trenutku nesigurnosti ili tjeskobe. Možda ste primijetili da vam molitva pomaže u donošenju mudrih odluka u odnosima s obitelji, prijateljima ili na radnom mjestu. Kao što nam Isus pokazuje, molitva nas povezuje s Božjom voljom, pomaže nam da prepoznamo ono što je dobro i ispravno.
Ponekad molimo i ne vidimo odmah rezultate, ali važno je vjerovati da je svaki trenutak molitve korak prema dubljem odnosu s Bogom. Kao što u Evanđelju Isus navodi primjer molitve Očenaša, molitve koja je jednostavna, iskrena i puna ljubavi – to je put koji nas vodi do istinskog mira i snage za svakodnevni život.
Dragi slušatelji, pozivam vas da ne zaboravite na snagu molitve. Neka ona bude naš svakodnevni oslonac, naše svjetlo u tamnim trenucima, i naše zahvalno srce u trenucima radosti. Neka vas Božji blagoslov prati u svakom trenutku vašeg života.
Duhovni poticaj Živo vrelo 21. veljače 2025.
Strpljenje, ljubav, opraštanje…
Dragi prijatelji, Gospodin vam dao mir!
Pitanje koje se često postavlja u našem svakodnevnom životu sigurno bi bilo: Kako i na koji način živjeti evanđelje danas? U vremenu brzog tempa života, kada se često suočavamo s izazovima i nesigurnostima, evanđelje nas poziva da i dalje živimo prema Božjoj volji i ljubavi, bez obzira na okolnosti. Uz poziv na savršenost koji poput jeke odzvanja biblijskim spisima, susrećemo poticaj na vjernost, da čuvamo ljubav i mir. Naša svakodnevna djela mogu biti način na koji pokazujemo tu ljubav. Ako razmislimo, živjeti evanđelje znači donijeti odluke u svakodnevnim situacijama koje odražavaju Božje vrijednosti. Jedan od najsvjetlijih primjera iz evanđelja je priča o dobrom Samarijancu. Iako su ljudi iz istog naroda prošli pored ranjenog čovjeka i nisu mu pomogli, Samarijanac, koji je pripadao narodnoj skupini koju su Židovi gledali s prezirom, stao je i pomogao. On nije samo vidio potrebu, već je i reagirao. Pomogao je ranjeniku, odveo ga u gostionicu, platio sve njegove troškove i obećao da će se vratiti platiti dodatno ukoliko bude potrebno.
Ova priča nam pokazuje kako biti tu za druge, i to ne samo za onoga koga poznajemo ili tko je nam blizak, već za svakog onog u potrebi. I danas, u našem životu, pozvani smo živjeti tu ljubav u konkretnoj stvarnosti. To znači biti tu za prijatelje, obitelj, ali i za nepoznate ljude, čak i u malim stvarima. Možda je to pomoć starijoj osobi koja se bori s teškom torbom na stepenicama, ili pružiti riječ utjehe kolegi koji prolazi kroz teško razdoblje. Možda je to i opraštanje onome tko nas povrijedio, iako je to ponekad najteži korak. Kada na poslu ili u školi naiđeš na nesuglasice ili nesporazume, možeš birati biti smiren i strpljiv, umjesto da reagiraš na isti način. Isus nas poziva da budemo sol zemlje i svjetlo svijeta, da u svakom okruženju budemo znak njegove prisutnosti. U svijetu koji često teži brzini, površnosti i sukobima, mi kao Kristovi sljedbenici pozvani smo biti primjer strpljenja, ljubavi i opraštanja.
Zamislite samo koliko bi se stvari promijenile kad bi svaki dan, u svakom trenutku, odlučili biti odraz Kristove ljubavi – u svojim postupcima, riječima, pa čak i u mislima. Možda ćemo se osjećati slabi i nesposobni, no u Božjem pozivu na djelovanje možemo biti usredotočeni na stalnu otvorenost za njegovu milost koju je spreman darovati. U svakom trenutku možemo donijeti odluku: hoćemo li biti odraz te svjetlosti ili ćemo se povući u mrak? Svaki susret, svaki trenutak može biti prilika da živimo evanđelje, da budemo Isusove ruke i noge u ovom svijetu. Zbog toga, dragi slušatelji, živimo evanđelje ne samo u velikim trenucima, već i u malim stvarima. S ljubavlju prema bližnjemu, praštanjem, razumijevanjem i pomoći, činimo Božju volju stvarnom i živom. Neka nas Isusova ljubav vodi kroz svaki dan, i neka nam daje snage da budemo svjetlo u ovom svijetu. Bog vas blagoslovio!
Duhovni poticaj Živo vrelo 20. veljače 2025.
Mir za kojim čeznemo dar je od Boga
Dragi prijatelji, Gospodin vam dao mir!
Na koji način Gospodin daje mir? Je li to samo neka nutarnja bonaca koja me potiče da sam opterećen apsolutno ničim, je li to neka pasivnost u kojoj sve prepuštam slučaju da sve ide svojim tijekom jer će se svakako na kraju dogoditi da sve bude dobro ili je to nešto drugo? Promatrajući evanđeoske tekstove vidimo da je za mir potrebna odluka i određena odlika: da ja taj mir tražim i iza njega čvrsto stojim.
Kada gledamo primjerice Kalvariju, Gospodin, unatoč svom užasu koji se događa njemu i oko njega bira mir: Oče oprosti. Uvedi mir, jer ne znaju ljudi da za njim čeznu, iako nekada na pogrešne načine. Možda je to i bio razlog njegove molitve ili još fascinantnije: njegove prve rečenice: Oprost, mir i pomirenje. Koliko puta u Međugorju i iz Međugorja čujemo te iste poruke mira, da smo mi njegovi nositelji te da nam je on darovan, ukoliko se odlučimo za njega. Mir definitivno neće bježati od bilo kakvog nemira kojim je život kao takav u svojoj zbilji okružen, ali baš zbog toga iz mene izvlači ono što je posađeno unutar svakog bića: čežnju za spokojem.
Prema tome, mir nije produkt samo emotivnog ustrojstva, gdje bježim od bilo koje negativne emocije, nego odluka kojom prihvaćam realnost kakva je te taj mir obrađujem kao zemlju koja nije kultivirana i zarasla korovom. Za mir će se trebati potruditi, ali ne treba ni tu biti slijep te vjerovati da će on doći samo mojim trudom, jer će onda kao takav on nestati i pretvoriti se u prah i obično sjećanje. Mir za kojim čezne svaki pojedinac dar je od Boga koji ne prolazi i koji je itekako svjestan svega onoga što se oko njega događa, jer realnost i je to polje gdje se taj mir ostvaruje. Bog ga daje onima koji ne bježe od svijeta i konteksta u kojima žive, jer u zbilji Bog djeluje. On neka vas blagoslovi!
Duhovni poticaj Živo vrelo 19. veljače 2025.
Kako mogu biti svet?
Dragi prijatelji, Gospodin vam dao mir!
Lijepo je to kada ne znamo što reći o nekoj temi ili kada jednostavno u nekoj situaciji zanijemimo. Jer tada još bolje možemo upoznati vlastitu ograničenost i nesavršenost koja nam biva sve očitija. No nije samo ograničenje ono što je važno, kao što i nikada ograničenje ne smije biti važno, kamoli najvažnije, koliko je potrebnije još više ostati zadivljen činjenicom da imamo Boga koji sve zna i sve uzdržava. I naravno da se ovdje ne radi o tome da se zamoli Boga za dar spoznaje neke nepoznanice te da poput nekog uređaja odmah dobijemo ono što tražimo. Ne. Radi se baš o zauzetosti da i preko mog rada i želje za znanjem mogu biti informiran o nečemu te i na taj način mogu biti još bliži Bogu, jer sam po tko zna koji put ostvario svoj potencijal te sam nešto stvorio nastavljajući time cjelokupno stvaranje. Zbog toga je važno moje sudjelovanje u životu iz bilo koje perspektive.
Ne smijemo se ovdje ograničiti isključivo na intelektualno znanje, koje uzeto samo po sebi može od nas stvoriti apatične ljude, nego i na ono znanje koje me više usmjerava na ljudskost, jača nam emocionalnu inteligenciju te nas više upućuje na to da smo stvorenja koja imaju iznad sebe stvoritelja. S takvim pogledom na život, vlastita nijemost pred određenim pitanjima nije više kamen spoticanja, nego onaj građevinski materijal kojim gradim svoj karakter, ali i katoličku zauzetost za opće dobro. Jer čeznem biti bolji, pravedniji i sposobniji obraniti onu nadu koja je u meni posađena Kristovim uskrsnućem, bilo u teoriji ili u praksi.
Baš zbog toga ne želim ostati vječno okovan pitanjima, nepoučen, nego ću se truditi, koliko mi moj kontekst dopušta, dati na njih odgovore. Za početak, možda je dobro postaviti pitanje kako danas mogu biti svet, a Gospodin, koristeći naš život, ponudit će nam situacije u kojima ćemo tesati vlastito znanje. Prema tome, u svakidašnjim odisejama, neka vas Bog blagoslovi!
Duhovni poticaj Živo vrelo 18. veljače 2025.
Nejasnosti Božjih poteza
Dragi prijatelji, Gospodin vam dao mir!
Nije rijetkost da nam se dogodi pitanje o nejasnosti nekog od Božjih poteza. I uvijek će to tako biti. Jer kada bi nam sve u životu bilo jasno pa tako i po pitanju Boga, onda nam taj isti Bog ne bi bio potreban, i vrlo je moguće da ničemu ne bi davali posebnu pažnju te bi sve shvaćali principom uzroka i posljedice. Narodno rečeno “to ti je tako i gotovo”. Kategorija nade bi tada spala na svoje minimume, Gospodnja iznenađenja nas ne bi previše doticala te bi naš vlastiti angažman bio poništen, jer će se Bog na kraju uvijek pobrinuti da sve bude dobro.
I naravno da hoće biti sve dobro, ali Gospodin poziva mene i tebe da tragamo za odgovorima na nepoznanice koje nas okružuju. Ne želi dopustiti našoj vlastitoj slici njega da bude matematična, nego ona koja nam govori o njemu kao o biću odnosa koji je nepredvidiv i uvijek nov. Naravno da u tom kontekstu ne treba Boga promatrati kao nekog sadistu koji samo čeka uhvatiti nas nespremne i prenijeti nas u stav neznanja i zbunjenosti u kojima se koprcamo, nego ga gledamo na način da nam se uvijek želi objaviti u nečemu što dosada nismo iskusili, jer u konačnici sve okrene na dobro i ničemu ne želi staviti lošu točku na kraj određene životne epizode. I baš u takvoj nepoznatosti Boga koji nam se daje otkriti na njemu znane načine, vidimo predivnu potrebu za ići dalje sa životom, jer ako smo pasivni i samo stojimo u mjestu, ništa se neće dogoditi te ćemo biti osiromašeni za još jedno iskustvo Boga kojemu sve živi i koji je život sam po sebi. Tim putem se krećući dat će nam se do znanja da nas Krist želi zahvatiti u cijelosti kako bismo ga uvijek iskusili onakvog kakav nam dođe. A on nikad ne iznevjeri. Neka vas on i blagoslovi!
Duhovni poticaj Živo vrelo 17. veljače 2025.
Rast u povratku na izvore
Dragi prijatelji, Gospodin vam dao mir!
Važno je u životu imati izvore. Mjesta i ljude kojima se vraćamo kada nam je to potrebno kako bismo dobili okrepu za daljnji nastavak našega puta. Na taj način nam se omogućava promatranje šarolikosti Boga koji djeluje preko svojih stvorenja, dajući nam uvid da je svakome dao nešto kako bi se njegovo kraljevstvo preko nas ponovno spustilo na zemlju. No svemu tome jednom dođe kraj i onda se čovjek zapita kuda treba ići da bi našao vječnu i nepresušnu oazu kojoj se uvijek može vratiti. Logično je da bi to bio Bog koji sa svojom svemogućnošću, a samim time i sveprisutnošću, omogućava nam taj rast u povratku.
Upravo o tome želimo razmisliti danas. Rast u povratku na izvore. I bilo bi pogrešno shvatiti da se tu treba vraćati samo kada zaškripi i kada ne ide dobro. Potrebno je čitati znakove vremena te rasti u povratku na izvore kako bi svom Bogu zahvalio na svim okolnostima u kojima se nalazim jer u svemu možemo pronaći njega koji je uvijek tu. I zahtjevna je to zadaća, jer se po logici stvari želimo prvo uzdati u sebe i svoje vlastite talente, no kada i oni pokažu svoja ograničenja i kada svaki mogući izvor presuši, tada dolazimo Bogu kojemu je sve moguće.
Rasti u povratku znači biti svjestan sebe u Božjem djelu stvaranja potičući se na ono predivno pitanje: Gospodine, što želiš da učinim? Postavivši to pitanje, dopusti mu da te prati današnjim danom te ćemo svi zajedno biti svjedoci tihe Božje prisutnosti koja posvećuje cjelokupno postojanje. Bog vas blagoslovio!
