Kratku emisiju ‘Duhovni poticaj – Živo vrelo’ slušatelji Radiopostaje Mir Međugorje mogu čuti od ponedjeljka do subote u 3 sata i u 7:10. Emisije priređuju svećenici i časne sestre u tjednim ciklusima.
Ovog tjedna, od 28. ožujka do 2. travnja 2022. godine, ‘Duhovni poticaj – Živo vrelo’ priprema i kazuje fra Goran Azinović, svećenik Hercegovačke franjevačke provincije i župni vikar u Čitluku. Ako ste ih propustili u našem programu, njegova duhovna promišljanja donosimo i na našem portalu.
Duhovni poticaj Živo vrelo 2. travnja 2022.
Opomene
Volite li opomene? Koga zapravo opominjemo? Većinom se opominju djeca, a kao da se odrasli ne trebaju opominjati i kao da je odraslima neumjesno uputiti opomenu. Opominje onaj tko nas voli. Kada smo bili djeca, sjećamo se kako nas je majka brižno opominjala, uvijek je to činila s puno ljubavi. Nedavno mi je jedan stariji čovjek priznao: „Kada sam bio dijete, lako je bilo odrastati jer uvijek me je netko opominjao i vraćao na pravi put, ali kad su nestali iz moga života ljudi koji su me opominjali, tada sam ja sišao s pravog puta. Nisam naučio živjeti bez opomena, bez njih sam sve više išao u krivom smjeru, dok potpuno nisam dotaknuo dno života.“ Zanimljivo, koliko god bile teške, a nekad i neshvatljive, ipak su nas opomene najviše oblikovale, i to opomene majke, oca, bake, djeda, prijatelja, susjeda ili pak nekog slučajnog prolaznika koji nam je želio dobro.
Ovih dana sam uzeo u ruke knjigu Kajetana Essera pod naslovom Opomene svetoga Franje. Esser tumači 28 opomena koje je Franjo uputio svojoj braći franjevcima, a nalažu kako ispravnije živjeti i čega se trebaju čuvati. Kao da sveti Franjo i danas kroz te Opomene tako dražesno i s puno ljubavi progovara onima koje voli, a to su njegova braća. Iako nosi naziv Opomene, u knjizi se ponajprije vidi koliko je Franjo ljubio svoju braću i do koje im je mjere želio istinsko dobro. O, kako je fino živjeti dokle god postoje ljudi koji nas opominju jer jedino uz opomene pravilno rastemo.
Duhovni poticaj Živo vrelo 1. travnja 2022.
Bog koji prašta
Neki sveci smatraju da smo Bogu najsličniji po praštanju. Čovjek je biće koje treba oprostiti, ali i primiti oprost. Tko oprašta, odmara, a tko ne oprašta, on je umoran, ne zrači radošću. Kada je sveti Ambrozije čitao Knjigu postanka, primijetio je nešto neobično. Naime, dok je Bog stvarao nebo, zemlju, zvijezde, morȃ i sve ostalo, nije odmarao; otpočinuo je tek kad je stvorio čovjeka. Kada je Bog stvorio čovjeka, imao je nekoga komu može opraštati. Zato sveti Ambrozije kaže: „Bog odmara praštajući.“ Onoga trenutka kad je stvorio biće kojemu može opraštati, Bog je otpočinuo. Bog je predivan u praštanju, a tako i mi ljudi! Naša najveća ljepota leži u oprostu, a naša najdublja čežnja izvire iz praštanja. Ako nekad budemo umorni, to je znak da ne praštamo, a ako smo odmorni i radosni, tada uživamo praštajući. Nedavno mi je jedan čovjek baš to i rekao: „Uživam praštati i sve praštam.“ Još nisam susreo čovjeka koji uživa u nepraštanju. Uživajmo i mi praštajući jer praštanje je besplatan odmor.
Duhovni poticaj Živo vrelo 31. ožujka 2022.
Napast
Nema toga čovjeka koji nije kušan kroz napast(i). Svakodnevno nas napast salijeće, a dolazi od Zloga i on se raduje ako mi posrnemo i padnemo. Ljudi često kažu kako je napast teška i nekad se jednostavno teško borimo protiv nje (ili više njih), ali milosrdni Bog vođen beskrajnom ljubavlju nam pomaže da im se hrabro odupremo. Mala Terezija je u svom kratkom životu bila kušana kroz razne napasti, ali znala je kazati da su njoj napasti prilika da Bogu iskaže ljubav. Ona ih je pretvarala u ljubav prema Isusu. Kad god bi došla napast, sveta Mala Terezija bi se oduprla i tu žrtvu prikazala Isusu za ljubav. Svaka napast kojoj se odupremo kroz žrtvu postane čista ljubav. Blago onima koje napast kuša jer mogu još više ljubiti Isusa, a to se događa svaki put kad otklonimo napast od sebe.
Kada Zli vidi da mi ne padamo pod teretom napasti, već joj se snažno odupiremo, brzo će otići od nas jer njemu nije u cilju da se posvećujemo, a posvećujemo se svaki put kad svladamo napast. Nema veće prilike za posvećenje nego kad dođe strašna napast, a ti u svom srcu odlučno kažeš NE grijehu. Tada Bogu iskazujemo ljubav jer nismo pristali na grijeh. Napasti će uvijek biti, ali shvati da svaku napast možeš preobraziti u ljubav prema Bogu, a ne u grijeh i pad.
Duhovni poticaj Živo vrelo 30. ožujka 2022.
Sasušena boja
Jednog dana sam kupio platno i boje te odlučio slikati. Iskreno, ne znam slikati, ali želio sam pokušati. Doduše, bilo mi je malo dosadno pa sam želio popuniti vrijeme. Imao sam više boja: plavu i crvenu, bijelu i žutu, crnu i smeđu, a sve su bile u tubama. Boje su čudesne, pomoću njih čovjek stvara novi svijet na platnu. Lakše je nešto stvoriti bojama nego riječima, lakše je biti slikar nego pisac. Naime, samo jedan potez bojom na platnu je dovoljan da nastane slika, a jedna riječ na papiru ne može biti ni pjesma, ali ni priča. Pomno sam pazio da zatvorim svaku tubu jer ako jednu ne zatvorim, boja će se osušiti i postati neupotrebljiva.
Nakon par dana primijetio sam da nisam do kraja zatvorio tubu s bijelom bojom. Pošto je bilo ljeto i bilo je vruće, boja se u potpunosti osušila i izgubila svoju svježinu, postala je neupotrebljiva. Pomislio sam da je tako i u životu: naša duša je bijela, obojena je svježinom i pomno moramo paziti „zatvaramo“ li svoj život od svega što ga može osušiti i oduzeti mu iskonsku svježinu! Koliko nas hoda ovom Zemljom sa „sasušenom bjelinom“ u sebi?! Zato, uvijek bdij nad svojim životom, pazi čime ga oslikavaš! Upamti: sa sasušenom bojom nikada nećeš moći naslikati prekrasnu sliku. Vjerojatno ćeš pokušati vodom povratiti svježinu boje, no nikad je nećeš vratiti u prvotno stanje; zato čuvaj bjelinu svoje duše i naslikaj najljepšu sliku života!
Duhovni poticaj Živo vrelo 29. ožujka 2022.
Tko te je krstio?
Volim krštenja i kad god krstim dijete, osjećam dio raja. Na krštenju se na poseban način događa nešto nebesko. Dijete je u središtu. Isus je i rekao: „Ako ne postanete kao djeca, nećete u kraljevstvo nebesko!“ Dugo nisam znao tko me je krstio pa sam roditelje upitao tko je bio taj svećenik. Osjećam duboko divljenje i zahvalnost prema tom svećeniku. Krštenjem me je uveo u veliku obitelj koja se zove Crkva. Nisam u životu dobio većeg dara od krštenja, krštenjem sam postao Kristov. I danas često pitam ljude tko ih je krstio, a ako ne znaju, potaknem ih da saznaju i da barem za toga svećenika izmole krunicu, da mu molitvom zahvale. Na krštenje su nas donijeli roditelji, oni su obećali pred Crkvom da će nas odgojiti u vjeri.
Nedavno sam jednog četverogodišnjeg dječaka upitao: „Tko te je krstio?“ On je, smiješeći se, rekao: „Ti!“, a zatim nadodao: „Ali nisam te vidio!“ Kakva čudesna rečenica „Nisam te vidio!“ Krštenje je jedini sakrament gdje mi i ne trebamo sve vidjeti, pa ni onoga tko nas krsti, ali zato roditelji i kum/a moraju vidjeti za nas. Roditelji moraju vidjeti i čuti što Krist zahtijeva te mu obećati da će dijete čuvati od ljage grijeha i podizati ga u vjeri. Drugi za nas jamče, drugi se za nas brinu dok ne ojačamo i fizički i duhovno. Rečenica „Nisam te vidio!“ i sad mi odzvanja u ušima! Možda nas djeca i ne trebaju vidjeti, ali mi moramo vidjeti njih i znati da su to ne samo naša djeca, već, prije svega, Božja djeca koja su nam povjerena. Čuvajmo ih i odgajajmo u vjeri i ljubavi!
Duhovni poticaj Živo vrelo 28. ožujka 2022.
Krivi zid
Jednom su lopovi htjeli opljačkati kuću što se nalazila u blizini policijske postaje; samo ih je zid dijelio. Lopovi su savršeno isplanirali kako opljačkati kuću, čak su nabavili maske i ljestve kako bi mogli prijeći zid. Sve su isplanirali, do posljednjeg trenutka! Bilo je rizično, ali su vjerovali da to mogu učiniti, vjerovali su da će uspjeti. Jedne noći, u sitne sate, krenuli su pljačkati i sve su dobro obavili, ali su kasno shvatili da su pogriješili zid i našli se u dvorištu policijske postaje. Koja ironija!
Thomas Merton kaže: „Cijeli život provedemo u uspinjanju po ljestvama uspjeha, a kada dođemo na vrh, ustanovimo da su ljestve prislonjene uz krivi zid.“ I mi često sličimo ovim naivnim lopovima: želimo se uspeti i uspjeti u životu, ali onda kasno shvatimo da je to bio krivi zid. Puno toga u životu činimo, a tek kasnije shvatimo da je sve bilo pogrješno i uzaludno. Čemu „preskakati“ krivi zid kad ulazimo u zatvore svoje oholosti i materijalizma?! Na skali života penjemo se ljestvama uspjeha, a što ako jednom shvatimo da smo ljestve prislonili uz krivi zid?! Zato, umjesto uz krivi zid, ljestve svoga života prisloni uz Božju ljubav i ne boj se!
