Kratku emisiju ‘Duhovni poticaj – Živo vrelo’ slušatelji Radiopostaje Mir Međugorje mogu čuti od ponedjeljka do subote u 3 sata i u 7:10. Emisije priređuju svećenici i časne sestre u tjednim ciklusima.
Ovaj tjedan od 30. siječnja do 4. veljače ‘Duhovni poticaj – Živo vrelo’ pripremao je i kazivao fra Zlatko Ćorić, svećenik Hercegovačke franjevačke provincije, trenutno na službi u Širokom Brijegu. Ako ste ih propustili u našem programu, njegova duhovna promišljanja pročitajte/poslušajte i ovdje na našoj web stranici.
Duhovni poticaj Živo vrelo 3. veljače 2023.
Praštajmo jedni drugima
Naš Gospodin Isus Krist često je narodu govorio u prispodobama da bi im tako slikovito približio nebesko kraljevstvo za sve nas pripravljeno. U svom navještaju često je ljude opominjao i poticao na temeljitu životnu promjenu koja je ključ za vrata života vječnoga. Uz propovijedanje često je i liječio bolesne ne bi li ljudi preko vidljivih znakova došli do obraćenja.
Njegovi govori bili su toliko snažni da su dopirali do svakog čovjeka te su se svi divili milini njegovih riječi jer je govorio kao onaj koji ima vlast. Međutim, mnogi su ostali i okorjela srca, te takvima Isus poručuje da ih carinici i bludnice pretekoše u kraljevstvo nebesko. U nijednom od svojih govora Isus ne osuđuje one koje je osudio svijet, nego one koji osuđuju druge, a nemaju na to pravo jer samo je jedan Zakonodavac i Sudac. Isus stoga uvijek blago postupa s grešnicima, ljubi ih posebnom ljubavlju te s njima suosjeća želeći ih vratiti na pravi put, da ne propadne nijedan onaj zbog kojeg Ga je Otac poslao.
Mi ljudi često činimo suprotno od onoga što nas Isus uči, pa tako umjesto puta poniznosti i spoznaje vlastite grešnosti biramo put oholosti i gledamo trun u oku brata svoga. U svojoj poslanici sv. Petar upravo o tome govori kada kaže, „Bog se oholima protivi, a poniznima daruje milost“. Ustrajmo stoga i mi u poniznosti, i praštajmo jedni drugima kao što Bog prašta nama. Ne skrivajmo poput Adama svoju grešnost, niti je prebacujmo na drugoga, nego je priznajmo pred Bogom koji ljubi srce raskajano i ponizno.
Duhovni poticaj Živo vrelo 3. veljače 2023.
Poslani smo dijeliti milosti i ljubav
U petom poglavlju Matejeva Evanđelja Isus svoje učenike hrabri u njihovom poslanju, te im govori da su oni sol zemlje i svijetlo svijeta. Isus im želi poručiti da su oni ti koji će jednog dana nastaviti njegovo djelo spasenja te im to izriče u jednostavnoj usporedbi.
Sol daje bolji okus hrani, tj. čini je drugačijom, bogatijom i potpunijom, ali ako se ne koristi ona nema nikakvu svrhu, tako isto i svijetlo u službi je čovjeku, ali nema nikakvu ulogu ako se stavi pod posudu, nego samo na svijećnjak da svijetli svima u kući. Sol i svijetlo nemaju svrhu same za sebe, nego su na korist nečemu drugome. To je ona poruka koju Isus govori svojim učenicima, da i oni u svom poslanju ne smiju obljutaviti, niti se smiju sakrivati u tami, nego upravo suprotno, ići među narod i poput soli začiniti ovaj svijet Božjom ljubavlju i milosrđem, svijetliti Kristom Uskrslim i svima donositi radosnu vijest spasenja.
On ih nije izabrao jer će oni time sami postići spasenje, nego upravo suprotno da spasenje i poslanje ostvare svijetleći drugima. Božju ljubav koju su primili ne smiju čuvati za sebe jer će ona obljutaviti poput soli, i ugasiti se poput svijeće koja je pod posudom, nego biti u službi svakom čovjeku, da svaka duša primi preko njih Božju ljubav te tako sol i svijetlo ispune svoju zadaću i ulogu. Ovo poslanje vrijedi i za sve nas danas, poslani smo dijeliti drugima sve milosti i ljubav koju smo od Boga primili jer sol nije sol ako se njome ne soli, svijetlo nije svijetlo ako u mraku ne svijetli i ljubav nije ljubav ako se ne dariva drugima.
Duhovni poticaj Živo vrelo 2. veljače 2023.
Svatko je Gospodinu jednako važan
U Evanđelju koje je napisao sv. Luka nailazimo na brojne prispodobe kojima Isus na jednostavan način želi ljudima približiti kraljevstvo nebesko. U jednoj od njih Isus govori “Tko to od vas, ako ima sto ovaca pa izgubi jednu od njih, ne ostavi onih devedeset i devet u pustinji te pođe za izgubljenom dok je ne nađe? A kad je nađe, stavi je na ramena sav radostan pa došavši kući, sazove prijatelje i susjede i rekne im: ‘Radujte se sa mnom! Nađoh ovcu svoju izgubljenu.“
Slika pastira i izgubljene ovce koju nam Isus donosi doista je čudesna i u njoj gori nada da je svatko od nas, ma koliko god grešan bio Gospodinu jednako važan. On i sam kaže, ne treba zdravima liječnik nego bolesnima i da nije došao zvati pravednike nego grešnike. Ova utješna prispodoba želi nam svima poručiti da nam je Gospodin još bliže kada nam je teško i kada smo u muci, da nas traži i onda kada lutamo bespućima ovoga svijeta.
Svakome od nas to se događa u životu, nekad smo dio Kristova stada, a nekad opet skrenemo s puta, ali na svu sreću Gospodin pomno motri na svaku ovcu i brine se da ne izgubi nijednu koja mu je dana. Dok je Pastir s nama u našem životu postoji sigurnost, bez njega vrlo smo lak plijen te đavao kao ričući lav čeka koga da proždre. Slijedimo stoga stado okupljeno oko Krista da bi uvijek ostali na pašnjacima kraljevstva nebeskoga. Ako i odlutamo, zamolimo ga da nas izranjene stavi na svoja ramena i vrati nazad na svoje pašnjake.
Duhovni poticaj Živo vrelo 1. veljače 2023.
Čeznimo da se po nama proslavi Bog
Blago siromasima duhom, njihovo je kraljevstvo nebesko. Prvo je ovo od osam blaženstava koje Isus izriče svojim apostolima i svem okupljenom narodu na gori. Ali što to znači, i tko su oni siromašni duhom? Kada govorimo o siromaštvu, prvo što možemo zaključiti bilo bi da su to ljudi koji oskudijevaju, koji nemaju ništa ili imaju vrlo malo za ovozemaljski život.
No ipak to nije potpuna istina, jer siromah je i svaki onaj bogataš koji žudi da posjeduje još više jer mu je malo ono što ima. Siromaštvo duhom nešto je potpuno drugačije, a Isus nas kroz govor o siromasima duhom usmjerava da odvratimo svoj pogled od blaga zemaljskih i usmjerimo ga na jedino pravo blago koje nas iščekuje na nebesima. Siromašan duhom bio bi stoga onaj koji je uvijek i svaki put iznova sve više i više žedan Božje ljubavi i blizine.
Kao što siromah tijelom žudi za ovozemaljskim, propadljivim i prolaznim, tako i siromah duhom žudi za nebeskim, vječnim i neprolaznim dobrima. Isus stoga takvima, koji žude za Njegovim kraljevstvom obećava i ispunjenje njihovih čežnji. Najbolji primjer osobe siromašna duha je naša Majka, Blažena Djevica Marija koja je u svojoj poniznosti prihvatila Božju volju, te blago i strpljivo s pouzdanjem da će Bog svaku suzu obrisati i bol izliječiti podnosila sve patnje i nevolje ovozemaljskog života. Čeznimo i mi da se po nama proslavi Bog i preko nas na zemlji bude sve više prisutno Njegovo kraljevstvo koje dolazi kroz našu poniznost, skromnost, blagost, praštanje i ljubavi prema svakom čovjeku.
Svakodnevno se sve više i više uspinjimo stepenicama koje vode u nebo, udaljujući se tako sve više od ovozemaljskog i bivajući sve bliži onoj nebeskoj slavi. Neka tvoja molitva i želja uvijek bude da Bog bude još više prisutan u tvom životu, jer što Ga više tražiš i upoznaješ to još više za njim žudiš.
Duhovni poticaj Živo vrelo 31. siječnja 2023.
Potpuno Mu se predaj
Budi volja Tvoja, budi volja Tvoja, budi volja tvoja. Riječi su ovo molitve koju nas je Krist naučio moliti, ali one su više od riječi, one su potpuno povjerenje i predanje svoga vlastitog života u Božje ruke. U tom predanju i poslušnosti Krista svome Ocu počiva moje i tvoje otkupljenje.
On nevini Jaganjac prolio je svoju krv da u njoj opere grijehe svijeta, poslušan do smrti, smrti na križu. U poslušnosti i predanju Bogu kriju se ključevi raja, gdje duša počiva u miru rasterećena svih zemaljskih briga i teškoća. Postoji li išta ljepše nego predati Bogu da on vodi moj život, jer Božji putevi su iznad naših puteva i Njegove misli iznad naših misli. O da je uvijek imati ono djetinje povjerenje koje čovjek izgubi uzdajući se u drugog čovjeka koji će nas uvijek razočarati.
Ipak za let je naša duša stvorena i neprestano čezne i izgara za najvećim izrazom slobode, predanjem svoga života Božjem vodstvu. Predati svoju slobodu Bogu znači biti potpuno slobodan vraćajući Bogu i onaj najveći dar koji nam je dao, dajući Bogu da on s njim upravlja jer čovjek to nikad neće znati. Kada u Božje ruke predamo svoje životne puteve, naša duša počiva i odmara u Njegovoj prisutnosti svjesna da tada ima jedino što joj je potrebno.
Neka Bog vodi tvoj život i tvoji dani biti će bezbrižni, puni radosti, mira i sigurnosti jer On te čuva i štiti život tvoj, On će smiriti oluju u tihi povjetarac, on će ozdraviti svaku tvoju bolest i oprati svaki tvoj grijeh. Potpuno Mu se predaj, duša neka tvoja u Njemu počiva dok te izranjena nosi na svojim ramenima.
Duhovni poticaj Živo vrelo 30. siječnja 2023.
Samo On može ispuniti moju čežnju
Vrijeme je kratko i prolazi obličje ovoga svijeta, poučava nas sv. Pavao u svojoj Poslanici Korinćanima. Tama i svijetlo, dan i noć, radost i tuga, osmjeh i suze, smisao i besmisao, vjera i nevjera, duša i tijelo, prolaznost i neprolaznost, neodvojive su suprotnosti s kojima se čovjek susreće u svakom novom danu svoga života.
Sve na ovom svijetu podložno je promjeni i sve se oko nas mijenja i prolazi, danas smo tu, a već sutra nismo, danas se radujemo, a sutra već tugujemo, danas smo uplakani, a sutra već na našem licu će biti osmjeh i tako svaki dan bez prestanka. Dani prolaze bez naše kontrole i vrijeme zaustaviti ne možemo, danas je dan, a sutra već noć dok svjetlost sunčeva opet ne pokuca na vrata.
Otkud sve stvoreno, tko je taj koji pokreće svijet, čije je Zemlja djelo, tko li određuje broj zvijezda, tko zapovijeda morskim valovima i vjetru, postoji li nešto neprolazno i stalno za što se mogu uhvatiti da me vrijeme koje nemilosrdno teče ne odnese na pogrešne putove. Postoji li smisao u ovom besmislu stalne promjene, je li moguća vječna sreća, zašto ne bih samo zaustavio vrijeme kada sam radostan, nasmijan, zaljubljen i da ti trenutci traju i traju vječno bez prestanka.
Zašto uopće ovakva pitanja, zar nije jednostavnije reći da odgovora nema, i uživati u svemu što mi svijet pruža. Ipak moram priznati da nijedan užitak ovog svijeta ne traje vječno, pa kako on velik bio, samo mu to nedostaje. Čežnja unutar mene tjera me da tražim ipak nešto što traje neprolazno, ta čežnja vapaj je moje duše stvorene na sliku Stvoritelja jer djelo sam najvećeg Umjetnika.
Samo On može ispuniti moju čežnju, samo Njega duša moja traži, samo u Njemu moja je radost neprolazna, samo kod njega nema vremenitog nego postoji vječno, On Alfa i Omega, On moj Bog, moja Ljubav, moje sve. Uhvati se čvrsto za njegovu ruku jer prolazi obličje ovoga svijeta, danas si u vremenu a već sutra u vječnosti.
