Kratku emisiju ‘Duhovni poticaj – Živo vrelo’ slušatelji Radiopostaje Mir Međugorje mogu čuti od ponedjeljka do subote u 3 sata, te u 7:10. Emisije priređuju svećenici i časne sestre u tjednim ciklusima.
Ovog tjedna, od 5. do 10. svibnja 2025. godine, ‘Duhovni poticaj – Živo vrelo’ priprema i kazuje don Luka Cvitanović, svećenik Mostarsko-duvanjske biskupije koji je trenutno na službi župnog vikara u župi Mučeništva sv. Ivana Krstitelja – Glavosijek na Gradini. Njegova svakodnevna duhovna promišljanja možete pročitati i(li) poslušati i ovdje na našoj web stranici.
Duhovni poticaj Živo vrelo 6. svibnja 2025.
Stablo
Imao neki čovjek četiri sina. Htio ih je naučiti da dobro promisle prije nego što o nečemu donesu sud. Poslao ih je da promotre stablo što je raslo daleko u polju. Slao ih je jednog po jednog svaka tri mjeseca. Kad je posljedni obavio svoj posao, pozove svu četvoricu i zatraži da opišu što su vidjeli. Prvi sin reče da je stablo ružno, krivo i suho. Drugi će da je stablo puno pupova i da će uskoro ozelenjeti. Treći odgovori da je stablo u cvatu i da miriše tako da on nešto ljepše nikad nije vidio. Četvrti sin izvjesti da je stablo prepuno sočnih plodova i da ih velikodušno nudi svima koji ih žele ubrati. Čovjek je tada svojim sinovima objasnio da su svi odgovori bili točni, jer je svaki od njih vidio samo jedno godišnje doba pomatranog stabla. Reče im također da se o stablu, isto kao i o ljudima, ne može prosuđivati samo u jednome životnom razdoblju. Nemoj dopustiti da privremena bol uništi radosti koje će poslije doći. Ne prosuđuj svoj život po nevoljama, jer radosni će dani doći kad im se budeš najmanje nadao. Živi zahvalno i u nadi sve dane svojega života.
Duhovni poticaj Živo vrelo 5. svibnja 2025.
U susretu s Tobom
Gospodine, poput mnoštva koje te slijedilo vjerujući da će u tebi pronaći ispunjenje svojih želja i postići cilj svojih traženja, i ja te danas tražim. Nisam gladan zemaljskog kruha ni žedan materijalne vode, čime se ne može utažiti glad i žeđ srca. Tražio sam te, Gospodine, na mnogim mjestima i slijedio mnoge putove misleći kako će srce pronaći ono za čim je čeznulo. I dok sam u svojim traženjima beznadno slijedio želje srca, nisam ni slutio da će me dovesti do mjesta gdje sam se najmanje nadao da ću bilo što pronaći i bilo koga susresti. Bila je to pustinja vlastitog srca od koje sam nesvjesno bježao i koju sam nastojao izbjeći zbog straha od susreta sa samim sobom, istinom o samome sebi, sa svojim ogoljenim ”ja” i s licem koje se pred sjajem tvojega lica više nije moglo skrivati. Danas se, Gospodine, zahvaljujući tebi nalazim upravo ondje gdje me tvoja ljubav dovela kako bi u njoj progovorio mome srcu i kako bih pronašao tebe, izvor žive vode i kruh vječnoga života. Sada znam, Gospodine, da si ti bio cilj, a tvoja ljubav smisao svih mojih traženja i da si cijelo vrijeme bio u meni, čekajući vrijeme mojega povratka i trenutak našeg susreta. Molim te, Gospodine, da na putovima traženja svoje braće i sestara budem navjestitelj i svjedok tebe, kruha života vječnoga od kojega i sam živim i koji želim nesebično lomiti i dijeliti za stolom našega zajedništva.
